26. 09. 2011.

Donatorska konferencija u Podgorici za predstavljanje rezultata lokalnih akcija

Društvo Mladih Ekologa Nikšić i Green Home iz Podgorice organizuju Donatorsku konferenciju pod nazivom „Partnerstvo za zaštitu biodiverziteta” koja će se održati u srijedu, 28. septembra 2011. u Kusleovoj kući (Vuka Karadžića 8, Podgorica) sa početkom u 11h. Cilj ove konferencije je predstavljanje rezultata ostvarenih u okviru „Regionalnog programa lokalnih akcija” na kojoj će šest nevladinih organizacija iz Crne Gore predstaviti lokalne akcije koje su realizovale tokom prethodnih šest mjeseci.

U okviru konferencije razmotriće se dalje mogućnosti za nastavak aktivnosti promocije Natura 2000 i zaštite biodiverziteta te će se upriličiti i izložba fotografija koje je prikupila NVO Društvo Mladih Ekologa iz Nikšića zajedno sa ostalim članicama mreže Natura 2000 info centar prikupljenih tokom realizacije akcija.

Tokom konferencije će biti potpisan Memorandum o saradnji između mreže Natura 2000 info centar i Ministarstva održivog razvoja i turizma na dugoročnom zalaganju i zajedničkom djelovanju u promociji i sprovodjenju aktivnosti na uspostavljanju ekološke mreže u Crnoj Gori.

Događaj organizuje Društvo Mladih Ekologa Nikšića kroz lokalne akcije Sačuvajmo prirodne vrijednosti, kao dio projektaPartnerske akcije za zaštitu biodiverziteta u zemljama zapadnog Balkana” koji realizuju Mladim istraživači Srbije, Green Home iz Podgorice, Sunce iz Hrvatske i WWF (Svjetski fond za prirodu) a podržan je od Evropske komisije kroz program Civil Society Facility.

15. 09. 2011.

Poziv na posjetu kanjonu rijeke Cijevne!


Centar za zastitu i proucavanje ptica Crne Gore, u okviru „Parternske akcije za zastitu biodiveziteta u regionu Zapadnog Balkana" sa partnerskim organizacijama Mladi istrazivaci Srbije, WWF, Green Home, Sunce, a uz finansijsku pomoc Evropske unije, realizuje projekat pod nazivom „Krilima iznad Crne Gore-ptice kao indikator kvaliteta zastite prirode". Projekat za cilj ima da prosiri poruku da je zastita prirode u rukama svih nas, a to ostvaruje kroz zastitu ptica koje su prepoznate kao indikatori stanja zivotne sredine. U okviru ovog projekta realizuju se raznovrsne aktivnosti posvecene svim starosnim grupama te je u fokusu edukacija, akcije postavljanja kucica za ptice, stampanje informativnih i promotivnih materijala, terenske aktivnosti i drugo, a sve u cilju promocije ptica i njihovih stanista. Ptice su najbolji indkiator stanja prirode i kao takve prepoznate su Direktivom o divljim pticama, ali su takodje i pravi ukras prirode i pokretac sve popularnijeg sporta – posmatranja ptica.

Upravo na akciju posmatranja ptica pozivamo sve zainteresovane gradjane koji zele da provedu dan u priodi i da se uvjere u pticje bogatsvo koje posjeduje Crna Gora. Pozivamo vas na jednodnevu posjetu kanjonu rijeke Cijevne u nedelju 18.09.2011. sa strucnim ornitolozima koji ce vam na najbolji nacin približiti pticju faunu. Teren zapocinje okupljanjem do 8:00 h ispred Sahat kule odakle je organizovan prevoz do kanjona, povratak je u 13:00h. Tokom puta svima prisutnima biće poklonjeni informativni prirucnici o Naturi 2000 te pticama Crne Gore i njihovim stanistima. Kako je broj mjesta ogranicem, molim sve zainteresovane da se jave na kontakt telefon 069 525 709 ili mailom na: bjanka.czip@t-com.me

Vojvodina a bit closer to Natura 2000?

A new Regional Spatial Plan of Serbias' Autonomic Province Vojvodina for the period 2009-2020 was prepared and was put on public examination. The last and at the same time only such document was managed 33 years earlier, and it aimed the year 2000. It is said in the media campaign that follows the public participation, that the Regional Spatial plan of Vojvodina is a long-distance strategic document which aims to direct continual and harmonized spatial development of the Province, to raise economic efficiency, sense of social justice and security, to aid rational use of natural resources and to help the rural development.

Even a glance look at the documentation presented reveals clear emphasis given to the "green" infrastructure and that the planners had in mind the future Natura 2000 network. At the other hand, it is also true that most of these green areas shown over the urbanistic and industrial (red) layers were "justified" with the phrase barren, or non-agricultural land, which is by itself a fact, e.g. in the case of Pannonian saline plains. The elements of urban expansion were taken into careful consideration, and good balance had been achieved for the cities not to devour themselves up, but rather to have remainders of "natural" environment around them in form of arable lands, forests, wetlands and even nature conservations where organisms hunted, angled, abused by the inhabitants of those cities have a chance to survive. It is enough to mention one example of the pressure on the nature, the lake nearby Subotica where anglers already occupied all of the reedy shore, parceling it out by mutual agreement for individual mole building (picture). Since lake Palic is polluted and poor in fish, anglers moved over and by now at least 200 moles were built here...

Looking at the reference maps of the spatial division environmentalists can get a feeling that the need for NGO lobbying in Vojvodina for more percentage of protected land has gone. However there are some disturbing facts:
1) the spatial plans put on paper have had a tendency not to fulfill all but little that was proposed - there is a fear that this plan may end up like the LEAP in many parishes, where none of the environmental improvement plans came accomplished, for the lack of money and because of corruption (although there is an advantage over the LEAP, the legal system of the EU that is also the only chance for the actual accomplishment of this spatial plan)
2) the state of natural environment in many parts of Vojvodina is so catastrophic at the moment, that without huge investments it cannot be revitalized. Environs of the valley of Čik creek - an example we will examine closely - that is marked on the map as "of high importance for nature protection in assessment phase of value estimation" is so highly fragmented that it is impossible to achieve its former stage without radical intervention. Which may include: a) land repurchase or b) education of and redirecting farmers to extensive forms of rural management e.g. cattle pasturing c) planed revitalization with reintroduction of formerly disappeared local plants and animals, maybe even of those ethnographic landscape elements of ruined local ranch systems called "salaš". The only serious chance for this transposition of status of the land is the introduction of Natura 2000 with it's subsidiary systems and EU financing models.

If we examine the extent of the areas that are presented in the Plan as "non-arable land" or land under different aspects of international and local protection we can be satisfied. One can see that maps were prepared in accordance with the EU standards. If the officials responsible for the processing of the spatial plan were faithful to the sketched parameters, nothing else is left to environmentalists but to step behind it, and give full support by admitting data from our field diaries, of important species that can only back-up the need for protection. The territories designated for green corridors will draw back many organisms expelled from theirs historic ecological ranges, and these corridors will promptly become, if they aren't already, hot spots of biodiversity. We all know that given a chance, nature can recover.

Nevertheless, it was not intended to give detailed analysis of the Plan, but to encourage by presenting that the idea of Natura 2000 takes forward leaps in Vojvodina. But does it?

The part that stands out for our interest Fotografija Gabor Mesaroš is the "Report of strategic environmental impact assessment of the Regional Spatial Plan of Vojvodina" in which in the spatial differentiation we have environmentally degraded areas (red shades) and areas of quality environment (green). Further in these are three categories: a) Natural heritage b) Ecologically important areas c) Green corridors. In the corresponding documentation of the Plan future Natura 2000 areas are mentioned within these zones. Knowing that in many EU countries protected land proportionally extends over Natura itself, we can still be satisfied - at least with the maps. Who ever prepaired them, had really good stuff in mind. But how real-y here in Vojvodina? What is the actual situation in the field? What is the quality of the proposed areas, and how much we need to invest to return them into "ecologically favourable" state?

One particular example

Creek Čik is one of the five historic streams of Bačka region (they are Mostonga, Plazović, Krivaja, Čik, Kireš). Its geologic meander is 50 to 150 meter wide. By designating a kilometer wide corridor the planners here had - rightfully - taken into consideration the former state, when the creek filled it's whole valley together with its appropriate biotopes. The real geomorphologic and ecologic characteristics of the terrain are calculated. But on the other hand satellite pictures reveal that the actual stream today is narrowed to a channel, that is ploughed around, deepen and cleaned periodically, so it completely lost the features of a natural stream that once collected the waters of the loess plateau of Bačka.

But it is not right that a landscape be so catastrophically restructured, only to gain few more hectares of arable land! In these loess plateau valleys the underground water frequently destroys crops, and this is well known to these farmers so they even call these parcels "a valley". We hear from them: "Eh, nothing yields in the valley, I wonder what to do!" But they inherited the land together with the only cultivation technique they know: ploughing. As a result, it's not rare to see that the only "crop" that produces on the parcel ploughed all the way to the channel - is reed! These farmers have to ask themselves if their agriculture is profitabile? If a farmer would get a subvention, a withdrawal from tax or such, with appropriate education about the Natura 2000 he would voluntarily consent to return that hundred-meter-wide land strip to the nature where it belongs! The farmer gets, and we all get out of it. However, it's important to say, that because of adverse agricultural politics our livestock-farming suffers, so keeping animals on the pastures that would naturally develop - thus returning the landscape its historic atmosphere - isn't in the minds of our farmers. Last but not least, signing the Landscape Convention, Serbia must again start propagating extensive animal-farming, rather than to continue to import cheap (but sometimes more expensive) milk, meat etc. not to go deeper in the waters of agri-economy...

For an example we will take a fragment of the presented ecologic corridor near Subotica. "Hrvatski majur" is one of the microhabitats in the valley, situated about 6 km southwest to the city. Habitat miraculously survived because the creek here forms a swampy zone, which eventually got "engaged" by the hunters. So this way it remained in nearly natural state. Now it is a fen with periodical water, reeds, sedge and grasses in succession with phytocenose of Narrow-leaved Ash (Carici-Fraxinetum angustifoliae) that forms a grove circle around the habitat. If our estimation made according to referral maps is right, this microfragment of about 5 hectares will get into the planned corridor and with it potentially into Natura 2000 area. It would be appropriate, as Large Copper (Lycaena dispar) inhabits it, a butterfly from the Habitat Directive (Annex II/IV). However, if we look at the shape of the corridor we find that it is about a kilometer wide space. It is unrealistic, but of course would be nice if there was way to place it into the system of Natura. The problem is that these are mostly private parcels sold by the government (and sometimes given for long-term rent) long ago. The owners will need subventions if we want them to return their property into former state. It is right to believe that without direct help from EU such transposition will not be possible.

So we conclude it may be early to applause to the environmentalists that stand behind the spatial plans because of the terrific other side - that reality of deteriorated and degraded land, that we cannot stress enough. It is easy to draw a map or place an area into a database, but where are the finances to carry out the "favourable conservation status"? [phrase that occurs repeatedly in HD and BD Articles] Nothing else is left to us, than to wish all the best to the state in the implementation of this plan, and to contribute to the development of nominated protected areas with as much as possible biogeographic field data!

13. 09. 2011.

Korak bliže Naturi 2000 u Vojvodini?

U postupku je izrada, donošenje i predstavljanje Regionalnog prostornog plana AP Vojvodine za period 2009-2020 (vidi mapu). Poslednji ujedno i jedini ovakav dokument donet je pre 33 godine, a planski horizont mu je bio 2000. godina. Regionalni prostorni plan AP Vojvodine je strateški dokument koji ima za cilj dugoročno, kontinuirano i usklađeno usmeravanje prostornog razvoja Pokrajine, podizanje privredne efikasnosti, socijalne pravičnosti i bezbednosti stanovništva, kao i racionalno korišćenje prirodnih resursa i jačanje pozicije sela, kaže se u sapoštenju medijske kampanje koja prati prezentovanje za javnost.

Ono što i površno gledano odmah pada u oči je naglasak stavljen na "zelenu" infrastrukturu i da su planeri imali u vidu buduća Natura pordučja. Sa druge strane, i to je istina, da je većina tih područja na građevinskim i privrednim lejerima "opravdano" sa izrazom neplodno zemljište, što i jeste slučaj, kod slatina na primer. Uzeti su u obzir elementi širenja gradova, i predviđen je dobar balans da ti isti gradovi ne bi progutali sami sebe, tj. da oko njih ostane koliko-toliko "prirode" u vidu njiva, šuma, vodenih površina a možda i zaštićenih prirodnih dobara gde će da preživi nešto i od onoga što love, pecaju, uništavaju ljudi iz tih gradova. Za primer toga koliki je pritisak na prirodu je jezero u blizini Subotice, gde je već svaki pedalj obale zauzet od sportskih ribolovaca i po dogovoru svaki od njih ima svoj lični mol (na slici)...

Gledajući referalne karte raspodele prostora terenski ekolog stiče utisak da je prošla potreba lobiranja civilnog sektora u Vojvodini za povećanjem prostora pod zaštitom. Ali postoji nekoliko zabrinjavajućih činjenica:
1) prostorni planovi iscrtani na papiru ostvaruju se samo u nekoliko postotaka od predviđenog - postoji strah da i ovaj plan ne završi poput LEAP-a u većini opština, gde nije ostvaren nijedan od predviđenih planova na polju ekologije, uglavnom zbog besparice i korupcije na svim nivoima (prednost u odnosu na LEAP, a i jedina šansa za krajnje sprovodenje ovog prostornog plana je pravni poredak EU)
2) trenutno stanje prirodne sredine u nekim delovima Vojvodine je toliko katastrofalno, da su potrebna velika ulaganja da se stanje revitalizuje. Područje doline Čik - primer na koji ćemo se još osvrnuti - na mapi obeleženo kao "područje od važnosti za zaštitu prirode u fazi valorizacije vrednosti" je toliko fragmentovano da bez ljudske pomoći nemože doći do uspostavljanja prethodnog stanja. Što će da podrazumeva: a) otkup zemljišta ili b) edukaciju i preusmeravanje poljoprivrednika na ekstenzivne forme gazdovanja npr. livadno stočarstvo c) plansku revitalizaciju sa reintrodukcijom organizama koji su tu živeli, uključujući ne samo florne i ekološke elemente do nivoa insekata i mikroorganizama, več možda čak i predeone elemente salaških sistema sa njihovim etnografskim vrednostima. Jedina šansa za ovu transpoziciju statusa navedenih područja je uvođenje Nature 2000 sa svim subvencijama i pratećim EU modelima finansiranja.

Što se tiče samih granica područja koje plan vodi kao "neobradive površine" ili površine pod različitim aspektima međunarodne ili nacionalne zaštite možemo biti zadovoljni. Vidi se da su mape pripremili u skladu sa evropskim normama. Ako se odgovorni za sprovođenje prostornog plana i zaista budu pridržavali ovih parametara, na nama zaštitarima svih vrsta ostaje samo da stanemo iza toga, dajući punu podršku podacima iz naših beležnica, o vrstama koje mogu samo da još više osiguraju potrebu zaštite. Ova područja predviđena za eko-koridore privućiće mnoštvo organizama isteranih iz istorijskih ekoloških okvira, i ti koridori će veoma brzo postati, ako već i nisu sada, vruće tačke biodiverziteta. Priroda će se, dana li joj šansa, oporaviti.

No nije cilj da damo detaljnu analizu Plana, već samo da vas obradujemo da Natura u Vojvodini ide dalje sa još nekoliko koraka. Ali ide li?

Deo koji ekologeFotografija Gabor Mesaroš treba da zanima je "Izveštaj o strateškoj proceni uticaja Regionalnog prostornog plana AP Vojvodine na životnu sredinu" u kojem su u prostornoj diferencijaciji ubeležena područja sa degradiranom sredinom (crvena nijansa) i područja kvalitetne životne sredine (zelena). Tu ima tri kategorije: a) Prirodno nasleđe b) Ekološki značajna područja c) Ekološki koridori. U obrazloženju plana se pominje buduća Natura 2000 u okvirima ovih zona. Čak i znajući da u je u većini zemalja EU zaštićeno područje proporcionalno veće od same Nature, možemo biti zadovoljni - barem sa mapama. Ko god je pripremao ovo, imao je na umu zaista dobru stvar. Ali koliko je to realno u Vojvodini? Kakvo je aktuelno stanje na terenu? Kakav je kvalitet predloženih područja, i kolika su ulaganja potrebna da se ona dovedu u "ekološki prihvatljivo" stanje?

Jedan kontretan primer

Rečica Čik je jedna od pet istorijskih vodotoka Bačke (Mostonga, Plazović, Krivaja, Čik, Kireš) geološki meandar kojeg je širok između 50 i 150 metara. Planeri koridora su - sasvim ispravno - uzeli u obzir stanje od pre mnogo decenija, kada je rečica sa svim svojim pratećim biotopima još ispunjavala svoju dolinu. Uračunate su realne geografske i ekološke odlike terena. Međutim se sa satelitskog snimka vidi da je danas aktuelna rečica svedena na uzan kanal koji se produbljava i čisti, znači malo toga odaje da je ona prirodan vodotok koji sakuplja vode Bačke lesne visoravni.

Ali, nije u redu da predeo bude izmenjen u tako katastrofalnoj meri, samo da bi se dobilo nekoliko hektara više obradive zemlje. U tim dolinama podzemna voda često uništi useve i to znaju i sami zemljoradnici pa i vode svoje zemlje kao "dolina". Često i čujemo: "Ah, tamo u dolini ništa ne rodi, neznam sta ću!" Međutim oni su nasledili tu zemlju zajedno sa načinom života i jedinom tehnikom obrade za koju znaju: oranje. Nije retko videti da "njivu" preoranu do same obale kanala obrasta gusta trska! Pitanje koje ti "poljoprivredni proizvođači" treba sami sebi da postave je da li je njihovo ulaganje u taj deo rentabilan? Ako dobije odbijanje od poreza ili neku drugu subvenciju, uz potrebnu edukaciju o Naturi taj poljoprivrednik će sam pristati da taj šav od stotinak metara vrati prirodi! Time dobija zemljoradnik, a dobijamo i svi mi ostali. Treba reći i da je zbog nepovoljne poljoprivredne politike koju vodi država stočarstvo propalo, pa držanje životinja na livadama koje bi se uspostavile i time vratio predelu žar od pre 100 godina ne dolazi u obzir u glavama tih poljoprivrednika. U svetlu potpisivanja Konvencije o predelu, država mora da razmisli o ponovnom propagiranju ekstenzivnog stočarstva, umesto da uvozi jeftino (a ponekad i skuplje od našeg!) mleko, meso itd. da ne zalazimo dalje u politiku privrede...

Za primer uzećemo jedan fragment ucrtanog ekološkog koridora kod Subotice. "Hrvatski majur" je jedno od mikrostaništa u dolini, koje se nalazi oko 6 km jugozapadno od grada. Stanište je čudom ostalo netaknuto jer je ovde reka formirala močvarnu zonu, koju su eventualno "zauzeli" lovci i koriste je kao revir za divljač. Tako je taj deo svakako sačuvan u svom prirodnom obliku. Sada je to močvara sa periodičnom vodom, sa trskom, sa visokim šašima i visokom zeleni u sukcesiji prema tresavi sa fitocenozom poljkog jasena (Carici-Fraxinetum angustifoliae) u vidu malih šumaraka koji uokviruju stanište. Ako je predviđanje na osnovu referalne karte tačno, taj mikrofragment od oko 5 hektara ući će u koridor i time potencijalno u Natura 2000 područja. To je dobro, jer tu svakako živi veliki dukat (Lycaena dispar) leptir sa habitat direktive (Annex II/IV). Međutim, mereći predviđeni koridor dobijamo prostor širok između 800 i 1000 m. To je realno neostvarivo, ali lepo bi bilo da upadne u sistem Nature. Ovo su uglavnom privatne parcele koje je država prodala (i u nekim slučajevima dala u zakup) još davno. Tim ljudima biće potrebne subvencije da bi svoju njivu želeli povratiti u prvobitno stanje. Plašim se da bez direktne pomoci Evropske Unije tako nešto neće biti izvodljivo.

Znači rano je aplaudirati zaštitarima koji stoje iza ovoga jer je strašna ta druga strana - to stvarno stanje na terenu, što ne uspevamo dovoljno da naglašavamo. Lako je nešto ucrtati u mapu ili ubaciti u bazu podataka ali tu je potrebno dosta novca da se sve to dovede u sa EU izrazom "ekološki prihvatljivo stanje". Ne ostaje nam drugo nego da poželimo puno sreće državi u sprovođenju ovog plana, i da doprinosimo unapređenju nominovanih zaštićenih zona sa što više biogeografskih podataka!

10. 09. 2011.

Aktivnosti u okviru projekta "Promocija ex situ zaštite kao metode u procesu očuvanja i unapređenja biodiverziteta"

Ekološko istraživačko društvo "Mladen Karaman" iz Kragujevca u okviru Regionalnog programa malih grantova realizuje projekat pod nazivom "Promocija ex situ zaštite kao metode u procesu očuvanja i unapređenja biodiverziteta“


Projekat se bavi promocijom značaja i uloge ex situ zaštite u očuvanju biodiverziteta, metodama u procesu očuvanja i unapređenja biodiverziteta kroz organizaciju sručnih i popularnih predavanja, seminara i radionica za učenike osnovnih i srednijh škola, kao i za studente, zatim štampanja i deljenja promotivnog materijala (postera, flajera, brošura, i dr.), posetama objektima ex situ zaštite u Kragujevcu i Srbiji.

U avgustu, organizovane su dve akcije prezentovanja projekta i deljenja propagandnog materijala, u Velikom parku u Kragujevcu, koje su održane 12.08. i 28.08.2011. godine. Tokom 12.08. obeležen je Međunarodni dan mladih u Velikom parku, a samom skupu prisustvovao je veliki broj ljudi
.

28.08., takođe u Velikom parku, održana je tradicionalna manifestacija pod nazivom „Klikerijada“, na kojoj je prisustvovalo preko 400 dece i njihovih roditelja, te je to bila odlična prilika na kojoj je predstavljen projekat.

18.08. u okviru dečijeg kampa, velikom broju učenika od prvog do četvrtog razreda osnovnih škola održana su predavanja i radionice pod nazivima: „Značaj i održivo korišćenje biodiverziteta“, „Faktori ugrožavanja biodiverziteta“ i „Ex situ konzervacija vrste“.

Do kraja septembra, planirano je još pet stručno-popularnih predavanja učenicima srednjih škola, kao i studentima i svim zainteresovanim građanima. Pored toga, biće organizovane posete Akvarijumu u Kragujevcu i Botaničkim baštama u Kragujevcu i Beogradu.


02. 09. 2011.

WWF: Ujednačena dostupnost vode, hrane i energije najveći je globalni izazov

Gland, Švicarska - Jedan od ključnih svjetskih izazova u budućnost bit će ujednačena dostupnost vode, hrane i energije, predvidio je WWF na kraju ovogodišnjeg Svjetskog tjedna voda koji se svake godine održava u Stoklolmu i gdje se rješavaju najvažnija pitanja vezana uz vodu.
„Već sada na više načina prelazimo količinski resurse planeta, no dostupnost svježe vode imat će najveći utjecaj na sigurnost hrane i energetsku sigurnost milijarda ljudi“, rekao je dr. Li Lifeng, direktor globalnog slatkovodnog programa WWF-a.
WWF podržava Stokholmsku izjavu, koja poziva nacije koje će 2012. sudjelovati na globalnom summitu o održivom razvoju „Rio +20“, da se posvete „globalnom osiguravanju pitke vode, odgovarajućem rješavanju otpadnih voda i zagarantiranim energetskim uslugama do godine 2030.“. Stokholmska izjava također poziva k povećanju učinkovitosti potrošnje vode od 20 posto do 2020. godine, što uključuje povećanje učinkovitosti potrošnje vode u poljoprivredi i proizvodnji energije, povećanje recikliranja vode, te smanjenje onečišćenja voda.
U izjavi se također poziva na posvećivanje posebne pažnje na dostupnost vode, kanalizacijskih sustava i energije onim ljudima kojima oni još uvijek nisu dostupni, ističući da je pristup pitkoj vodi i odgovarajućim sanitarnim uslugama definiran kao osnovno ljudsko pravo. „Često zaboravljamo na sve veću potrošnju vode u proizvodnji energije i potencijalni utjecaj na proizvodnju hrane“, rekao je dr. Lifeng. „Intenzitet potrošnje vode u proizvodnji mnogih usjeva također je u porastu, usprkos nestajućim podzemnim rezervama i klimatskim promjenama. Rješavanje jednadžbe vode, energije i hrane za svijet mora biti globalni prioritet.“ Sugerirajući da će se svijet morati okrenuti ka koherentnom i cjelovitom upravljanju vode, hrane i energije, direktor Stokholmskog instituta za vodu (SIWI) Andres Berttel je rekao: „Goleme su mogućnosti uštede vode i stimuliranja razvoja smanjenjem gubitaka vode u proizvodnji energije, proizvodnje energije pomoću ponovne uporabe vode te smanjenjem gubitaka i otpada hrane na putu od polja do konačnog potrošača.“