Regionalni sastanak “Natura 2000 i Okvirna direktiva o vodama”

Početkom srpnja u Podgorici je održan regionalni sastanak na kojem se razgovaralo o povezanosti ekološke mreže Natura 2000 s Okvirnom direktivom o vodama. Sastanak je održan u okviru projekta ”Jačanje kapaciteta javnog i civilnog sektora u Srbiji i u Crnoj Gori za usvajanje EU propisa iz područja zaštite prirode” koji financira Ministarstvo vanjskih poslova Norveške.

U Podgorici su se okupili predstavnici državnih i javnih institucija iz sektora voda i sektora zaštite prirode/biodiverziteta u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, kao i najaktivniji predstavnici NVO mreže za podršku Natura 2000, članovi mreže Natura 2000 Info Centar i Natura 2000 resursni centar Srbije. Predstavnici NVO-a pokazali su odlično razumijevanje trenutne siutuacije u zemljama regije, te su bili informirani o napretku i implementaciji direktiva u oba sektora.

Sudionici su imali priliku saznati više o ciljevima Okvirne direktive o vodama, Direktive o pticama i Direktive o staništima, a stručnjak za politiku upravljanja vodama, g. Sergiy Moroz iz Europskog ureda WWF-a dao je također i pregled postojećih vezа između Okvirne direktive o vodama (WFD) i obveza unutar ekološke mreže Natura 2000, te rokova do kаdа bi se morali ostvariti ciljevi svih triju direktiva za lokalitete Natura 2000 koji “zavise” od vode.

Uz rаzlike i sličnosti između direktivа, pokazani su i konkretni primjeri mjera zaštite i zajedničkog sustava praćenja stanja (monitoring). Više o iskustvu zemаljа člаnicа EU čuli smo od g. Fernanda Magdalena iz španjolskog Ministаrstvа okoliša, rurаlnog razvoja i pomorstva, konkretno o prihvatljivom ekološkom minimumu i riješenjima u Španjolskoj.

Kаko pomiriti zаštitu okoliša i socio-ekonomski rаzvoj aktualno je pitanje na koje je kroz prezentaciju Angele Klаuschen iz Mediteranskog programa WWF-a predstavljen legalni instrument korištenje izuzetаkа koji postoji u okviru ovih direktiva, te kako EU propisi nisu prepreka za novi rаzvoj ukoliko se pravilno razumiju i primjenjuju (vezа između HD čl. 6.3 i 6.4 i WFD čl. 4.7). Konkretnim primjerom integralnog plаnirаnja i uprаvljаnja na razini ekoloških sustava mogu se postići ciljevi svih triju direktiva, a primjer za to bio je prikaz dugoročne vizije Schelde ušćа u prekograničnom području između Belgije i Nizozemske.

Sudionici su imali priliku kroz rad u grupama razmijeniti informacije o napretku transponiranja direktiva i (ne)postojanju provedbenih mehanizama na nacionalnm razinama identificirati zаjedničke problema. Zemlje u regiji sada imaju jedinstvenu priliku iskoristiti iskustvo i greške europskih zemalja kako bi brže, efikasnije i uz manje sredstava integralno implementirale direktive iz sektora voda i zaštite prirode. Radne grupe su imale težak zadatak identificiranja zajedničkih prioriteta i davanja preporuka za budući rad kroz koji su ih vodile u čemu su im pomogle Duška Dimović i Andrea Štefan iz WWF-a.

Prezentacije sa sastanka možete pronaći na:

http://croatia.panda.org/dinarski_luk/natura_2000_u_srbiji_i_u_crnoj_gori/

Andrea Štefan, WWF

Studijsko putovanje u Hrvatsku

U Zadar je doputovalo dvadeset predstavnika nevladinih organizacija i institucija iz Srbije i iz Crne Gore

Od 25. do 27. svibnja održana je u Zadru trodnevna radionica u okviru studijskog posjeta Hrvatskoj, planiranog unutar projekta „Partnerske akcije za zaštitu biodiverziteta na zapadnom Balkanu“. Temeljni cilj studijskog posjeta bio je upoznati sudionike seminara sa procesom uspostave Natura 2000 u Hrvatskoj te na taj način prenijeti važna iskustava. Tijekom prva dva dana, Impact centar ugostio je 20 sudionika iz Srbije i Crne Gore kao i predstavnike relevantnih državnih tijela RH te civilnog sektora koji su iznosili svoja iskustva u pogledu uspostave te provedbe Natura 2000 u Hrvatskoj. Radionica je tako poslužila kao forum u kojem su se izmjenjivala dobra i loša iskustva, propitkivale ideje te raspravljalo o konkretnim problemima.

Prvi dan je mahom prošao u prezentacijama već spomenutih državnih tijela: Ministarstvo kulture – Ivana Jelenić i Andreja Markovinović „Razvoj instititucionalnog i zakonodavnog okvira za uspostavu ekološke mreže i Natura 2000 u Hrvatskoj“, Državni zavod za zaštitu prirode – Ivana Plavac „Razvoj ekološke mreže i Natura 2000 u Hrvatskoj",

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije – Morana Babajko „Iskustva i izazovi u provedbi ekološke mreže i Natura 2000 na lokalnoj razini“ te Park prirode „Vransko jezero“ – Ana Katalinić „Natura 2000 i zaštićena područja: Park prirode Vransko jezero“ dok je drugog dana naglasak stavljen na iskustva

civilnog sektora u implementaciji Natura 2000: Udruga „Jezero“ – Andrej Radalj „Problematika podizanja trajnih nasada na području predloženo za Natura 2000, otok Krk“ te udruga Sunce – Zrinka Jakl „Podrška civilnog sektora u uspostavi i praćenju Natura 2000 kroz prikupljanje podataka“ i Milena Šijan „Sudjelovanje javnosti i

međusektorska suradnja u razvoju upravljanja zaštićenim područjima“.

Kao kruna za kraj studijskog posjeta, sudionici su trećeg i posljednjeg dana posjetili rimski vojni logor Burnum te NP „Krka“ koji će i sam biti dio buduće mreže Nature u RH.

Srđan Uljević, Sunce

Vodni resursi u mreži Natura 2000

Kopački rit © David Strobel / WWF

Mnogi vide zaštitu voda isključivo kao zaštitu kemijske kvalitete vode, a da pritom potpuno zaboravljaju na fizikalne i biološke karakteristike voda, koje su podjednako bitne. Naime, tek kad su sve tri karakteristike uravnotežene možemo govoriti o dobrom stanju vode. Ovakav način razmišljanja proizlazi iz tradicionalističkog i tehnički orijentiranog pristupa u „gospodarenju“ vodama. Rijeke se od prije 200-300 godina prilagođavaju potrebama čovjeka u poljoprivredi, urbanizaciji, graditeljstvu, rekreaciji i sl., a čovjek se toliko približio rijekama (prije su se gradovi smiještali na brežuljcima, ili dalje od rijeka) i time počeo stvarati pritisak na njih, da su mnoge rijeke na granici podnošljivosti svoga iskorištenja. Sve je to postalo vrlo vidljivo u posljednjih petnaestak godina kada su postale učestale razorne poplave, suše, javljaju se presahnuli ili onečišćeni podzemni vodonosnici, rijeke se više ne smiju koristiti za kupanje, a vjeruje se da će u budućnosti situacija biti još gora.

Hrvatska organizirano i sustavno upravlja vodama od 1876. godine kada se u Osijeku otvorilo „Društvo za regulaciju rijeke“. Od tada se i rijeke Hrvatske sustavno mijenjaju i prilagođavaju potrebama industrije, plovidbe, graditeljstva, proizvodnje struje, vodoopskrbe i odvodnje. Mnoge rijeke i njene pritoke pretvorene su u odvodne kanale za komunalne i industrijske vode, te u akumulacije za potrebe proizvodnje električne energije. Uz to, iste te rijeke izgubile su svoj prijašnji sjaj i funkciju te se često niti ne mogu nazvati rijekom, više odvodnim kanalom. Pod najvećim utjecajem u Hrvatskoj su velike rijeke poput Drave, Save, Kupe, Cetine, Neretve, koje pružaju višestruke koristi u privredi, ali su se posljednjih godina, pojavom konzumerizma i ubrzanog „razvoja“, apetiti povećali te je nastupilo naglo iskorištavanje rijeka, te nestajanje staništa, smanjenje biološke raznolikosti i prirodnih funkcija. Ostaci nekadašnje poplavne ravnice Save samo nas podsjećaju kako je sustav rijeke Save nekad izgledao te koje je usluge i mogućnosti pružao. Ne samo iznimno visoku biološku raznolikost već i direktne i indirektne usluge – obranu od poplava, drvnu masu, čistu vodu, plodno tlo, ekonomski iskoristive vrste, ugodnu klimu, punjenje podzemnih vodonosnika, rekreaciju i sl.

Vlažna tj. močvarna staništa su staništa visoke biološke raznolikosti te je i logično da su u svim zemljama EU, pa tako i u Hrvatskoj, prepoznata kao dio mreže Natura 2000. Za Hrvatsku, koja još uvijek, unatoč brojnim promjenama i degradaciji, ima prisutne vrste i staništa s lista Direktive o staništima i Direktive o pticama, možemo reći da su gotovo svi vodotoci potencijalni kandidati za mrežu Natura 2000. Trenutno su proglašeni područjima Nacionalne ekološke mreže, a ulaskom u EU većina tih vodotokova će postati Natura 2000 područja. Iako su mnogi ponosni na tu činjenicu, drugi su pak svjesni da je to ograničavajući čimbenik za sve aktivnosti „gospodarenja“ vodama te njenog komercijalnog iskorištavanja.

Danas je moderno društvo postalo svjesno činjenice da rijeke imaju svoju granicu iskorištenja te brojne ekološke funkcije koje, ako se ne poštuju, uvjetuju pogoršanja kvalitete života te poskupljenje svih usluga. Također shvatilo se da bez integriranog pristupa, gdje ekološke i socijalne fukcije voda imaju ravnopravni status sa ekonomskim funkcijama, neće biti održivog razvoja, pa niti razvoja uopće. Nažalost trenutno hrvatsko vodno godpodarstvo, a naročito u praksi, ne uspijeva usvojiti principe i ciljeve integriranog upravljanja vodama te učiti na greškama „zapada“, već i dalje samo planira i provodi tehnokratski pristup, te planira „urediti“ i preostatak „neuređenih“ vodotokova. „Uređenost“ vodotoka znači kanaliziranje rijeke kako bi izgubila svoju prirodnu dinamiku funkcija poput obrana od poplava i bila pod kontrolom i geometrijski pravilna, nakon čega se dobije uniformni kanal kroz koji voda jednolično protječe. U takvoj rijeci nestaje živog svijeta jer su nestala staništa i uvjeti su nepovoljni za većinu riječnih vrsta biljaka i životinja, dakle ugrožena je i zaštita svih tih područja pod Nacionalnom ekološkom mrežom te mrežom Natura 2000.

Kako bi se ipak našao kompromis između različitih potreba, nužna je vrlo bliska i žurna suradnja između sektora zaštite prirode, zaštite okoliša, šumarstva, poljoprivrede, gospodarstva općenito i vodnoga gospodarstva, kako bi se kreirala budućnost očuvanja i korištenja vodnog dobra i vodenih ekosustava, a gdje niti jedan sektor neće imati prvenstvo i gdje će se osigurati kvalitetan život i za čovjeka i za vrbu i za pticu.

Irma Popović Dujmović

Wolfgang Suske: Nema ispravne provedbe Natura 2000 bez NVOa

Jedan od najboljih austrijskih Natura 2000 stručnjaka, Bečanin Wolfgang Suske, trenutačno radi na nekoliko projekata u Srbiji, Rumunjskoj, Hrvatskoj, Austriji… Znanje i iskustvo koje je stekao petnaest godina radeći za austrijsku vladu prenio je u vlastitu tvrtku „Suske Consulting“ koja danas radi na projektima vezanima uz mrežu Natura 2000, kao i razvoj i konzultacije vezane uz sredstva financiranja ekološke mreže, te konzultacije vezane uz ispravnu uporabu najvažnijih članaka dviju europskih direktiva – o staništima i o pticama. Kao stručnjak za komunikacije, Suske je radio na projektima u Rumunjskoj i na Malti, u Hrvatskoj je bio voditelj tima na projektu Implementacije Natura 2000, dok je danas, između ostaloga, jedan od glavnih stručnjaka na Twinning projektu u Srbiji. Suske je i predavač na Fakultetu prirodnih resursa u Beču, kao i na Fakultetu Klagenfurt.
U koliko ste zemalja radili kao stručnjak za Natura 2000?
U posljednjih pet godina radio sam u 15 zemalja, uglavnom na treninzima i seminarima za vladine ili nevladine organizacije. Radio sam i za privatne urede, odnosno za druge eksperte.
Kakva su vaša iskustva s provođenjem Natura 2000 – bilo u Austriji ili nekoj drugoj zemlji?
Profesionalni proces u Austriji nažalost nismo započeli na vrijeme. Gotovo da smo čekali trenutak kada su se poljoprivrednici, šumari i ostali dionici potužili tražeći bolje i jasnije informacije...
U procesu određivanja područja nastojali smo se služiti raznim taktikama. Zanimljivo je da su nas veliki ulagači natjerali da se prestanemo služiti taktikama i da određivanje područja završimo na ispravan način. Naime, kršenje postupaka vezanih za povrede prava u uvjetima pravne nesigurnosti za investitore je najveći problem.
Imate li kakav pametan savjet za zemlje koje će provesti Natura 2000 u skoroj budućnosti?
Možda zvuči čudno, no najpametniji je savjet da svi sjednu zajedno, dogovore se i razviju ovu mrežu. Treba zajedno raspraviti važnost naše prirode, dodatne vrijednosti zaštićenih rijeka, pašnjaka i šuma, ali i izazove za socijalni i ekonomski sektor u regiji. Ministarstvo okoliša s Ministarstvom infrastrukture, poljoprivreda s vodama, nevladine organizacije s vladinima, poljoprivrednici sa šumarima… To je ključ uspjeha – naučiti jedni od drugih i na toj suradnji izgraditi mrežu.
Što smatrate najvećom preprekom u fazi implementacije?
Najveća prepreka u mnogim je zemljama nedostatak obučenih ljudi koji moraju napraviti sav posao – organizaciju i administraciju kod određivanja područja, sudjelovanje, menadžment, razvoj financijskih sredstava itd. Ako su vladine institucije slabe – uglavnom jer nemaju dovoljno zaposlenika – krše se mnoge procedure, i to uz prigovore Europske komisije ili ulagača. Ako su pak institucije jake, Natura 2000 može postati stvarno dobra uspješna priča.
Koliko je važna uloga nevladinih organizacija u Natura 2000?
Vjerujem da u području zaštite prirode nevladine organizacije nikada nisu imale važniju ulogu nego u priči o Natura 2000. Oni su stražari koji nadgledaju da se implementacija ispravo provede, a izuzetno mnogo mogu pomoći i pri upravljanju. U gotovo svim programima financiranja, nevladine organizacije potencijalni su aplikanti, pa ni posao koji rade ne treba biti neplaćen, odnosno volonterski. Europska komisija definitivno računa na nevladine organizacije, jer one imaju „velike uši“ za kritične komentare i konstruktivne prijedloge.
I Srbija i Crna Gora imaju svoje mreže nevladinih organizacija – u Srbiji ih je uključeno više od 50, u Crnoj Gori oko 30. Komunikacija je, čini se, zasad njihov najveći problem. Kao stručnjak za komunikaciju, imate li kakav savjet za njih? Općenito, kako je najbolje komunicirati kada se raspravlja o Natura 2000?
Komunikacija nije nikakvo čudo… Na osobnim iskustvima svakoga dana možemo saznati kakva je komunikacija uspješna, a kakva nije. Uloga stručnjaka može tek pridonijeti da ta iskustva uvidimo. Što se tiče mreža nevladinih udruga, moram najprije dati kompliment – izvrsno su se organizirali! A kada je u pitanju komunikacija oko Natura 2000, morali bi razjasniti svoje uloge. I to svaka nevladina udruga za sebe. Čemu mogu pridonijeti, a čemu ne; gdje mogu pomoći, a gdje oni trebaju pomoć. Takvi bi se razgovori trebali odvijati licem u lice, pogotovo u ovoj ranoj fazi.
Stručnjak ste na Twinning projektu u Srbiji. Vidite li kakav napredak u radu s institucijama?
Vidim napredak, naravno. Ministarstvo i nevladine organizacije održali su s projektnim timom nekoliko uspješnih sastanaka s dobrim rezultatima. Međutim, to je ipak proces koji traži strpljenja sa svake strane. Kao tim, mi trebamo naučiti kako se nositi sa specifičnom situacijom u Srbiji, što prije svega znači da u početku moramo dobro slušati. A institucije se moraju nositi s dosta dodatnog posla, ali i s limitiranim izvorima prihoda. Divim se dobroj volji i predanosti koju ovdje imaju institucije!
Kako danas javnost u Austriji gleda na Natura 2000?
Prošle smo godine tijekom projekta procjene napravili istraživanje. Pitali smo poljoprivrednike, komoru i vlasti što sada misle o mreži Natura 2000. Rezultat je bio neočekivan: više od 80% ispitanika danas Natura 2000 vidi kao pozitivnu ili neutralnu.
Petra Boić Petrač

Povežimo se regionalno!

Poštovani kolege NGO-ovci! U sklopu projekta „Partnerske akcije za zaštitu biodiverziteta na zapadnom Balkanu“, tijekom kojega je nastao i ovaj blog, zamišljena je povezanost nevladinih udruga iz cijele regije putem mailing-liste. Naime, osim što o ekološkoj mreži Natura 2000 te mnogim drugim vijestima vezanima uz okoliš pišemo u našim e-newsletterima, a sve tekstove možete pročitati i na blogu „Natura 2000 na zapadnom Balkanu“, projektnom se timu čini da bismo informacije i iskustva puno lakše dijelili kada bi postojala i povezanost putem e-maila.Srbija već ima NGO mrežu u kojoj je četrdesetak nevladinih udruga. I Crna Gora ima svoju, brojkom nešto manju mrežu. Ne bi li bilo odlično da se na slični način povežu i nevladine udruge u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj? Kako takva inicijativa u ostalim zemljama Dinarskog luka još ne postoji, evo jedne od nas – ako ste zainteresirani da se „umrežimo“, javite nam se na ppetrac@wwfmedpo.org ili jednostavno ostavite svoj komentar ispod ovog posta!
Mailing lista kakvu smo zamislili svima bi nam mogla olakšati pristup informacijama.

Jasminka Radović, DZZP Hrvatska: Počnite s pripremama čim prije!

Hrvatska je prije sedam godina krenula s pripremom uvođenja ekološke mreže Natura 2000, odmah po osnivanju Državnog zavoda za zaštitu prirode. O procesu uvođenja, detaljima na koje naročito treba paziti, o mogućim problemima kao i najboljim savjetima razgovarali smo s načelnicom Odjela za ocjenu prihvatljivosti zahvata za prirodu DZZP-a Jasminkom Radović.

Zahvaljujući dragocjenom iskustvu implementacije Natura 2000 u Hrvatskoj, što biste savjetovali susjednim zemljama?
Moj osnovni savjet je: počnite što prije! Natura 2000 je najveća i najzahtjevnija obveza zaštite prirode u procesu pristupa EU te je ključno u tom razdoblju usmjeriti sve snage na pripremu što kvalitetnijeg prijedloga ove ekološke mreže. Pritom je važno objediniti sve znanstvene i stručne kapacitete u zemlji kako bi se prikupili postojeći podaci o ugroženim vrstama i staništima te istraživanjima prikupili novi podaci kao temelj za utvrđivanje područja ekološke mreže. Preporučam od početka uključiti u što većoj mjeri nevladine udruge, budući da će one kasnije, u postupku vrednovanja prijedloga Natura 2000 od strane Europske komisije (EK), ravnopravno sudjelovati u pregovorima.
Kakav je tijek priprema jedne zemlje za provedbu Natura 2000?
Prva faza posla sastoji se u izradi prijedloga mogućih područja Natura 2000, temeljenim na postojećim podacima. Vrlo je važno od samoga početka prijedlog područja raditi na kvalitetnim kartografskim podlogama, uz istovremeno ispunjavanje EU baze NATURA 2000 koja zahtijeva detaljne podatke za svako predloženo područje i koja je obvezni sastavni dio prijedloga Natura 2000 kojega država predaje EK u vrijeme pristupa. Dobra priprema za ovaj posao u zemljama koje nisu članice EU bila je provedba projekta Smaragdna mreža Vijeća Europe kroz koji su i nama susjedne zemlje već stekle osnovna znanja i iskustva za obavljanje tog zadatka. Prilikom pripreme prijedloga Natura 2000, dobro je surađivati sa susjednim zemljama, naročito radi usklađivanja mogućih prekograničnih Natura područja. Čim se priredi prvi prijedlog područja, važno je početi s obavješćivanjem javnosti, započeti konzultacijski proces sa što većim brojem zainteresiranih, a u prvom redu sa sektorima koji su izravno uključeni u ovu problematiku. Primjerice prostorno planiranje koje će prilikom izrade prostorno planske dokumentacije morati uvažavati područja ekološke mreže, zatim sektori koji koriste prirodna dobra (šumarstvo, poljoprivreda, vodno gospodarstvo, ribarstvo, energetika) i na kraju posebno važan sektor turizma koji može pronaći veliki razvojni potencijal u mreži Natura 2000.
Možda najvažnija činjenica koju je potrebno od početka jasno istaknuti jest da je Natura 2000 obveza države a ne sektora zaštite prirode te je osnovni mehanizam njezine provedbe uključivanje potrebnih mjera očuvanja ugroženih vrsta i staništa u sve sektorske planove i programe. Također je važno na samom početku razbiti raširenu zabludu o tome kako Natura 2000 znači strogu zaštitu i ograničenja u razvoju. Brojni primjeri već dobro uobličene prakse u provedbi Natura 2000 u zemljama članicama EU pokazuju da je Natura 2000 jedan novi način suživota čovjeka i prirode koji uzima u obzir i usklađuje potrebe očuvanja prirode i potrebe razvoja tih područja. Postoje EU fondovi iz kojih se mogu osigurati značajni poticaji, primjerice za načine poljoprivrede koji doprinose očuvanju vrsta i staništa u područjima mreže Natura 2000 često su i proizvodi s 'brandom' Natura područja konkurentniji na tržištu.
Još jedan savjet: od samog početka potrebno je raditi na jačanju kapaciteta za kasniju provedbu programa Natura 2000, što se ponajprije odnosi na uspostavljanje upravljanja tim područjima te na mehanizam ocjene prihvatljivosti planova i zahvata na ekološku mrežu. Razdoblje do pristupa EU može se vrlo efikasno iskoristiti za to kroz EU pretpristupne fondove za projekte usmjerene na jačanje kapaciteta. Istovremeno, to je razdoblje kad Natura kao nužni preduvjet za pristup EU ima prioritet na državnoj razini čime zaštita prirode dobiva na važnosti kao nikad ranije.
U Hrvatskoj smo još 2007.godine uspostavili Nacionalnu ekološku mrežu i u zakonodavstvo prenijeli osnovne principe i mehanizme mreže Natura 2000. Iako provedba nije laka, prvenstveno radi nedostatka kapaciteta, mislim da je to bio dobar potez jer nam je omogućio nekoliko godina 'vježbe' i svojevrsni prijelazni period za vrlo zahtjevnu provedbu Natura 2000 koja će uslijediti kad budemo zemlja članica.
U kojoj je fazi implementacija Natura 2000 u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj radimo na pripremi Natura 2000 još od 2003. godine, uz financijsku potporu nadležnog ministarstva te kroz projekte iz fondova EU (LIFE, CARDS, PHARE, IPA, TAIEX). Počeli smo kroz pripremu Smaragdne mreže, pa Nacionalne ekološke mreže i konačno EU mreže Natura 2000, čiji je prvi prijedlog bio gotov 2008.godine. S tim smo prijedlogom ušli u široki konzultacijski proces koji smo proveli kroz projekt PHARE 2005 Provedba Natura 2000 u Hrvatskoj. Prijedlog i dalje mijenjamo, sukladno pristiglim prijedlozima i zajedničkom radu s pojedinim sektorima (npr. prostorno planiranje, šumarstvo) te ugrađujemo nove znanstvene podatke prikupljene kroz istraživanja. U okviru PHARE projekta izrađena je web stranica www.natura2000.hr s aplikacijama za unos podataka o predloženim područjima Natura 2000 i interaktivnom GIS kartom tako da javnost ima uvid u tijek cijeloga postupka. Nastavit ćemo konzultacije i ugrađivanje novih podataka dokle god za to bude vremena, odnosno dok ne bude donesena Uredba Vlade RH o područjima Natura 2000 što se mora učiniti do dana pristupa EU.
Jeste li naišli na kakve probleme tijekom projekta?
Od problema na koje smo naišli mogu navesti u prvom redu teško prihvaćanje koncepta ekološke mreže od strane različitih sektora koji se boje ograničenja u svojem daljnjem djelovanju, no ulažemo dosta truda da kroz izravne kontakte, održavanje skupova te tiskanje promidžbenog materijala razbijemo strahove i približimo što realnije svima ovaj koncept. Dosta radimo na jačanju kapaciteta i mogu reći da smo doista u znatnoj mjeri iskoristili za to pristupačne pretpristupne fondove EU. Pomoću njih smo ostvarili i suradnju sa službama zaštite prirode u zemljama članicama EU, poput Češke, Austrije i Slovenije, prilikom čega smo stekli dragocjena iskustva. Vrlo važna stvar u pripremi i provedbi programa Natura 2000 je pratiti iskustva drugih i praksu koja se stvara jer su EU direktive vrlo zahtjevne, a njihovo tumačenje složeno pa nisu rijetki slučajevi koji završe na Europskom sudu pravde, kad pojedina zemlja tumači neke odredbe na svoj način ili ih se ne pridržava.
Što je najvažnije za provođenje Natura 2000?
Mislim da je za provođenje programa Natura 2000 najvažnija dobra informiranost svih dionika, od vladinih institucija, preko administrativnog aparata nadležnog za provedbu, znanstvenih i stručnih institucija koje prate uspješnost provedbe kroz praćenje stanja očuvanosti vrsta i staništa u područjima mreže Natura 2000, do svih korisnika prostora i stanovnika Natura područja koji u velikoj mjeri mogu i sami utjecati da od njegovog statusa imaju više koristi nego ograničenja.
Zbog čega je Natura 2000 toliko važna u zaštiti prirode?
Koncept ekološke mreže kojega predstavlja Natura 2000 je važna prekretnica u zaštiti prirode koja se ranije temeljila ponajviše na zakonskom zaštićivanju pojedinih vrsta te na zaštićivanju pojedinih područja čiji se odabir nije uvijek temeljio na područjima kritičnima za biološku raznolikost. Kroz ekološku mrežu svaka pojedina ugrožena vrsta i stanišni tip sagledavaju se za sebe te se odabiru za njih najvažnija područja, dovoljno brojna, prostrana i međusobno povezana da se kroz provedbu odgovarajućih mjera očuvanja na njima može dugoročno osigurati njihov opstanak. Dobar odabir takvih područja na prostoru Europe gdje je priroda već u velikoj mjeri izmijenjena i degradirana, zahtijevan je posao, ali vrijedan truda. Dakle, radi se o pomno osmišljenom sustavu jasno usmjerenom na dugoročno očuvanje biološke raznolikosti u suživotu s ljudima.
Zna li se već koliki će postotak Hrvatske biti predložen za Natura 2000?
Budući da na prijedlogu još radimo, konačan postotak još nije poznat –Ono što možemo sa sigurnošću reći je da će biti među najvišima u odnosu na EU članice. U načelu manja zemlja s velikom biološkom raznolikošću, kakva je upravo Hrvatska, neminovno ima i veliki postotak pod ekološkom mrežom Natura 2000.
Petra Boić Petrač