Veliki problem koji imamo mi, ljudi koji radimo u zaštiti prirode, jest da nastojimo sve vidjeti vlastitim očima pa očekujemo da svi vide stvari kako ih mi vidimo. To moramo izbjegavati. Mogli bismo nešto naučiti od oglašivača koji se nevjerojatno dobro znaju postaviti u misli svoje ciljne skupine te s time u skladu oblikovati poruke
Kao bivši koordinator za WWF-ovu inicijativu pridruživanja EU, Andreas Beckman sudjelovao je u pripremama za implementaciju mreže Natura 2000 u novim EU članicama srednje i istočne Europe. Sada, kao direktor WWF-ovog Dunavsko-karpatskog programa, Andreas više nije tako blisko uključen u EU zakonodavstvo zaštite prirode, no to ga ne sprječava da i dalje ima čvrst stav o Natura 2000 i ulozi NVO-a u osiguravanju njezine provedbe.
Osim pripreme 'shadow liste', koja je glavna uloga NVO-a u ekološkoj mreži Natura 2000?
Nevladine organizacije imaju važnu ulogu u Natura 2000. Oni imaju ulogu u pripremi znanstvene osnove za očuvanje mreže, npr. dajući i prikupljajući znanstvene podatke. U mnogim se zemljama državne vlasti zapravo oslanjaju na NVO-e za podatke i znanstvenu ekspertizu budući da takvih podataka sami uglavnom nemaju. Još jedna velika uloga NVO-a je komunikacija i podizanje svijesti. NVO-i su prilično dobri u komunikaciji unutar određenih skupina i zajednica i uvelike mogu pomoći dajući podršku Europskoj uniiji podizanjem svijesti, naročito među lovcima, poljoprivrednicima, šumarima i ostalim ključnim dionicima koji su uglavnom i najviše zabrinuti zbog Natura 2000.
Kako NVO može prići vladi ili instituciji koja priprema listu područja Natura 2000 dajući im do znanja da upravo oni imaju relevantne podatke koji bi za listu trebali biti zanimljivi?
Ovisi o tome s kime razgovaraju! To ima puno smisla iz perspektive države, jer postoje određene stvari koje moraju učiniti a poznati su neki primjeri gdje su vlade učinile prilično loš posao izrade znanstvene osnove za mrežu. Jedan primjer je Rumunjska, gdje je određivanje Natura 2000 područja u mnogim slučajevima temeljeno na zastarjelim i netočnim podacima. Neka mjesta su određena za vrste koje tamo više ne žive... U tim slučajevima, u stvari, određivanje područja nije ni potrebno - to je gubitak resursa i ništa ne štiti. S druge strane, u slučajevima gdje područja s važnim vrstima od europskog značaja nisu određena, nedostaje zaštita i tu dolazi do izražaja uloga NVO-a i drugih dionika koji trebaju pripremiti i dostaviti pritužbe Europskoj komisiji, što košta vremena i resursa koji se mogu bolje iskoristiti.
Tako je u interesu ne samo nevladinih organizacija, nego naročito vlada da izbjegnu takve probleme osiguravajući se najtočnijim znanstvenim temeljima za mrežu Natura 2000. Morate imati svojevrsni dugoročni cilj da biste to mogli vidjeti. Kratkoročno, možda će biti lakše skratiti kuteve, ali dugoročno, bolje je osigurati se dobrom osnovom za Natura 2000 u svojoj zemlji. Radeći to kako treba, iizbjegavaju se problemi u budućnosti i upravo je prvotni smisao Natura 2000.
Kao direktor WWF-ova Dunavsko-karpatskog progama, imate li se još vremena baviti mrežom Natura 2000 kao stručnjak?
Nažalost imam jako malo vremena da se izravno bavim s Natura 2000. No posredno, moglo bi se reći da je dosta toga što radim nekako povezano s provedbom europske ekološke mreže. Natura 2000 je stvorila odlične mogućnosti za zaštitu prirode diljem Europe. Stvorila je zajednički jezik i okvir za zaštitu prirode koji dijele svi Europljani. Da ne kažem da je stvorila znanstvene temelje za zaštitu prirode kakve ranije nismo imali. Naravno, imamo još puno posla, s puno problema i nedostataka. Gotovo 20 godina otkako je usvojena Direktiva o staništima, mi tek sada počinjemo sa stvarnom provedbom mreže. Još je dug put u osiguravanju potrebnih resursa, kao i za osiguravanje da drugi interesi, poput poljoprivrede, transporta ili razvojne infrastrukture, u potpunosti poštuju ciljeve očuvanja Europske unije.
No, to ne uklanja neke izvanredne uspjehe vezane uz Natura 2000. Čaša nije samo poluprazna, nego je i napola puna. Postigli smo puno!
Postoji li neka zemlja u Europi koja se nije susrela s problemima u implementaciji Natura 2000?
Ne, ne vjerujem da postoji. Uvođenje Natura 2000 svima je bio izazov, od zapadne do istočne Europe, od starih do novih članica. Mnoge su lekcije naučene, pa su novije EU članice imale određene beneficije učeći iz prijašnjih iskustva. Zbog toga su u mnogim slučajevima odradile bolji posao u pripremama mreže od bogatijih i razvijenijih zapadnoeuropskih susjeda. Hrvatska je vrlo dobar primjer zemlje koja još nije ni članica, a već je napravila znatan napredak pripremajući se za Natura 2000. Za to su, vjerujem, zaslužne relevantne hrvatske vlasti koje su bile relativno dalekovidne i dobro organizirane te su napravile dobar posao koristeći se mogućnostima, uključujući projekte financirane iz EU, kao i podrškom nevladinih organizacija.
U smislu komunikacije, jeste li otkrili neku savršenu formulu kako razgovarati s dionicima?
Nisam, naravno… No vjerujem da je osnovna stvar razgovarati njihovim jezikom. Veliki problem koji imamo mi, ljudi koji radimo u zaštiti prirode, jest da nastojimo sve vidjeti vlastitim očima pa očekujemo da svi vide stvari kako ih mi vidimo. To moramo izbjegavati. Mogli bismo nešto naučiti od oglašivačkih tvrtki koje se nevjerojatno dobro znaju postaviti u misli svoje ciljne skupine shvaćajući tko su, što ih motivira, što vole ili ne vole. S time u skladu oni oblikuju njihove poruke i dostavljaju im ih dobivajući maksimalni efekt. Ljudi koji rade u zaštiti prirode u tome nisu vrlo dobri. Ako razgovarate kao poljoprivrednik, jezikom koji on razumije, te razumijete njegove potrebe, komunikacija može biti djelotvorna. U protivnom može biti kontraproduktivna.
I posljednje pitanje – što ste radili prije negoli ste postali direktor WWF DCP-ja?
U prošlom sam životu bio muha što vjerojatno objašnjava moje zanimanje za zaštitu prirode… Reinkarnacijom sam postao to što sam danas! (smijeh)
Došao sam u WWF u 2001 kao koordinator za pristupanje EU. Fokus su mi bili Natura 2000 te poljoprivredni i strukturalni fondovi Europske unije. Tu sam bio uključen u izgradnju kapaciteta i strunosti unutar WWF-a i partnerskih organizacija, naročito u zemljama središnje i istočne Europe. Godine 2005. počeo sam raditi u Dunavsko-karpatskom programu WWF-a kao zamjenik direktora, da bih prošle godine postao direktorom.
Petra Boić Petrač, WWF
Nema komentara:
Objavi komentar