WWF-ova akcija Sat za planet Zemlju ove je godine bila više nego uspješna: provedena je u 135 zemalja, sudjelovalo je više od milijardu ljudi, svjetla su ugašena u 5132 grada sa čak 1775 najvećih svjetskih znamenitosti u mraku. Earth Hour je primjer kako se može napraviti odlična kampanja. Svi bismo mogli ponešto iz toga naučiti...
Naravno da jedan sat nije dovoljan. Kome uopće i pada na pamet da se gašenjem svjetla na jedan sat može napraviti čudo?! Za čudo je potrebno mnogo više…
Recimo, gasiti svjetlo uvijek kada napuštamo prostoriju iz koje smo posljednji izašli. Ili tijekom tuširanja ugasiti vodu dok se sapunamo, peremo kosu… Ili što češće zamijeniti automobil biciklom, tramvajem, metroom, busom… Ili one ružne, često šuškave, a nerijetko pretanke i lako poderive vrećice koje dobijemo u trgovini, zamijeniti platnenim vrećicama koje pritom nose neku cool poruku tipa „Danas se fura NATURA“ ili „Pravo na BeoGrad“…
Znam, mislite si: “Ova nije normalna. Zar ona misli da sve to može proizvesti – čudo?!“
Ne ljudi, nisam luda. I da vam budem iskrena, kada sam čula za Earth Hour, za kampanju koja upozorava na energetsku učinkovitost i štetnost klimatskih promjena kao na nešto o čemu moramo voditi računa ako želimo „spasiti“ naš planet, držala sam da je to, što mi u
Zagrebu znamo reći, „prazna slama“. A onda sam se dala na posao i organizirala svoj prvi Earth Hour. Bio je to treći Earth Hour u Hrvatskoj, ali svakako moj prvi. I, da vam odmah otkrijem rezultat? Hm, pa da, hoću! Najveći dosad!
Zašto vam sve ovo pišem a Earth Hour je već prošao? Da i vi shvatite koliko je moć komunikacije važna pri stvaranju kampanje. Dio sam projektnog tima „Partnerske akcije za zaštitu biodiverziteta na zapadnom Balkanu“ kao communications officer (ma što domaći prijevod bio), a moja je uloga pomoći stakeholderima – vama – shvatiti kako što lakše, da ne velim bolje, komunicirati o Natura 2000. Imali smo jednu radionicu krajem prošle godine gdje sam imala predavanje na tu temu, a na istoj sam radionici pričala o Earth Houru kao primjeru dobre kampanje. Sada vam taj primjer mogu i potvrditi.
Kao prvo, ideja postoji – gasimo svjetla. E, sad tu ideju treba nekome prodati… Ponajprije nekome tko sjedi u gradskoj upravi i tko odlučuje o tome gdje se i što može gasiti. OK, došla sam do gospodina koji me pažljivo saslušao i rekao da možemo gasiti drugi glavni trg u Zagrebu (sorry ostali trgovi, ali Cvjetni je fakat in!). A onda je trebalo smisliti kako će EH zapravo izgledati… Prva mi je ideja bila raditi koncert na Peristilu, Split bi bio cool domaćin, da ne velim da je glazbena meka predvođena Oliverom i Gibonnijem u Splitu. Međutim, dobila sam potvrdu predsjednika Hrvatske da daje svoju podršku projektu i da će možda doći na event. To me je vratilo u Zagreb. Sva sreća da je Cvjetni trg frekventno mjesto pa i bez puno najave okupiš ekipu.
ALI, uz najavu, sve je puno bolje! Pronašla sam ambasadore, obavila sam i foundrasing (Coca-Cola thank you), kontaktirala DM da mi daruju svijeće, nazvala svog frenda, pijanista Matiju Dedića i zamolila ga da zasvira na Cvjetnom uz moje ambasadorice… A onda je krenula kampanja! Samo j
edna objava za medije koju sam poslala onako bez veze, da ne velim nonšalantno, rezultirala je nevjerojatnim plodom. Iako poslana u petak iza 14h, van svake pameti za novine (vjerujte mi, radila sam u novinama 16 godina i sve što želite da vam upadne u novine a što nije od životne važnosti, što bi se reklo ekskluzivno, trebalo bi biti poslano, ili bar najavljeno do podneva), vijest je objavljena tijekom tog vikenda na dvadesetak portala i u tisku. Bila sam iznenađena, moram to priznati…
Onda smo napravili presicu. Dvojila sam oko toga, raditi presicu ili ne. U Hrvatskoj su presice postale izuzetno slabo posjećene, a uzmem li u obzir kako je dobar odaziv objava s prvim pressom bio, zašto uopće raditi presicu? Onda me Sandro Baričević iz Coca-Cole nagovorio na presicu pa sam se upustila u to. Novih 30ak objava, ovaj put sa slikicama ambasadora koje smo predstavili. I onda finalni PR dan uoči EH. Pa novinari na EH…
Da podvučem crtu - 112 objava u dva i pol tjedna! To je sjajan rezultat! A možda je i veći, jer press-clipping nikad ne možeš pratiti u potpunosti. Da nisam sama dala dvadesetak radijskih intervjua, vjerovala bih podacima iz press-clippinga koji mi je radila agencija. A ovako, kada sam dodala sve radijske i televizijske nastupe, broj je super.
A sve zbog jednoga sata, ne?!
Da, bilo bi super kada bismo takvu medijsku prisutnost mogli imati kada započinjemo novi projekt. Ili kada kalkuliramo oko postotaka Natura područja. Ili kada se bunimo protiv regulacije rijeka… Nije moguće uvijek postići takve rezultate, a i Earth Hour je super stvar jer dobiješ praktički gotovu kampanju pripremljenu u WWF Australija, a ti je onda samo adaptiraš za svoje područje. No činjenica je da se s jako malo novaca može postići nevjerojatno puno. Uz puno utrošenog vremena, potrošenih živaca, žicanja poznanika na raznim mjestima… Moj je cilj bio ugasiti svjetla u šest gradova: Dubrovniku, Splitu, Zagrebu, Osijeku, Puli i Zadru. Ugasili smo više od 20 gradova, dvije UNESCO kulturne baštine i dva UNESCO kandidata!
Earth Hour je zaista primjer kako se dobro može uraditi neka kampanja. Opet kažem – sve zbog jednoga sata. E sad, kako to napraviti s, recimo, Naturom? Iako su direktive sastavni dio Nature i bez njih ne bi bilo ni same mreže, upravo su direktive ono što trebate izbjeći u svojoj prvoj komunikaciji. Može se lijepa priča o ekološkoj mreži ispričati i bez direktiva i EU pravnih detalja… Potrebno je ljudima približiti priču na njima bliskom i razumljivom jeziku. Recimo: Natura područje je možda upravo područje gdje vi živite. Tu se nalazi stanište zaštićene biljke ili životinje… Činjenica da je to stanište Natura, neće vam zabraniti pristup tom području, naoprotiv! Natura je suživot prirode i čovjeka… dalo bi se tu još svašta reći no to ćemo nekom drugom prilikom, jer ovo je ipak tekst o Earth Houru.
Kako je izgledao Earth Hour 2011 na području zapadnog balkana pročitajte ovdje.
Jesmo li „ozdravili“ Zemlju? Ne, naravno. Možemo li? Pa, svakako možemo pokušati. Recimo, kroz male akcije koje spadaju u „više od sata“, ovogodišnji moto Earth Houra. Kako? Počnite odmah! Kada napustite ured danas, nemojte ući u automobil nego prošećite do doma. Zemlja će time biti toliko manje zagađena da neće ni osjetiti. No zamislite samo kako bi bilo da u jednome danu svi odluče vozila ostaviti doma?
Zemlja bi nas sigurno nagradila. Kako? Hmm… Mašti na volju ;-)
Petra Boić Petrač, WWF
Mnogo mi se dopada ;-D
OdgovoriIzbriši