50 godina WWF-a – Od predanih prirodoslovaca do vodeće globalne udruge za zaštitu prirode

Jedna od najpoznatijih svjetskih udruga za zaštitu prirode WWF u petak, 29. aprila, proslavila je pedeset godina svojih ekoloških dostignuća te upozorava da će spašavanje planeta u sljedećih pola stoljeća zahtijevati izuzetan angažman vlada i poslovnog svijeta kao i velik doprinos lokalnih zajednica i potrošača.

Foto: Prirodni šumski rezervat Pechoro-Ilychskiy u Rusiji © Per Angelstam / WWF-Canon

U pedeset godina od osnivanja, ova udruga za zaštitu prirode uspjela je zaštititi više od milijardu hektara prirodnih staništa, vratiti više vrsta s ruba izumiranja i uvažiti sheme poput Marine Stewardship Council (MSC), koje ribarstvo čine održivim. Međutim kombinacija klimatskih promjena i ubrzavanje gubitka biološke raznolikosti još može umanjiti te dobitke, što zahtjeva dodatne napore ljude koji se bave zaštitom prirode.

„Nevjerojatno smo ponosni na ono što smo do sada postigli, ali svijet se mijenja i zato se mora mijenjati i WWF kako bi mogao rješavati još zahtjevnije prijetnje našem okolišu,“ rekao je Jim Leape, genrealni direktor WWF International. Od svojih početeka kao male skupine predanih ljubitelja prirode, WWF je narasla u jednu od najvećih i najuglednijih nezavisnih udruga za očuvanje prirode, koju podržava pet milijuna ljudi i koja je aktivna u više od 100 zemalja na pet kontinenata.

WWF i dalje najviše radi sa svojim partnerima u institucijama i nevladinim udrugama, no sve se više obraća i poslovnim subjektima kako bi poboljšali politiku zaštite okoliša u korporativnom sektoru. "Veoma smo zahvalni svim pojedincima, vladama, nevladinim udrugama i poslovnim ljudima koji su nas podržali i pomogli nam slijediti naš cilj. Naš uspjeh je i njihov," rekao je Leape. Dok se katastrofalne posljedice klimatskih promjena još mogu izbjeći, znanstvenici upozoravaju da se emisije stakleničkih plinova još uvijek povećavaju, da se 10 najtoplijih godina dogodilo u razdoblju od 1990. te da se količina Arktičkog leda smanjila na najniže razine u povijesti mjerenja. U međuvremenu, gubitak biološke raznolikosti se ubrzava.

WWF-ov „Izvještaj o živućem planetu“ već više desetljeća mjeri stanje biološke raznolikosti našeg planeta te ukazuje na globalni pad biološke raznolikosti od gotovo 30% između 1970. i 2007. godine. WWF je pokrenuo i Sat za planet Zemlju, najveću svjetsku dobrotvornu akciju protiv uništavanja prirode, ujedinjujući stotine milijuna ljudi diljem svijeta.
„Danas slavimo, ali brzo se moramo vratiti našem poslu i stvaranju svijeta u kojem ljudi žive u harmoniji s prirodom“ kazala je na proslavi u Glandu Yolanda Kakabadse, predsjednica WWF-a. U regiji Dinarskog luka već desetak godina djeluje WWF-ov mediteranski program koji značajno doprinosi očuvanju biološke raznolikosti naše regije kao dijela Mediterana i Dunavsko-karpatske ekoregije. Taj je program WWF International osnovao s ciljem očuvanja i održivog upravljanja šumskim, morskim i slatkovodnim ekosustavima na Mediteranu.

Foto: Veliki flamingo u Nacionalnom parku Coto Dońana u Andaluziji, Španjolska © Jorge SIERRA / WWF-Spain

THE VOICE OF an NGO – dr Gabor Mesaros, Protego: We have good cooperation with the Institute, but with the Ministry there is no cooperation

Dr Gabor Mesaros is the Chairman of the Board of Protego, an NGO from Serbia. After teaching at the college, Dr. Mesaros moved to the non-profit sector. We are interested to hear his experience.

You have experienced both sides. Where is more interesting?

I have experienced both state and private sector, and now I'm in the NGO sector. It is safest in the state sector, but NGOs give you greater freedom. The big advantage of the NGO sector is the fact that you plan your activities alone. There are no outside influences, at least not direct.

What do you do at the moment?

Generally we are oriented towards water and the stagnant waters in Vojvodina. This is a continuation of research and protection programs for the terrapin that we expanded on its habitat. We are working on inventories of those waters, a rapid environmental assessment and an attempt to include some of those waters in the ecological network. There are a perhaps tens of hectares of water area. We have established contacts with government institutions; we exchanged our database so that we work together, although it can’t be called a partnership. They have to complete the ecological network, all in the context of the Emerald, Natura 2000 and the Decree, so the information they get from us is quite welcome.

I have come from a state and professional academic structure so I know these people and there are no difficulties.

Being a scientist with a Ph D who is coming from their “environment”, is your data automatically credible?

They are loaded with their tasks, given by somebody who is in a higher position… So they look only at the resources around them. The NGO sector is not considered to be a resource, although the situation has changed in the last few years. With the Institute we have good cooperation, but with the Ministry, there is no cooperation.

NGO Protego is a part of the “Natura 2000 Resource Center of Serbia” network. What is your opinion on the networking?

Networking is a great idea…

What about the implementation?

Well, it’s good. I don’t know what to expect. Protego has been part of the network since January 2010 and when I look back, I've got all sorts of useful information which I wouldn’t have if I wasn’t a member: information about meetings, some travelling, contacts with people ... There is much to be done, we often mention working within thematic units that is really necessary. There is also our joint approach, where we gave remarks on some regulations and rules, the changes in the law. That didn’t change excessively the attitude of decision makers at the republic level but there is awareness that we are here and we can coordinate some things.

How will Serbia react to the Natura 2000 network? Do you expect some problems?

Some difficulties, yes. We need to work a lot on education, not only with citizens, but also with the decision makers at all levels. People in Serbia think that protection means being deprived of something, so they are desperately struggling not to give their property. I was assured on several meetings that this needs to be changed. Protection isn’t primarily conservation but sustainable management, use of resources in a way that does not jeopardize its long-term natural values​​. We need to continue working on this, especially with those who work with water management and forests. It seems to me that this is the result of performance of the Institute for Nature Protection, because they think that the protection is only what the law defines. We saw some space there and we are working to point out that there is a way that the resource is used but still preserved. This is protection. Natura 2000 has a lot of examples on the development of management plans... It's not just setting up tables, but it’s more about the managing. It’s hard to determine what progress the process will make in Serbia. I guess slow, but constant.

Petra Boic Petrac, WWF

NGOs are working on small actions

11 NGOs in Serbia and 6 NGOs in Montenegro are developing projects on biodiversity and Natura 2000

In the framework of the IPA project „Partnership Actions for Biodiversity Protection in Western Balkans“, which is carried out by Young Researchers of Serbia, WWF Mediterranean Programme, Green Home and Sunce, there are actions in the form of small projects for other non-governmental organizations, members of the network "Natura 2000 resource center Serbia” and "Natura2000 infocenter" from Montenegro.

The project team received 29 project proposals in Serbia, and 8 in Montenegro. In Serbia 11 projects were chosen while in Montenegro six. The results of all projects will be presented at the final workshop of the project "Partnership Actions", scheduled for November this year. The project team intends to present them through a small exhibition. We will also display the first documentary on Natura 2000 in Serbia, which will be prepared within the small grant given to NGO “Centar za inovativne aktivnosti (CINA)”.

The advantage of using resources of other NGOs were recognized by NGOs from Vojvodina: : “Akademsko drustvo za proucavanje i zastitu prirode”, “Drustvо zа zаstitu i prоucаvаnjе ptica Vojvodine“, “Drustvо zа zаstitu i prоucаvаnjе ribа“ and “Protego“. They have created a joint project "Natura 2000 in Serbia: Challenges and Opportunities ". As a result, members of the network will be richer for two very valuable publications: "Steps towards Natura 2000 in Serbia", which will describe the natural resources of Serbia as well as everything about Natura 2000, and "Ideas for the NGO's for specific actions to improve biodiversity " written by Dr. Gabor Mesaros. They will present their publications, as well as a poster "Natura 2000 in Serbia", at several workshops. They will present Natura 2000 to decision makers - from the city authorities to land owners on potential Natura 2000 sites.

Two valuable publications will be prepared by NGO “Eko-Centar”. These are CEEweb publications "Why Does Biodiversity Loss Matter? Answers for Ministers and Children" and "Services of nature - How Natura 2000 contributes to the provision of ecosystem services for human wellbeing. "

The project of NGO “Avalon” is focused on IBA areas. It will try to actualize the importance of IBA and Natura 2000 sites, as well as energy efficiency in public and among professionals. The project team will organize the eco-team that will carry out preparatory activities for the initiation of NATURA 2000 in South-eastern Banat, on the basis of visits to habitats twice a month. They will make a video that will be included in the already mentioned film about Natura 2000. Within this project there will be a central event "Natura 2000 ", scheduled for 5th June in Vrsac.

NGO “Stara Planina” devoted its project to environmental education for children. Under the name "Stara Planina - biodiversity or tourism, that is the question" the project aims to broaden awareness on the need for environmental protection and the introduction of sustainable development program in accordance with the provisions of the Natura 2000 network and the EU directives. The main goal is that young people from the Municipality of Pirot get acquainted with the value ​​of protected natural areas. NGO “UNECO” is preparing a project "Sustainable management of private forests" with the aim of reducing the devastation of forest ecosystems and to increase energy efficiency in rural areas. With a variety of studies, workshops and round tables, they will also prepare and set the "Energy calculator”. NGO “Mladen Karaman” from Kragujevac is preparing a project on the promotion of ex situ protection as a method in the process of preserving and improving biodiversity.

The only project that has already been done in Serbia was prepared by the NGO “Prostor”, with activities related to Earth Hour. Earth Hour was held on 26 March, and they have already completed their project. Other NGOs are just beginning with activities and will develop them in the next five months.

As far as Montenegro is concerned consultation was completed 7 weeks ago, so some NGOs have already finished a good part of the job. NGO “Priroda”, while intending to make a project related to Earth Hour, has decided to concentrate on related activities, as the motto of this year's Earth Hour was to go "Beyond the Hour." The main goal is that energy efficiency, climate change and negative impacts on nature are always considered, not just for that one hour of the year.

“Ekolosko drustvo Breznica” from Pljevlje is preparing a project "Initiative for protection of biodiversity of forest park Savina in Herceg Novi”. As Savina Forest Park is currently devastated, but due to being exceptionally rich in biodiversity, it deserves to become a Natura2000 area. The NGO Breznica will try to make a case for a Natura site at future round tables. “Centar za zastitu i proucavanje ptica Crne Gore” is working on the project "Wings over Montenegro - birds as indicators of the quality of nature protection", which includes various activities such as making and placing hummingbird feeders, organized bird watching, various lectures, all with the aim of acquainting the public with the EU Bird Directive and its main provisions - the need to protect birds in all places and at all times, and the popularization of Montenegro as a bird watching destination.

NGO “Green.Me” is preparing a project "SOS-Save Our Sea" whose main goal is to educate the public along the whole Montenegrin coast on the importance of biodiversity and negative impacts of its imbalance (using the example of the spread of algae Caulerpa racemosa). They will produce a brochure involving different associations and institutions dealing with the sea and its protection, which would also strengthen cooperation between associations and institutions. NGO “OZON” from Niksic is preparing a project that would highlight the importance of Golija as the important area that should be nominated for Natura 2000, while the “Drustvo mladih ekologa Niksic” is working on the project “Promotion of protected areas and NATURA 2000 network in Montenegro", mostly through photos of inaccessible areas, which could one day be the Natura 2000 sites.

All the NGOs in both countries will complete their projects by the end of October 2011 in order to present them at the exhibition in Belgrade in November.

Petra Boic Petrac, WWF

VAŠ GLAS - dr. Gabor Mesaroš: Sa Zavodom je dobra saradnja, ali sa Ministarstvom je nema

Dr. Gabor Mesaroš je predsjednik Upravnog odbora nevladine organizacije Protego iz Subotice. Nakon predavanja na fakultetu, dr. Mesaroš je zamijenio strane i prešao u NVO. Utoliko nam je još zanimljivije bilo čuti njegovo iskustvo.

Okusili ste obje strane. Gdje je zanimljivije?

Prošao sam i državni i privatni, a sada sam u nevladinom sektoru. Najsigurniji je državni, no u nevladinom je najveća sloboda. Najveće prednosti u NVO su što sam planiraš svoje aktivnosti i usmeravaš svoj rad. Nema spoljnih uticaja, bar ne direktnih.

Na čemu najviše radite?

Generalno smo orjentisani prema vodama i to prema stajaćim vodama u Vojvodini. To je nastavak istraživanja i programa zaštite barske kornjače koji smo proširili na njeno stanište. Radimo na inventarizaciji tih vodnih dela, na brzoj ekološkoj proceni i pokušaju da se pojedine od tih uključe i upotpune ekološku mrežu, što je dosta dobro krenulo. Tu se radi o možda desetinama hektara vodenih površina. Kontakti su uspostavljeni, razmenili smo baze podataka tako da radimo zajednički, iako to ne mogu nazvati partnerstvom. Oni su sada dobili zadatk da upotpune ekološku mrežu, sve u kontekstu Emeralda, Nature i same uredbe, tako da su im ti podaci dosta dobro došli.

Ja sam došao iz državnih i stručnih akademskih struktura tako da poznajem te ljude i ne postoje određene teškoće.

S obzirom da ste doktor nauka i da dolazite iz njihovih krugova, jesu li vaši podaci automatski vjerodostojni?

Oni su suviše opterećeni svojim zadacima, koje im netko odozgo nameće i gledaju samo resurse koji su oko njih… Nevladin sektor ne smatraju resursom, iako se to zadnjih par godina menja. Sa Zavodom je dobra saradnja, ali sa Ministarstvom je nema.

Protego je dio mreže NVO-a Natura 2000 resursni centar Srbije. Što mislite o ideji umreživanja?

Ma to je odlična ideja!

A provedba?

Pa, dobra je. Ja i ne znam šta da se očekuje. Protego se uključio u mrežu u januaru prošle godine i kada gledam unazad, ja sam svakakve korisne informacije dobio koje sigurno ne bi dobio da nisam bio član: informacije o sastancima, neka putovanja, kontakt sa ljudima… Tu ima još puno da se radi, spominjemo više puta rad po tematskim celinama što je neophodno. Tu je i naš zajednički nastup gde smo organizovano dali primedbe na neke uredbe i pravilnike, na izmene zakona. Time se odnos donosioca odluka na republičkom nivou nije preterano promenio ali ipak postoji svest da smo tu i da možemo neke stvari da usmeravamo.

Što mislite kako će Srbija reagirati na mrežu Natura 2000? Očekujete li neke probleme?

Pa ne bih ja to nazvao problemima, više teškoćama. Jako puno mora da se radi na edukaciji, i to ne samo građana nego donosioca odluka na svim nivoima. Ono što postoji u Srbiji je da su napravili odnos u kojemu je zaštita oduzimanje od nečega pa se ljudi grčevito bore da nešto ne daju. Uverio sam se na nekoliko sastanaka da to treba promeniti. Zaštita prvenstveno nije konzervacija nego upravljanje, održive metode upravljanja, korišćenje tog resursa na način da ne ugrozi dugoročno njegove prirodne vrednosti. Na tome treba dalje raditi, naročito kod onih koji su dobili upravljanje vodama i šumama, s kojima je dosta teško. Čini mi se da je to rezultat nastupa Zavoda za zaštitu prirode jer oni misle da je zaštitu samo ono što zakonom definišu. Mi smo tu uvideli prostor i radimo na tome da korisniku ukažemo da postoji način da se resurs koristi ali da se sačuva i da je to zaštita. Baš Natura ima puno primera o razvoju planova upravljanja… Nije samo postavljanje tabli, nego se upravlja. A sad, kako će to ići u Srbiji? Sporo, ali ići će.

Petra Boić Petrač, WWF

Andreas Beckman: Natura 2000 stvorila je zajednički jezik zaštite prirode kojim svi mogu govoriti

Veliki problem koji imamo mi, ljudi koji radimo u zaštiti prirode, jest da nastojimo sve vidjeti vlastitim očima pa očekujemo da svi vide stvari kako ih mi vidimo. To moramo izbjegavati. Mogli bismo nešto naučiti od oglašivača koji se nevjerojatno dobro znaju postaviti u misli svoje ciljne skupine te s time u skladu oblikovati poruke

Kao bivši koordinator za WWF-ovu inicijativu pridruživanja EU, Andreas Beckman sudjelovao je u pripremama za implementaciju mreže Natura 2000 u novim EU članicama srednje i istočne Europe. Sada, kao direktor WWF-ovog Dunavsko-karpatskog programa, Andreas više nije tako blisko uključen u EU zakonodavstvo zaštite prirode, no to ga ne sprječava da i dalje ima čvrst stav o Natura 2000 i ulozi NVO-a u osiguravanju njezine provedbe.

Osim pripreme 'shadow liste', koja je glavna uloga NVO-a u ekološkoj mreži Natura 2000?

Nevladine organizacije imaju važnu ulogu u Natura 2000. Oni imaju ulogu u pripremi znanstvene osnove za očuvanje mreže, npr. dajući i prikupljajući znanstvene podatke. U mnogim se zemljama državne vlasti zapravo oslanjaju na NVO-e za podatke i znanstvenu ekspertizu budući da takvih podataka sami uglavnom nemaju. Još jedna velika uloga NVO-a je komunikacija i podizanje svijesti. NVO-i su prilično dobri u komunikaciji unutar određenih skupina i zajednica i uvelike mogu pomoći dajući podršku Europskoj uniiji podizanjem svijesti, naročito među lovcima, poljoprivrednicima, šumarima i ostalim ključnim dionicima koji su uglavnom i najviše zabrinuti zbog Natura 2000.

Kako NVO može prići vladi ili instituciji koja priprema listu područja Natura 2000 dajući im do znanja da upravo oni imaju relevantne podatke koji bi za listu trebali biti zanimljivi?

Ovisi o tome s kime razgovaraju! To ima puno smisla iz perspektive države, jer postoje određene stvari koje moraju učiniti a poznati su neki primjeri gdje su vlade učinile prilično loš posao izrade znanstvene osnove za mrežu. Jedan primjer je Rumunjska, gdje je određivanje Natura 2000 područja u mnogim slučajevima temeljeno na zastarjelim i netočnim podacima. Neka mjesta su određena za vrste koje tamo više ne žive... U tim slučajevima, u stvari, određivanje područja nije ni potrebno - to je gubitak resursa i ništa ne štiti. S druge strane, u slučajevima gdje područja s važnim vrstima od europskog značaja nisu određena, nedostaje zaštita i tu dolazi do izražaja uloga NVO-a i drugih dionika koji trebaju pripremiti i dostaviti pritužbe Europskoj komisiji, što košta vremena i resursa koji se mogu bolje iskoristiti.

Tako je u interesu ne samo nevladinih organizacija, nego naročito vlada da izbjegnu takve probleme osiguravajući se najtočnijim znanstvenim temeljima za mrežu Natura 2000. Morate imati svojevrsni dugoročni cilj da biste to mogli vidjeti. Kratkoročno, možda će biti lakše skratiti kuteve, ali dugoročno, bolje je osigurati se dobrom osnovom za Natura 2000 u svojoj zemlji. Radeći to kako treba, iizbjegavaju se problemi u budućnosti i upravo je prvotni smisao Natura 2000.

Kao direktor WWF-ova Dunavsko-karpatskog progama, imate li se još vremena baviti mrežom Natura 2000 kao stručnjak?

Nažalost imam jako malo vremena da se izravno bavim s Natura 2000. No posredno, moglo bi se reći da je dosta toga što radim nekako povezano s provedbom europske ekološke mreže. Natura 2000 je stvorila odlične mogućnosti za zaštitu prirode diljem Europe. Stvorila je zajednički jezik i okvir za zaštitu prirode koji dijele svi Europljani. Da ne kažem da je stvorila znanstvene temelje za zaštitu prirode kakve ranije nismo imali. Naravno, imamo još puno posla, s puno problema i nedostataka. Gotovo 20 godina otkako je usvojena Direktiva o staništima, mi tek sada počinjemo sa stvarnom provedbom mreže. Još je dug put u osiguravanju potrebnih resursa, kao i za osiguravanje da drugi interesi, poput poljoprivrede, transporta ili razvojne infrastrukture, u potpunosti poštuju ciljeve očuvanja Europske unije.

No, to ne uklanja neke izvanredne uspjehe vezane uz Natura 2000. Čaša nije samo poluprazna, nego je i napola puna. Postigli smo puno!

Postoji li neka zemlja u Europi koja se nije susrela s problemima u implementaciji Natura 2000?

Ne, ne vjerujem da postoji. Uvođenje Natura 2000 svima je bio izazov, od zapadne do istočne Europe, od starih do novih članica. Mnoge su lekcije naučene, pa su novije EU članice imale određene beneficije učeći iz prijašnjih iskustva. Zbog toga su u mnogim slučajevima odradile bolji posao u pripremama mreže od bogatijih i razvijenijih zapadnoeuropskih susjeda. Hrvatska je vrlo dobar primjer zemlje koja još nije ni članica, a već je napravila znatan napredak pripremajući se za Natura 2000. Za to su, vjerujem, zaslužne relevantne hrvatske vlasti koje su bile relativno dalekovidne i dobro organizirane te su napravile dobar posao koristeći se mogućnostima, uključujući projekte financirane iz EU, kao i podrškom nevladinih organizacija.

U smislu komunikacije, jeste li otkrili neku savršenu formulu kako razgovarati s dionicima?

Nisam, naravno… No vjerujem da je osnovna stvar razgovarati njihovim jezikom. Veliki problem koji imamo mi, ljudi koji radimo u zaštiti prirode, jest da nastojimo sve vidjeti vlastitim očima pa očekujemo da svi vide stvari kako ih mi vidimo. To moramo izbjegavati. Mogli bismo nešto naučiti od oglašivačkih tvrtki koje se nevjerojatno dobro znaju postaviti u misli svoje ciljne skupine shvaćajući tko su, što ih motivira, što vole ili ne vole. S time u skladu oni oblikuju njihove poruke i dostavljaju im ih dobivajući maksimalni efekt. Ljudi koji rade u zaštiti prirode u tome nisu vrlo dobri. Ako razgovarate kao poljoprivrednik, jezikom koji on razumije, te razumijete njegove potrebe, komunikacija može biti djelotvorna. U protivnom može biti kontraproduktivna.

I posljednje pitanje – što ste radili prije negoli ste postali direktor WWF DCP-ja?

U prošlom sam životu bio muha što vjerojatno objašnjava moje zanimanje za zaštitu prirode… Reinkarnacijom sam postao to što sam danas! (smijeh)

Došao sam u WWF u 2001 kao koordinator za pristupanje EU. Fokus su mi bili Natura 2000 te poljoprivredni i strukturalni fondovi Europske unije. Tu sam bio uključen u izgradnju kapaciteta i strunosti unutar WWF-a i partnerskih organizacija, naročito u zemljama središnje i istočne Europe. Godine 2005. počeo sam raditi u Dunavsko-karpatskom programu WWF-a kao zamjenik direktora, da bih prošle godine postao direktorom.

Petra Boić Petrač, WWF

Vodni resursi u mreži Natura 2000

Kopački rit © David Strobel / WWF

Mnogi vide zaštitu voda isključivo kao zaštitu kemijske kvalitete vode, a da pritom potpuno zaboravljaju na fizikalne i biološke karakteristike voda, koje su podjednako bitne. Naime, tek kad su sve tri karakteristike uravnotežene možemo govoriti o dobrom stanju vode. Ovakav način razmišljanja proizlazi iz tradicionalističkog i tehnički orijentiranog pristupa u „gospodarenju“ vodama. Rijeke se od prije 200-300 godina prilagođavaju potrebama čovjeka u poljoprivredi, urbanizaciji, graditeljstvu, rekreaciji i sl., a čovjek se toliko približio rijekama (prije su se gradovi smiještali na brežuljcima, ili dalje od rijeka) i time počeo stvarati pritisak na njih, da su mnoge rijeke na granici podnošljivosti svoga iskorištenja. Sve je to postalo vrlo vidljivo u posljednjih petnaestak godina kada su postale učestale razorne poplave, suše, javljaju se presahnuli ili onečišćeni podzemni vodonosnici, rijeke se više ne smiju koristiti za kupanje, a vjeruje se da će u budućnosti situacija biti još gora.

Hrvatska organizirano i sustavno upravlja vodama od 1876. godine kada se u Osijeku otvorilo „Društvo za regulaciju rijeke“. Od tada se i rijeke Hrvatske sustavno mijenjaju i prilagođavaju potrebama industrije, plovidbe, graditeljstva, proizvodnje struje, vodoopskrbe i odvodnje. Mnoge rijeke i njene pritoke pretvorene su u odvodne kanale za komunalne i industrijske vode, te u akumulacije za potrebe proizvodnje električne energije. Uz to, iste te rijeke izgubile su svoj prijašnji sjaj i funkciju te se često niti ne mogu nazvati rijekom, više odvodnim kanalom. Pod najvećim utjecajem u Hrvatskoj su velike rijeke poput Drave, Save, Kupe, Cetine, Neretve, koje pružaju višestruke koristi u privredi, ali su se posljednjih godina, pojavom konzumerizma i ubrzanog „razvoja“, apetiti povećali te je nastupilo naglo iskorištavanje rijeka, te nestajanje staništa, smanjenje biološke raznolikosti i prirodnih funkcija. Ostaci nekadašnje poplavne ravnice Save samo nas podsjećaju kako je sustav rijeke Save nekad izgledao te koje je usluge i mogućnosti pružao. Ne samo iznimno visoku biološku raznolikost već i direktne i indirektne usluge – obranu od poplava, drvnu masu, čistu vodu, plodno tlo, ekonomski iskoristive vrste, ugodnu klimu, punjenje podzemnih vodonosnika, rekreaciju i sl.

Vlažna tj. močvarna staništa su staništa visoke biološke raznolikosti te je i logično da su u svim zemljama EU, pa tako i u Hrvatskoj, prepoznata kao dio mreže Natura 2000. Za Hrvatsku, koja još uvijek, unatoč brojnim promjenama i degradaciji, ima prisutne vrste i staništa s lista Direktive o staništima i Direktive o pticama, možemo reći da su gotovo svi vodotoci potencijalni kandidati za mrežu Natura 2000. Trenutno su proglašeni područjima Nacionalne ekološke mreže, a ulaskom u EU većina tih vodotokova će postati Natura 2000 područja. Iako su mnogi ponosni na tu činjenicu, drugi su pak svjesni da je to ograničavajući čimbenik za sve aktivnosti „gospodarenja“ vodama te njenog komercijalnog iskorištavanja.

Danas je moderno društvo postalo svjesno činjenice da rijeke imaju svoju granicu iskorištenja te brojne ekološke funkcije koje, ako se ne poštuju, uvjetuju pogoršanja kvalitete života te poskupljenje svih usluga. Također shvatilo se da bez integriranog pristupa, gdje ekološke i socijalne fukcije voda imaju ravnopravni status sa ekonomskim funkcijama, neće biti održivog razvoja, pa niti razvoja uopće. Nažalost trenutno hrvatsko vodno godpodarstvo, a naročito u praksi, ne uspijeva usvojiti principe i ciljeve integriranog upravljanja vodama te učiti na greškama „zapada“, već i dalje samo planira i provodi tehnokratski pristup, te planira „urediti“ i preostatak „neuređenih“ vodotokova. „Uređenost“ vodotoka znači kanaliziranje rijeke kako bi izgubila svoju prirodnu dinamiku funkcija poput obrana od poplava i bila pod kontrolom i geometrijski pravilna, nakon čega se dobije uniformni kanal kroz koji voda jednolično protječe. U takvoj rijeci nestaje živog svijeta jer su nestala staništa i uvjeti su nepovoljni za većinu riječnih vrsta biljaka i životinja, dakle ugrožena je i zaštita svih tih područja pod Nacionalnom ekološkom mrežom te mrežom Natura 2000.

Kako bi se ipak našao kompromis između različitih potreba, nužna je vrlo bliska i žurna suradnja između sektora zaštite prirode, zaštite okoliša, šumarstva, poljoprivrede, gospodarstva općenito i vodnoga gospodarstva, kako bi se kreirala budućnost očuvanja i korištenja vodnog dobra i vodenih ekosustava, a gdje niti jedan sektor neće imati prvenstvo i gdje će se osigurati kvalitetan život i za čovjeka i za vrbu i za pticu.

Irma Popović Dujmović

Leptiri ili poslovanje – Europa može imati oboje!

Nova procjena EEA pokazuje da se svjetska potražnja za prirodnim resursima koji omogućavaju hranu, odjeću, stanovanje i prijevoz ljudi ubrzava. Ova rastuća potražnja za prirodnim kapitalom povećava pritisak na ekosustave, ekonomije i socijalnu koheziju u Europi i drugdje. Međutim, SOER 2010 potvrđuje da dobro osmišljeni okolišni propisi i zakoni nastavljaju poboljšavati europski okoliš bez potkopavanja europskog potencijala razvitka.

“Trenutno trošimo više prirodnih resursa nego što je stabilno za okoliš. Ovo vrijedi za Europu, ali i cijeli svijet kao takav. Klimatske promjene su dosad najvidljiviji znak nestabilnosti, međutim čitav niz globalnih trendova ukazuje na povećane sustavne rizike za ekosustave u budućnosti. Priroda trenutne financijske krize bi nam trebala omogućiti trenutak za razmišljanje”, rekla je prof. Jacqueline McGlade, izvršna direktorica EEA.

Potpuni preokret prema resursno-efikasnoj zelenoj ekonomiji zahtijeva da se svi okolišni resursi – bioraznolikost, zemlja, ugljik, rijeke, mora i zrak koji udišemo – u potpunosti uzimaju u obzir kod proizvodnje, potrošnje i svjetskih odluka u trgovanju. “Ne postoje brza rješenje ali nadzorna tijela, poslovni sektor i građani trebaju raditi zajedno na pronalaženju inovativnih načina kojima bi se resursi koristili što efikasnije. Sjeme za buduće aktivnosti postoji, zadatak je sada omogućiti mu da se ukorijeni i procvjeta”, zaključuje McGlade.

SOER 2010 također naglašava veće razumijevanje poveznica između klimatskih promjena, bioraznolikosti, korištenja resursa i zdravlja ljudi te kako alati poput prostornog planiranja, reforme okolišnog poreza, spriječavanja zagađenja, opreza i upravljanja resursima mogu poduprijeti pristup prirodnog kapitala kod njihovog rukovođenja.

Ključni rezultati i preporuke

• Klimatske promjene: Europska Unija je napredovala u smanjenju emisija i širenju korištenja obnovljive energije. Emisije EU-27 članica u 2009. su bile čak 17% niže od onih u 1990. te vrlo blizu ciljanim vrijednostima smanjenja emisija za 20% do 2020. Međutim, nisu svi trendovi po sektorima bili pozitivni pa su tako emisije od transporta EU-27 narasle za 24% između 1994. i 2008.

• Prilagodbe na klimatske promjene: Čak i da Europa smanji svoje emisije na ciljane vrijednosti i da su se svjetski vođe uspjeli složiti oko čvrstih mjera prilikom pregovora u Cancunu (Meksiko), Europa se i dalje treba prilagoditi postojećim i očekivanim utjecajima klimatskih promjena. Odgovorno upravljanje prirodnim kapitalom može pomoći u ophođenju oko tih promjena.

• Bioraznolikost, ekosustavi i zdravlje ljudi: Natura 2000 mreža zaštićenih područja koja trenutno pokriva 18% EU kopna je pomogla u zaštiti ugroženih vrsta i očuvanju zelenih područja za rekreaciju. Legislative o kvaliteti zraka i vode su smanjile pritisak na bioraznolikost i ljude. S druge strane, intenzificiranje uporabe zemljišta, gubitak staništa te prelov ribe su onemogućili dostizanje željenih ciljeva EU u spriječavanju gubitka bioraznolikosti do 2020.

• Integrirana rješenja sa globalnom perspektivom: Ukazivanjem na mnogobrojne poveznice između različitih izazova, okolišnih i drugih, SOER 2010 nas potiče na povećane i integrirane aktivnosti kroz različita područja propisa i zakona koji se dotiču tih izazova, s ciljem bržeg ostvarivanja poboljšanja te maksimiziranjem dodatnih povlastica (npr. Istovremeno umanjivanje utjecaja klimatskih promjena i poboljšavanje kvaliteta zraka).

• Učinkovitost korištenja resursa: Hrana, energija i sigurnost u opskrbi vode su ključni pokretači uporabe zemljišta prilikom povećane i često proturječne uporabe (npr. za hranu, gorivo). Izračunavanje i stavljanje cijena prilikom kojih se u potpunosti uzima u obzir učinak korištenja resursa su ključni za upravljanje poslovanjem i usmjeravanje potrošača prema napredku i boljoj efiksanosti kod korištenja resursa.

• Uključivanje građana: Propisi i zakoni sami po sebi nisu dovoljni da se spriječi gubitak bioraznolikosti ili preokrenu okolišni trendovi. Trebamo povećati broj građana obvezanih smanjenju vlastitog učinka na okoliš kroz njihovo uključivanje u prikupljanje podataka te kroz socijalne medije.

Održana regionalna radionica o utjecaju brana, usluga ekosistema i održive hidroenergije

U Podgorici je početkom travnja održana regionalna radionica „Utjecaj brana, usluge ekosistema i održiva hidroenergija“, na kojoj su sudionici iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Albanije i Crne Gore slušali svjetski priznate stručnjake: dr. Bruno Maiolini, dr. Erik Gomez te dr. Jian-Hua Meng. Sudionici, predstavnici različitih državnih agencija, ministarstva i nevladinih udruga, imali su se priliku bolje upoznati s različitim utjecajima hidroenergetskih postrojenja na vodna tijela i primjerima održive hidroenergije, s evropskom Direktivom o vodama, izradom Strateških procijena utjecaja na okoliš (SEA) te Procijena utjecaja na okoliš (EIA).

Najviše zanimanja pokazano je za predavanje dr. Erik Gomeza – Ekonomsko vrednovanje usluga ekosistema – posve novog područja u ekonomiji i političkoj znanosti, koje će dati mnoge odgovore a i argumente za još veću borbu za očuvanje naših ekosustema i njihovih usluga. Iako proces vrednovanja ekosistemskih usluga zahtjeva dugotrajnije istraživanje, odgovori koje nudi uvelike će biti pomoć vladama, civilnom sektoru i poslovnom svijetu u stvaranju novih razvojnih strategija i poslovnih pristupa. S izradom ekonomskog vrednovanja nekog ekosistema ne samo da dobivamo informaciju koju mogu razumjeti poslovni krugovi i organi vlasti, nego će i civilno društvo dobiti jake argumente za svoj rad na očuvanju prirode. Radionicu su organizirali WWF i udruga Green Home iz Crne gore.

Bojan Stojanović, WWF

Seminar o Emerald mreži za zemlje zapadnog Balkana

U organizaciji Vijeća Europe i Europske agencije za okoliš (EEA) u Parizu je krajem siječnja 2011. održan pripremni Emerald biogeografski seminar za šest zemalja zapadnog Balkana. Cilj pripremnog seminara bio je upoznavanje zemalja zapadnog Balkana sa procesom evaluacije Emerald mreže područja za zaštitu staništa i vrsta navedenih u rezolucijama 4 i 6 Bernske konvencije koja će biti provedena na Biogeografskom seminaru u listopadu 2011. godine.

Organizacijom pripremnog seminara omogućeno je da se kroz simulaciju evaluacijskog procesa zemlje upoznaju sa nedostatcima u provedbi projekta i identificiraju mjere potrebne za njihovo otklanjanje.

Sastankom je predsjedavao gospodin Jan Plesnik, predsjedavajući stalnog odbora Bernske konvencije. Pored službenih predstavnika Bernske konvencije, Vijeća Europe i Europske agencije za okoliš, sastanku su prisustvovala po tri predstavnika svake od šest zemalja zapadnog Balkana uključene u projekat (predstavnik Federalnog ministarstva okoliša i turizma, stručni predstavnik Emerald tima i predstavnik nevladinog sektora).

Naglašen je značaj narednog perioda za proces uspostave Emerald mreže na zapadnom Balkanu koji obavezuje zemlje da u periodu do biogeografskog seminara u listopadu pripreme i dostave sve neophodne podatke.

Predstavnici centra za biološku raznolikost (ETC/BD) govorili su o organizaciji seminara, procesu biogeografske procjene predloženih područja za ugrožene vrste i staništa kao i sličnostima ovog procesa i Nature 2000.

Evaluacija koja će biti provedena na Biogeografskom seminaru predstavlja procjenu na biogeografskoj razini koliko su pojedine zemlje izborom područja koja će biti uključena u mrežu omogućile adekvatnu zaštitu staništa i vrsta iz rezolucija 4 i 6 Bernske konvencije.

Mark Roekaerts, konsultant Vijeća Europe dao je pregled trenutnog stanja projekta uspostave Emerald mreže u zemljama zapadnog Balkana, nakon čega su održane prezentacije predstavnika šest zemalja zapadnog Balkana o provedbi uspostave Emerald mreže u njihovim zemljama.
Prezentirana je i odluka Bernske konvencije prema kojoj će se za klasifikaciju staništa u budućnosti koristiti EUNIS klasifikacije staništa i prema kojoj je potrebno da sve zemlje prilagode postojeće liste staništa i bazu podataka.

U okviru prezentacije delegacija zemalja sudionika u projektu, održane su prezentacije o provedenom projektu, trenutnoj situaciji i problemima uspostave Emerald mreže u svakoj od država. Prezentacije su dostupne na web stranici: http://www.coe.int/t/dg4/cultureheritage/nature/EcoNetworks/News/Prepa_BiogeoSeminar_2011/Biogeographical_Seminar_en.asp

Drugi dan Seminara bio je namijenjen simulaciji Biogeografskog seminara na primjeru odabranih staništa (11.3 Sea-grass meadows, 13.2 Estuaries, Eutrophic humid grasslands i 41.1 Beech forests) i vrsta (Alcedo atthis, Aythya nyroca, Ursus arctos, Tursiops trunctatus, Euphydryas aurinia i Hucho hucho).

Na osnovu izvedene procjene za odabrane vrste i staništa identificirani su nedostatci u dosadašnjoj provedbi uspostave Emerald mreže na prostoru zemalja zapadnog Balkana. Osnovni problem u većini zemalja je nedovoljna površina područja za uključenje u Emerald mrežu kao i nedovoljan broj područja za većinu staništa i vrsta, te je potrebno u narednom odabrati dodatna područja i/ili proširiti postojeća.

U zaključku Seminara navedeno je da će svakoj zemlji biti dostavljena individualna izvješća sa analizom trenutnog stanja i smjernicama za nastavak rada.

Na kraju je predstavljena lista aktivnosti i rokovi za njihovo ispunjenje u cilju ispunjavanja uvijeta do službene evaluacije Emerald mreže u listopadu 2011. godine.

Rokovi za provedbu aktivnosti i dostavu podataka:

• februar 2011. Odabrati osobu koja će biti zadužena za komunikaciju i slanje podataka za Centralni arhiv podataka Evropske agencije za okoliš (EEA Central Data Repository) i ime proslijediti Mark Roekaertsu.

• mart 2011. Dostaviti novu verziju baze podataka- postaviti u CDR

• maj 2011. Dostaviti novu dopunjenu verziju baze podataka- postaviti u CDR

• august 2011. Dostaviti finalnu verziju svih podataka na osnovu kojih će se evaluirati Emerald mreža.

Na kraju Seminara predstavnici Bernske konvencije i Europske agencije za okoliš pozitivno su ocijenili do sada urađeni posao na uspostavi Emerald mreže u svim zemljama zapadnog Balkana, ali je naglašeno i da je još puno posla potrebno uraditi do Biogeografskog seminara i da su rokovi za taj posao veoma kratki.

Semra Fejzibegović, WWF

Program People to People u 2011.

Ovaj program ima za cilj jačanje uloge organizacija civilnoga društva i poticanje aktivnog djelovanja civilnog društva na nacionalnoj, regionalnoj i europskoj razini.

Program je usmjeren na poticanje i jačanje dijaloga organizacija civilnog društva koje se bave temama vezanima uz pravnu stečevinu EU (acquis) te se sastoji od grupnih studijskih posjeta Bruxelles-u u organizaciji Opće uprave za proširenje Europske Komisije (EC DG ENLARG) u okviru instrumenta TAIEX, odnosno srodnih tematskih studijskih programa u zemljama sudionicama.

Europska komisija pripremila je plan provedbe aktivnosti, a informacije o svakom pojedinom posjetu objavljuju se na stranicama Ureda za udruge, uključujući poziv za iskaz interesa i Upute za sudionike.

Odabir sudionika provodi Europska komisija uz potporu Delegacije EU u svakoj zemlji te ostalih institucija koje se bave područjem razvoja civilnog društva na nacionalnoj i europskoj razini.

Program aktivnosti za godinu 2011. možete preuzeti na web stranici http://www.tacso.org/doc/People_2_People_Programme_Indicative_List_of_Events_for_2011.pdf.

U suradnji s WWF-om, organizirat će se dva događaja tijekom 2011:

• Promocija eko-turizma (Promoting eco-tourism; Brussels, multi-beneficiary study tour - Western Balkans, Turkey and Iceland, 20-23 June)
• Korištenje i zaštita morskih reusrsa (Use and preservation of maritime resources; Brussels, multi-beneficiary study tour - Western Balkans[1], Turkey and Iceland, 11-14 October)

Za više informacija možete se javiti Andrei Štefan na astefan@wwf.panda.org.

---

[1] Only for Albania, Bosnia and Herzegovina, Croatia and Montenegro

Član 6(2) Direktive o staništima

U seriji kratkih uvoda o Članu 6, ovog puta smo usmereni na stav 2 ovog člana.

Tekst člana 6(2) glasi: ''Zemlje članice bi trebalo da preduzmu odgovarajuće korake kako bi, u posebnim područjima za očuvanje staništa i vrsta[i], izbegle pogoršanje stanja prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i poremećaje vrsta za koje su područja nominovana, ukoliko se proceni da bi poremećaj mogao da bude značajan u odnosu na ispunjenje ciljeva direktive''.

Kao polazna tačka ovog člana navodi se načelo prevencije: ''Zemlje članice bi trebalo da preduzmu odgovarajuće korake kako bi izbegle pogoršanje stanja... kao i poremećaje …''.

Ove preventivne mere prevazilaze jednostavne mere upravljanja obuhvaćene Članom 6(1), koje su potrebne da bi se osigurala zaštita. Reči ''izbegle'' i ''mogao da bude značajan'' naglašavaju da je mere potrebno preduzeti pre nego što se nešto desi. Nije prihvatljivo da se čeka da dođe do pogoršanja stanja ili poremećaja, pa da se tek onda preduzimaju mere.

Član 6(2) se uvek primenjuje na posebna područja za očuvanje staništa i vrsta. Može da se odnosi na aktivnosti ili događaje koji su se desili u prošlosti, dešavaju se u sadašnjosti ili će se desiti u budućnosti. Na primer, u slučaju toksičnih supstanci koje utiču na močvarna staništa prema ovom članu bi trebalo preduzeti sve preventivne mere kako bi se izbeglo prosipanje, čak i ako je mesto prosipanja daleko od močvare.

Ukoliko neka postojeća aktivnost u posebnom području za očuvanje staništa i vrsta uzrokuje pogoršanje stanja prirodnih staništa ili poremećaj vrsta za koje je područje nominovano, ono mora biti obuhvaćeno potrebnim merama zaštite predviđenim u članu 6(1). To može zahtevati, ukoliko je adekvatno za tu situaciju, da se negativni uticaj zaustavi prekidanjem aktivnosti ili preduzimanjem mera ublažavanja. Takođe, finansijska nadoknada može biti uključena.

Na koji način se ocenjuju poremećaj i pogoršanje stanja? Poremećaji i pogoršanje stanja se procenjuju u odnosu na indikatore stanja očuvanosti vrsta i staništa koje se razmatraju.

Na nivou područja, održavanje povoljnog stanja očuvanja mora biti procenjeno u odnosu na početne uslove date u standardnom Natura 2000 obrascu za podatke, kada je to područje bilo predloženo, u skladu sa doprinosom područja ekološkoj koherentnosti mreže. Ovaj koncept bi trebalo tumačiti na dinamičan način, u skladu sa evolucijom stanja očuvanosti staništa ili vrsta.

Obim primene ovog člana je mnogo širi nego obim primene člana 6(3) i (4) koji se odnose na planove i projekte za koje je potrebna dozvola. Član 6(2) se odnosi i na aktivnosti za koje nije neophodno pribaviti prethodnu dozvolu, na primer ribolov ili poljoprivreda.

Više informacija o Članu 6(2) nalazi se na sajtu Evropske komisije, Generalnog direktorata za životnu sredinu.

Milka Gvozdenović, Mladi istraživači Srbije

---

[i] SAC-na ovaj način definisana u izmenama i dopunama zakona o Zaštiti prirode Srbije

Christoph Stein: Izgradnjom kapaciteta mijenjaš sebe, svoju organizaciju i društvo

U mnogim su zemljama nevladine organizacije konkurentne. Ne mogu reći da nevladine organizacije u Srbiji i Crnoj Gori nisu konkurentne, ali vidim da mnoge od njih brinu jedne o drugima zbog čega sam naročito ponosan na naša dva partnera, Mlade istraživače Srbije i Green Home

Iako živi u Barceloni, kao WWF-ov stručnjak za izgradnju kapaciteta, Christoph Stein osim u Španjolskoj radi i u zemljama sjeverne Afrike, Srednjeg Istoka te zapadnog Balkana. Kroz IPA projekt “Partnerske akcije za zaštitu biodiverziteta na zapadnom Balkanu”, Stein je bio trener mnogim predstavnicima nevladinih organizacija koje se bave okolišem iz Srbije I iz Crne Gore učeći ih metode lobiranja i zagovaranja.

Projekt “Partnerske akcije za zaštitu biodiverziteta na zapadnom Balkanu” je u završnoj fazi. Kao stručnjak za izgradnju kapaciteta, što mislite o tom projektu?

Izgradnja kapaciteta je jedan od glavnih područja tog projekta. Ako uvodite novu legislativu, kao što je Natura 2000, morate pronaći način da je približite civilnom društvu i to iz više razloga. Civilno društvo treba poticati vladu da bude aktivnija oko Natura 2000 a kasnije trebaju nadgledati cijeli proces. To je nešto što se mora izgraditi i ne može se napraviti u samo nekoliko tjedana. Stoga smo jako sretni što imamo taj projekt koji traje već drugu godinu. U okviru projekta jača grupa nevladinih organizacija koja gradi svoje kapacitete za Natura 2000.

Radili ste u ovoj regiji i prije spominjanog projekta, također s Mladim istraživačima Srbije i Green Homeom. Kako ste zadovoljni tim suradnjama?

Imali smo mali projekt o izgradnji kapaciteta. Jako je lijepo vidjeti kako se te dvije udruge, obje prvaci u svojim zemljama, zanimaju i za druge udruge s kojima, primjerice, trenutačno rade na malim aktivnostima kroz male projekte u sklopu IPA projekta. U mnogim su zemljama nevladine organizacije konkurentne. Ne mogu reći da nevladine organizacije u Srbiji i Crnoj Gori nisu konkurentne, ali vidim da mnoge od njih brinu jedne o drugima zbog čega sam naročito ponosan na naša dva partnera, Mlade istraživače Srbije i Green Home.

Foto: Christoph s timom projekta "Partnerske akcije za zaštitu biodiverziteta na zapadnom Balkanu" u Zagrebu

Koliko se dugo bavite izgradnjom kapaciteta?

Izgradnja kapaciteta nam kazuje kako koristiti obrazovne procese na najbolji način za postizanje ranije utvrđenih ciljeve učenja. S time sam započeo u ranim 1990-ima, najprije kao nastavnik u raznim školama, a zatim sam radio za druge udruge na obrazovnim projektima. Godine 2000. sam došao u WWF i tada smo počeli govoriti o izgradnji kapaciteta i obrazovanja. Već deset godina radim u regiji gradeći kapacitete nevladinih organizacija. Zapravo, ne samo u regiji – moj je posao podijeljen, radim na zapadnom Balkanu, ali i u sjevernoj Africi i Bliskom istoku.

Postoji li neko osnovno pravilo kod izgradnje kapaciteta?

Nema osnovnih pravila. Izgradnja kapaciteta je inzistiranje na sustavnim promjenama. Svi mi želimo nešto promijeniti na pozitivan način. Prvo želite promijeniti sebe. Morate naučiti kako to učiniti i kako to primijeniti na druge ljude. Izgradnjom kapaciteta mijenjaš sebe, svoju organizaciju i cijelo društvo. To je o slušanju i postavljanju pravih pitanja. Osoba čiji se kapaciteti grade mora biti otvorena za učenje i mijenjanje pa je i izgradnja kapaciteta stalan proces.

Lobiranje je dio vašeg treninga. Imate li dobra iskustva s organizacijama koje uče o lobiranju?

Lobiranje je dio rada većine nevladinih organizacija. Zapravo, vrlo je malo udruga koje se ne bave zagovaranjem ili lobiranjem u različitim kontekstima. Radite li za ekološke ili društvene udruge, morate znati kako lobirati. Lobirate s ljudima, a zagovarate kod organizacija. Kada počnete planirati taj proces, tek tada uvidite koliko to teško može biti. Mnoge nevladine organizacije kažu: „Mi nemamo moć, mi smo premali…“. To nije istina! NVO trebaju shvatiti da njihova moć počinje na razini lokalnih zajednica u kojima rade. Od tamo ide gore... Ali, da, oni imaju moć - ne da mijenjaju samo sebe, nego da nastoje promijeniti i svoje partnere.

Što je s lobiranjem i zagovaranjem, postoji li tamo zlatno pravilo?

Morate znati vrlo jasno što točno osoba ili institucija želi napraviti. Trebate si postaviti pitanje: što točno ja želim i što ta osoba ili organizacija zaista može kako bi mi pomogla ostvariti moje ciljeve. Zlatno pravilo u većini procesa zagovaranja jest da trebate procijeniti svoj napredak te da budete dovoljno fleksibilni da se prilagodite promjenama na razini zakonodavstva.

Dobivate li povratne informacije od ljudi koje ste trenirali?

Imamo različite povratne informacije, od procjena koje dionici ispunjavaju nakon treninga do osobnog kontakta. Kako se meni čini, ljudi si pozitivni. Organizacije su vraćaju na naše treninge što potvrđuje da su bili zadovoljni prethodnim treningom. Imamo odnos povjerenja i na dobrom smo putu. To vidimo i iz malih projekata koje smo dali 17 NVO-a unutar projekta „Partnerske akcije za zaštitu biodiverziteta na zapadnom Balkanu“. Šteta je što se ovaj projekt završava ove godine, toliko bismo toga još mogli napraviti. Nadam se da će se pronaći sredstava za nastavak projekta…

Što bi bili sljedeći koraci?

Mogli bismo zadržati tu grupu organizacija i zajedno raditi na implementaciji Natura 20000. To nije proces od jedne ili dvije godine, već od deset! Trebali bismo motivirati tu grupu da ostane u tom procesu, da rade s javnim institucijama za što im je potrebno puno energije. Taj bi nastavak projekta mogao biti o društveno-ekonomskim procjenama, o komunikaciji… Mnogo je mogućnosti i kad bismo željeli na tome raditi daljnjih deset godina, mogli bismo. Ta je grupa nevladinih organizacija vrlo motivirana i sve što trebamo jest pronaći sredstva da nastavimo proces…

Petra Boić Petrač, WWF

Morska Natura 2000 područja Splitsko-dalmatinske županije

Istraživanje bioraznolikosti mora Splitsko-dalmatinske županije

„Pretpostavka uspješnog planiranja zaštite prirode, koje će potom u najvećoj mjeri voditi računa o obje komponente – razvoju i očuvanju prirodnih vrednota – temelji se na valjanim podacima o prostoru. Bez znanja o biološkoj raznolikosti i njezinoj prostornoj razdiobi ne mogu se donositi mudre odluke, ne mogu se spriječiti pogreške, čak i nehotične, često s teškim i dugoročnim posljedicama.“ – Tatjana Bakran Petricioli, Morska staništa

Rakovica na crvenoj gorgoniji (FOTO: Antonio Rossetti)

Učinkovito planiranje zaštite bilo kojeg područja nemoguće je bez postojanja podataka o tom prostoru. Kada govorimo o zaštiti prirode pod podacima se prvenstveno misli na staništa i vrste koje se na određenom mjestu nalaze. Za usporedbu, upravljanje prirodnim reusursima bez poznavanja osnovnih podataka kao što je karta staništa te popis i rasprostranjenost vrsta isto je što i navigacija zatvorenih očiju. Nasukavanje je u takvim okolnostima samo pitanje vremena, a postoji i vjerojatnost uzrokovanja nepovratne štete. Nažalost znanja o geografskoj razdiobi bioraznolikosti u Hrvatskoj su ograničena, posebice kada je pitanju Jadransko more. Razlozi tome su razni, od nepostojanja sredstava i kvalificiranih stručnjaka do fizioloških ograničenja čovjeka koji sprečavaju dugotrajniji boravak pod morem. Prevladati te probleme dugotrajna je i opsežna zadaća, ali unatrag nekoliko godina postoji izraženi napredak koji nam daje razloga za optimizam. Različite organizacije, od vladinih (prvenstveno Državni zavod za zaštitu prirode), znanstvenih, privatnih pa do organizacija civilnog društva, svojim radom pridonjele su nacionalnoj inventarizaciji morskih staništa i vrsta.

Puž gološkržnjak Flabellina affinis (FOTO: Antonio Rossetti)

NVO Sunce se uključila proces prikupljanja podataka o bioraznolikosti mora 2005. godine na otoku Visu, a od tada smo proveli niz istraživanja prvenstveno u Parku prirode Lastovsko otočje (popisana staništa i organizmi na više od 120 lokacija), zatim na Dugom otoku, Nacionalnom parku Brijuni te u akvatoriju Malog Lošinja. S obzirom da je u tijeku izrada prijedloga hrvatskog dijela europske mreže za očuvanje prirode NATURA 2000 , u 2010. smo kartirali i opisali morsku bioraznolikost djelova akvatorija Splitsko-dalmatinske županije. Naglasak je stavljen upravo na potencijalna buduća NATURA 2000 područja. Tako smo istražili podmorje južne strane otoka Brača i dijela otoka Šolte, Paklenih otoka te područje Vrulje kod Omiša.

Murina (FOTO: Antonio Rossetti)

Kao što se moglo i pretpostaviti, istraživanjem je utvrđeno iznimno bogatstvo vrsta i raznolikost staništa, posebice na lokacijama Paklenih otoka, gdje prevladavaju koraligenske zajednice i zajednice polutamnih špilja sa gustim naseljima gorgonija (rožnatih koralja), te u području Vrulje gdje je utvrđeno prisustvo ugroženih morskih vrsta poput koralja Corynactis viridis (draguljarka) te spužvi Axinella cannabina i Geodya cydonium. S druge strane tijekom istraživanja zabilježena su i brojna oštećenja livada posidonije („morske trave“), najvažnijeg mediteranskog staništa, te naselja invazivne alge vrste Caulerpa racemosa na Paklenim otocima te onečišćenje krutim otpadom u području Vrulje.

Na temelju navedenih saznanja pripremili smo stručnu studiju u kojoj predlažemo uvrštavanje dijela istraživanih područja u kategoriju zaštićenog područja prema Zakonu o zaštiti prirode (npr. otok Vodnjak Veliki i Vrulja) te proširenja postojeće Ekološke mreže kako bi se obuhvatile neke biološki iznimno vrijedne lokacije poput plićine Kampanel. Također smatramo da je nužno uvesti i trajnu zabranu ribolova na tim lokacijama te regulaciju ronjenja što bi doprinijelo obnovi ribljeg fonda šireg područja, očuvanju staništa i vrsta te povećanju atraktivnosti za razvoj kontroliranog ronilačkog turizma.

Važan aspekt ovakvih projekata Udruge Sunce je osposobljavanje i uključivanje volontera, najčešće studenata biologije. Na taj način se povećava baza ljudi koji sudjeluju u kartiranju morskih staništa i vrsta te se tako ubrzava proces upoznavanja i zaštite našeg mora, strateškog interesa Republike Hrvatske kao pomorski orijentirane zemlje. Jadransko more i njegova prirodna bogatstva moramo poznavati da bi smo ih mogli čuvati. Činjenica da inventarizacija vrsta i staništa Jadrana nije do sada napravljena samo govori o ponekad zaista autističnom odnosu prema našem najvećem prirodnom bogatstvu.

Mosor Prvan, NVO Sunce

Rio+20: UN sluša svježe ideje za “zelenu ekonomiju”

Na sastanku Ujedinjenih naroda početkom siječnja 2011, dionici su izrazili svoje mišljenje o očekivanjima za Earth Summit u 2012. koji će se održati dvadeset godina nakon znakovitog sastanka 1992. u Rio de Janeiru. Među najsmionijim idejama su planovi za uvođenje osobnih kvota ugljika te kontrola rađanja kao sredstva u smanjivanju globalne potrošnje.

Na UN-ovom sastanku uzeta su u obzir očekivanja dionika za Rio+20 sastanak o održivom razvoju koji će se održati 2012. Očekuje se da će na tom sastanku doći do sporazuma oko političkog dokumenta koji će davati smjernice za zakonske okvire održivog razvoja u nadolazećim desetljećima te omogućiti stvaranje Svjetske Organizacije za Okoliš. Zemlje članice UN-a, većinski dionici i međunarodne organizacije su unaprijed predočile svoj doprinos raspravama koje će se voditi na tom sastanku.

Osobne kvote ugljika

Izvještaj u kojem su sažete prijave sugerira da će se “zelena ekonomija” oslanjati na “rigorozno primjenjivanje zakona o okolišu, porezima temeljenim na utjecaju na okoliš” te “osobnim kvotama ugljika”. Osobne kvote ugljika se odnose na maksimalnu količinu CO2 koju svaki od nas godišnje smije ispustiti u atmosferu bez povećavanja razine trenutnih svjetskih emisija.

Razgovori o sustavu osobnih kvota se već odvijaju u Velikoj Britaniji gdje je prijašnji tajnik za okoliš David Miliband govorio o “iskaznicama za bonove ugljika”. Po njegovom mišljenju, ugljik bi potencijalno mogao postati “nova valuta”. U 2008. je Zavod za okoliš, hranu i ruralne poslove (Defra) u Velikoj Britaniji ipak odbacio planove za probnu shemu “iskaznica ugljika” nakon što je studija izvedivosti zaključila da je ideja “ispred svog vremena u pogledu prihvaćanja javnosti i tehnologije kojom bi se smanjili troškovi”. U sažetom izvještaju dionici su također objavili ideju “Robin Hood poreza” na sve pretvorbe jedne valute u drugu i primijetili da cariniske pristojbe trebaju spriječiti nepravednu kompeticiju izvoznih zemalja s manjim regulacijama vezanim uz okoliš.

Zelena uprava

Što se tiče zakona o okolišu i zelene uprave dionici su podržali uspostavu Svjetske organizacije za okoliš kojom bi se značajno unaprijedio UNEP. Ostale zanimljive ideje uključuju uspostavu Međunarodnog suda za okoliš (ICE) kao način kojim bi se rješavali sporovi vezani uz međunarodne zakone o okolišu.Kako bi se poboljšala provedba međunardonih obveza o održivom razvoju, dionici su predložili da se Međunarodnom sudu pravde dodijeli obvezna punomoć za pitanja održivog razvoja te proširenje mandata UN Suda sigurnosti kako bi se uključila “pitanja o okolišu i pitanja vezana uz njihovu sigurnost”.

Izazovi za zeleni rast, pitanja u nastajanju

S ekonomskih pogleda zelene legislative dionici su se obvezali za “prijelaz prema zelenoj ekonomiji koji uključuju neke pobjednike i neke gubitnike”. Kako se poslovi i metode proizvodnje mijenjaju, očekuje se gubitak mnogih poslova i unatoč očitim prilikama, “ne postoji garancija da zeleno utemeljena ekonomija omogući dovoljno zamjenskih poslova”.

Ako gledamo u budućnost dionici su izrazili strah prema nedostatku aktivnosti vezanih uz klimatske promjene koje vode povećanim sukobima povezanim s hranom i nesigurnošću u opskrbi vode. U međuvremenu, očekivani povećani slučajevi prirodnih katastrofa mogu uzrokovati nenaseljivost određenih dijelova svijeta, potičući tako povećane razine migracije koje US smatra nadolazećim prijetnjama sigurnosti.
Neki dionici čak pozivaju na političke obveze da se svjetska populacija stabilizira kako bi se uspješnije nosili sa povećanim pritiskom na prirodne resurse. Pred kraj 2009. UN-ov izvještaj je predložio sprječavanje rasta svjetske populacije što bi uvelike pomoglo u borbi protiv globalnog zatopljenja.

EurActiv.com

People to People (P2P) program in 2011

This program aims to strengthen the role of civil society and to encourage proactive civil society at the national, regional and European level.

The program is encouraging and strengthening the dialogue of civil society organizations that deal with topics related to the EU acquis and it is implemented through group study visits to Brussels, organized by the DG Enlargement of the European Commission, and within the framework of the TAIEX instrument i.e. related thematic programs in the participating countries.

The European Commission has prepared a plan of implementation activities. Information about each study visit will be published on the website of the Office for NGOs, including a call for expressions of interest and instructions for participants (see the link below).

Selection of participants is carried out by the European Commission with support from the EU Delegation in each country and other institutions dealing with areas of civil society at national and European level.

Program activities for 2011 can be downloaded here:

http://www.tacso.org/doc/People_2_People_Programme_Indicative_List_of_Events_for_2011.pdf

WWF will collaborate on organization of two events in 2011:

• Promoting eco-tourism; Brussels, multi-beneficiary study tour - Western Balkans, Turkey and Iceland, 20-23 June

• Use and preservation of maritime resources, Brussels, multi-beneficiary study tour - Western Balkans, Turkey and Iceland, 11-14 October

For more information, please contact Andrea Stefan on astefan@wwf.panda.org.

Rio+20: UN hears fresh ideas to 'green' economy

A United Nations meeting this week saw stakeholders voice their expectations for the Earth Summit in 2012, which takes place twenty years after 1992's landmark summit in Rio de Janeiro. Among the wildest ideas are plans to introduce personal carbon quotas and birth control as means of reducing global consumption.

Background

In December 2009 the UN General Assembly adopted a resolution to hold the UN Conference on Sustainable Development (UNCSD) in 2012.

This conference is referred to as 'Rio+20' or the 2012 Earth Summit, as it is being held exactly two decades after a landmark international conference in Rio de Janeiro, called the 'Earth Summit'. The 1992 summit agreed on a plan of action (Agenda 21) and a declaration setting out principles supporting sustainable development.

Hosted by Brazil, the 2012 summit will seek to secure renewed commitment for sustainable development and assess progress done. Its two main focuses are the green economy in the context of sustainable development and poverty eradication, and the institutional framework for sustainable development.

More on this topic

News:France tables strategy for green economy

News:Brussels to force implementation of EU green laws

A UN meeting this week took stock of stakeholders' expectations for the Rio+20 summit on sustainable development, set to take place in 2012.

The 2012 summit is expected to agree on a political document that will guide action on sustainable development policy for decades to come and give birth to a World Environment Organisation.

Contributions to the summit's discussions were submitted by UN member states, major stakeholders and international organisations ahead of the meeting.

Personal carbon quotas

A report summarising the submissions suggests that the green economy will rely on "rigorously enforced environmental laws, taxation based on environmental impact" and "personal carbon quotas".

Personal carbon quotas relate to the maximum quantity of CO2 each of us may emit into the atmosphere per year without increasing the level of current global emissions.

Talks on such personal quotas have already taken place in the UK, where former Environment Secretary David Miliband talked about "carbon credit cards". In his view, carbon could potentially become "a new currency".

In 2008 the UK Department for Environment, Food and Rural Affairs (Defra), however, dropped plans to trial a "carbon card" scheme after a feasibility study found the idea "ahead of its time in terms of its public acceptability and the technology to bring down costs".

In the summary report, stakeholders also unearthed the idea of a "Robin Hood tax" on all conversions of one currency into another and noted that customs duties should be established to prevent unfair competition from exporting countries which have lower environmental regulations.

Green governance

As for international environmental law and green governance, stakeholders backed the establishment of a World Environment Organisation (WEO) by significantly upgrading UNEP.

Other intriguing ideas include setting up an International Court for the Environment (ICE) as a way to deal with disputes related to international environmental law.

To improve enforcement of international sustainable development commitments, stakeholders suggest giving the International Court of Justice compulsory jurisdiction on matters concerning sustainable development and expanding the mandate of the UN Security Council to include "environmental issues and their security related issues".

Challenges to green growth, emerging issues

On the economic aspects of green legislation, stakeholders admitted that "a transition to a green economy will involve some winners and some losers".

As jobs and methods of production change, many jobs are expected to be lost and – despite the obvious opportunities, "there is no guarantee that a green-based economy will provide sufficient replacement jobs".

Looking to the future, stakeholders expressed fears that inaction on climate change will lead to increased conflicts related to food and water insecurity. Meanwhile, expected rising occurrences of natural disasters may make parts of the world uninhabitable, fuelling rising levels of migration, which the United States believes will emerge as a security threat.

Some stakeholders even called for political commitments to stabilise the world's population to deal with increased pressure on natural resources. In late 2009, a UN report suggested that halting the rise in Earth's population would be a major help in the fight against global warming.

EurActiv.com