Ptičarenje po Indiji

Niska šarenih, svilenih, kineskih cvetova poskakuje mi pred očima, dok kroz
vetrobran kamiona posmatram kamilju zapregu s kojom se mimoilazimo na putu
za Dasadu, selo na rubu Male slane pustinje Kač:
Pročitajte ovde
A potom, prvi deo je na ovom linku
autor: albicilla

Novogodišnja bajka – da li je taksista shvatio značaj biodiverziteta?

Beogradski taksisti i zaštita biodiverziteta imaju nešto zajedničko – taksisti su zaštićeni kao beli medvedi. Kad im se nešto ne dopada ili pomisle da nisu dovoljno „ispoštavani“ za čas blokiraju ceo grad.
Inače, nama običnim korisnicima i nevozačima, čini se da su im usluge veoma skupe, u svakom slučaju daleko skuplje nego u „provinciji“, tako da većinu vremena provode na stanicama, čitajući „Kurir“ ili dremajući, što i nije loše, jer tako manje troše gorivo i zagađuju životnu sredinu.
Kada se, retko, ali ipak u nuždi, odvažim da koristim njihove usluge, trudim se da ih odobrovoljim i zapodenem raspravu, kao da će to uticati na sporije otkucavanje taksimetra. Iako se zaista trudim da nađem temu od zajedničkog interesa, pojedini prihvataju razgovor što razumem kao dobar znak, a neki se samo mršte i ćute, ali na kraju, rezultat bude jednako zapanjujući – račun ekvivalentan ceni namirnica u supermarketu za ručak za „prosečnu“ četvoročlanu porodicu (uključujući i pola kile mesa).
Razgovor obično počinje o gužvi i lošim vozačkim veštinama drugih učesnika u saobraćaju (Jao, znao sam žensko vozi... Ko ti dade dozvolu, vidi se Pančevac, stavio bih carinu na Pančevačkom mostu..)
Sa jednim taksistom, preko priče o gužvama, započeo sam i priču o zagađenju vazduha, i kako je život u Beogradu postao nesnosan i da sva deca imaju astmu.
Svaki džukac vozi, kupili polovni auto i samo špartaju...
Pa možda je onda rešenje bolji gradski saobraćaj, rekoh ja pomisleći da rasprava ide u dobrom pravcu.
Ma ko će, bre, da natera ove snobove da sednu u trolu? Ja bih povećao cenu goriva tri puta i da svi voze hibrid. Što da uvozimo naftu od Arapa, vidi Vojvodina, može tri Evrope da prehrani a još se sada gorivo od repe pravi, možemo svi da budemo ko šeici, ej...
Pa nisam baš siguran da obradivo zemljište treba da se koristi za proizvodnju goriva.
Šta? Ja bih, bre, sve zasadio repicom, kakva bre pšenica, kukuruz ko te još za to pita? Duvan, repa, sad je XXI vek. Sad je bar napredovala tehnologija, ukrstiš ribu i šargarepu i dobiješ biljku kakvu hoćeš, za šta hoćeš...
Misliš na genetski modifikovane biljke?
Ma da, pitao bih ja ove što se nešto bune i kao vole crvljive jabuke, koliko se to isplati...
Ne znam, na kraju ispadne skuplja dara nego mera, pojavi se neka nova biljka, uništi sve ostale, izazove alergiju, moramo ipak da budemo oprezni.
Ma ko te pita, brate, važno da uzmeš kintu, ionako će Kinezi da smisle nešto da sve bude jeftino.. Sad kad se isprazne sela, napraviš plantaže, dovedemo Kineze i, brate, samo cepaj.
Kakav si ti patriota, uništiš sve što je tradicija ovog naroda samo da bi dobili jeftino gorivo, započeh ja da prizivam na patriotizam, videći novine koje taksista čita i pokušavajući da pobedim protivnika njegovim oružjem.
A, ne, da uništimo tradiciju. To je najvažnije...
Pa ko će rakiju od požegače da pravi ako svi pređemo na modifikovanu hranu?
Pazi, nisam o tome razmišljao, pa ne znam valjda će ostati negde rezervat. Ej, što moj ortak ima tasta taj pravi rakiju - havarija....
Pa što ne bi i drugi seljaci pravili takve proizvode, od naših, starih sorti, možda mogu da žive od toga?
Nije to loša ideja, ako neko hoće da se cima...Jao opet Pančevac, gde si ti polagao za dozvolu, some?
Ej dobro, stani ovde, stigli smo. Koliko je, upitah plašljivim glasom?
Ma 820 dinara, nego gde ti radiš, vidim razumeš se u te stvari?
Nešto oko ekologije, rekoh ja neusuđujući se da pomenem civilni sektor.
Ej, moja šveca završila biologiju, ne može da nađe posao, ajd ostavi mi vizit kartu, možda da napravite neku kombinaciju...
Izvoli, daj i ti meni tvoju, možda sledeći put bude neki popust na poziv?
Kakav popust, Gradska vlada je to ukinula, i ovako radimo skoro za džabe.
Ništa, nek pozove sestra, videćemo...
Dejan Zagorac

Srećne praznike i 2011. -Međunarodnu godinu šuma, želimo Vam!

Novogodišnje jelke: one plastične, kineske, zagađuju više od automobila!
Prosečna godišnja kupovina 500 hiljada veštačkih jelki oslobađa 11,5 hiljada tona CO2, što je jednako 6 miliona km pređenih automobilom.
Takođe treba imati u vidu da kupovinom sečenih jelki u stvari se kupuje ubijeno drvo starosti između 5 i 10 godina!
Podržite kampanju Mladih istraživača Srbije - Samo živo drvo je dobro drvo! u subotu, 25. decembra u 12 sati ispred Starog Merkatora i u ponedeljak, 27. decembra, takodje u 12 sati, ispred Opštine Novi Beograd
Svakog decembra u Srbiji se poseče oko milion stabala mladih četinara, prvenstveno smrče i jele. Ta stabla služe kao novogodišnja dekoracija u domovima širom Srbije, što je naravno i jedna od najvećih draži Nove godine! Međutim, većina se ilegalno sece preprodaje i nije sa busenom, čime se ugrožavaju i jelke i životna sredina, a i mi!
A kako nam one doprinose?!
Oslobađajući kiseonik u procesu fotosinteze (hektar šume dnevno potroši oko 4000kg CO2, a oslobodi oko 3000kg O2).
Apsorbujući gasove, sedimentirajući prašinu, filtrirajući čvrste i radioaktivne čestice (stablo staro oko 30 god. može zadržati 120kg prašine i 80kg aerosola godišnje).
Filtrirajući vodu, sprečavajući eroziju i klizišta, smanjujući buku, ublažavajući klimatske promene, smirujućom tišinom …
Srećne praznike i 2011. godinu žele vam
Tanja, Dušica, Jelena, Vera, Vlada, Bojan, Ivan i Milka
vaši Mladi istraživači Srbije

Biodiversity Year Ends on a High Note as UN General Assembly Backs Resolution Signing into Life an 'IPCC-for Nature'

New York/Nairobi, 21 December 2010
A new international body aimed at catalyzing a global response to the loss of biodiversity and world's economically-important forests, coral reefs and other ecosystems was born yesterday by governments at the United Nations 65th General Assembly (UNGA).

Procitajte vise ovde

Natura 2000 - challenge or opportunity for forest areas

More than half of the sites that constitute the Natura 2000 network are forest areas. The process of establishing the Natura 2000 network is the most ambitious in European history, so it cannot be completed without understanding, cooperation and contribution of the forestry sector in each country. Therefore the participation of all stakeholders (forest owners, rural communities, concessionaires, the environmental NGOs) in the management of Natura 2000 areas is especially important.

A total of 59 species of forest habitats that are rare or endangered, are listed in Annex I of the Habitats Directive and can be classified into six categories: Forests of Boreal Europe, Forests of Temperate Europe, Mediterranean deciduous forests, Mediterranean sclerophyllous forests, Temperate mountainous coniferous forests, Mediterranean and Macaronesian mountainous coniferous forests. Next to forest habitats, the Habitats Directive also identifies some 200 animal and over 500 plant species as being of Community interest. This implies that several types of measures have to be taken to ensure their conservation status, such as designation of sites, general protection measures and regulation of use. The birds directive lists in its Annex I over 180 bird species for which special protection areas (SPAs) have to be designated by a procedure of direct notification from Member States to the Commission. Many of these species are associated with forest habitats.

Necessary measures

The EU “Forestry Strategy” from 1998, in its section on ‘Conservation of forest biodiversity’, calls on forest managers to take into account the following measures for the conservation of biodiversity: to adopt mechanisms for preserving the health and vitality of forest habitats, and to carry out reforestation in a way that will not adversely affect the species and habitats (e.g., planting local species): Due to the disappearance of these activities, loss of biodiversity might happen.

The basic requirement for good function of forests, which belong to the Natura 2000 network is the involvement of forest owners and professionals. While there is no intention to block all economic activities on Natura 2000 sites, the economic function of forests, usually the highest priority in forest management, will have to be taken into account at most Natura 2000 forest sites. This may call for changes in current forest management practices, either by finding new and additional sources of income to continue a traditional form of management, whose profitability is in decline, or by increasing incentives to use forest products obtained by conservation-based management.

Natura 2000 sites offer the advantage of high ecological and cultural quality of goods and services. A special approach to managing forests is needed, to combine economic, environmental and social benefits. It also means better communication with the public and continued working with foresters and forest owners' associations. This will fulfill the obligations regarding the conservation of biological diversity. Also, it will prove that producing quality-driven merchandise and services based on sustainable methods is possible.

Awareness raising needed

The Habitats Directive provides clear criteria for the component of forest biodiversity conservation and the requirements that must be taken into account in forest management planning. Strict procedures are provided for monitoring and reporting on the state of conservation of forests, where NGOs play a special role. Its implementation improves the knowledge of all participants on forest resources, forest biodiversity and their conservation. It also improves communication between the institutions for nature protection, the forest sector, forest owners, the scientific community, NGOs and other stakeholders.

On the other hand, the implementation of two directives depends on reliable data on the distribution of species and habitats from the Annexes of directives, which are missing in many countries. There is also a lack of knowledge of stakeholders, especially among foresters. They don’t know enough about the species and their ecological requirements, nor about real threats to these species and habitats. It is often difficult to arrange standards for monitoring the conservation status of species.

Given that the determination of Natura 2000 sites, according to the Habitats Directive, is a purely scientific process, owners and forest users are often subsequently informed that their forests belong to the Natura 2000 network, and that they would have to obey further management plans. This results in requests for compensatory measures (if there is any compensatory system in the country) that are often difficult to define or calculate. Therefore, timely and excellent cooperation between all stakeholders must be provided. Good practice examples from the region and EU countries on the establishment and management of forest Natura 2000 sites can certainly benefit all parties.

Natasa Kovacevic,
Green Home

Alberto Arroyo Schnell: Slovenia should be your role model

“NGOs should try to influence EU funds such as the IPA. Every year priorities are discussed at a national level and, as NGOs, we need to ensure that the necessary measures to initiate the designation of the Natura 2000 sites are included as priorities, and that the available money is not used against nature.”

Alberto Arroyo Schnell worked for a regional government in Spain during the implementation of Natura 2000. Five years ago he joined WWF. He is the WWF Natura 2000 coordinator and is considered a Natura 2000 expert.

What is your main advice for the countries that are not on the accession list yet, regarding preparing themselves for Natura 2000?

- If they are not yet on the accession list, it is a bit challenging to suggest something in relation with EU accession. For potential candidates like Serbia or Montenegro, I can give one piece of advice – the better you prepare yourselves before the date of accession, the bigger the influence on creating the network you'll have, and the best Natura 2000 network you will finally have. It is important to start much in advance, to understand the process and to use the capacity of NGOs. Of course, such countries also need to start working on very first steps, which is in principle the collection of scientific data for the identification of sites. Financing, is also something that needs to be dealt with when the accession date is close. For now, what can be done is trying to influence European Union funds like IPA and apply for them. Every year priorities are discussed at a national level and, as NGOs, we can work to ensure that the necessary measures to initiate the designation of the Natura 2000 sites are included in the list of priorities and that the available money is not used against nature.

Being an expert working in the whole Europe, what can you say about the general public – are they aware of Natura 2000? Is it even important for the network?

- That’s a very good point… There is a survey from the European Environmental Agency about the knowledge on biodiversity among EU citizens. Among the questions there is a question: “Have you heard about Natura 2000?” The average in EU is less than 20%. The best country is Bulgaria with 80%, but that’s not the good news. Bulgaria has really an issue, they have a negative story of misunderstanding of Natura 2000. Slovenia is also very highly placed with 46%. So, the knowledge of Natura 2000 is very low! In any case, surely Natura 2000 is a very technical issue and we don’t really expect people to know about it. I would say it is much more important to raise awareness about the need to conserve biodiversity. Natura 2000 is for sure something very important, but it sounds very difficult to speak about it. Of course, as WWF Natura 2000 coordinator, I think it would be very good to have as many projects, instruments, campaigns to try to make the best and the biggest network of protected areas in Europe more well known. It would be useful for our work, but the first step needs to be raising awareness regarding biodiversity.

Is there any country that has carried out the process of implementation of Natura 2000 absolutely fabulously so it could be like an example for the others?

- I am sorry to say that there is no perfect country. But we can highlight some countries. In this sense Slovenia is a good example. They have like 36% of designated area, they made the selection of sites more or less adequately, the discussion was good, the process was positive… They could serve as a role model for the countries in the Western Balkans.

Slovenia has designated 32% of pSCI which is still insufficient, and Denmark closed the designation process with only 7%. Where is that line when a country can say “We are done”?

- The line is set during the biogeographic seminars. There is a scientific discussion and an agreement as to whether the list of sites is sufficient or not for habitats and species. The discussion takes place between MS, Commission and NGOs. Denmark has 7%, so it tells us the country doesn’t have much nature value, while Slovenia has 32%. It is still insufficient, but they have done much more advanced work from the start than was expected. Romania was not good at the accession date, they didn’t even have their list in time. Bulgaria had a list, but very insufficient percentage.

Have you ever been involved in any shadow-listing process?

- Yes… I followed the preparations of shadow-lists for Poland and for Lithuania. There were also attempts to prepare shadow-lists for Slovenia and Hungary. The Polish one was the most successful. There was a big engagement of scientists and NGOs, a very big voluntary work. A lot of people put their heart into doing it, which was quite unbelievable. Thanks to that the whole situation in Poland –which was not easy– was improved. I wish the Polish model would be like a role model for other countries and their scientists to come together and do something big.

Petra Boic Petrac,
 WWF Mediterranean Programme

Peter Skoberne: Communications is very important for the success of Natura 2000

“There is never enough time! Natura is an extremely complex thing… It is not a question of democracy. It is a professional approach in which nobody is asked whether he or she wants it or not. That's why communications is essential.”

Peter Skoberne is the Natura 2000 expert in the Slovenian Ministry of Environment and Spatial Planning. He participated in the preparation of the network ahead of Slovenia's accession, and still works on the complement of the first proposal that will soon be delivered to the Slovenian government and the European Commission.

Some experts highlight Slovenia as a good example for candidate countries that are preparing for the implementation of Natura 2000. Could you describe how the preparations ran in Slovenia?

- One part of the work needs to be done before the accession, but the real work is yet to come when the country becomes a Member State. In some ways it seems that the implementation of Natura 2000 never ends. Therefore, Natura is established by joining the EU, and the implementation itself is made after that. Regarding the establishment of a network, we had a very fierce discussion in 2004 and some areas that were present in the professional draft, fell out. It was because the then Minister led logical policies whose goal was simple - to adopt the proposal for Natura 2000. So everything that was problematic, we just threw out from the proposal. Thus, the government adopted the proposal as a whole.

Did you have enough time for all preparations?

- There is never enough time! Natura is extremely complex thing… Our project had two branches - the professional part of the project and communications. With communications we could not have begun without having the content provided by the professional part of the project. So we didn’t have enough time to communicate everything and in the end it turned out that we had biggest problems in those areas where we had lack of communications. Natura 2000 is not a question of democracy. It is a professional approach in which nobody is asked whether he or she wants it or not. That's why communications is essential.

What was the situation after 2004, when you became a Member State?

- The political support for Natura fell a lot because it was so tied to the accession. Natura was "part of the package". There were, of course, some positive things, but a lot of problems emerged mostly related to the conflicts that we then had to deal with during two biogeographical seminars. We had some technical errors - for example moss fell out of the data even though we had them in the sites... Now, seven years after accession, we still haven’t changed Natura, although we have a lot of new data.

Don’t you have to change the proposal within six years by law?

- After six years we had a debate with the Commission. A professional proposal for change was prepared. However we decided to wait for the end of the year in order to avoid local elections and the possible politicization of the whole story. That would again be very bad for Natura 2000. Of course, we do not expect that we will end the process of implementation. 100% seems unrealistic, but we expect a high percentage.

What was the role of NGOs in the whole process?

- When we started seriously working on Natura, we included all potential stakeholders: professionals, experts and NGOs. When SEEweb was searching for the organization that should have represented NGOs on the biogeographical seminars, I was asked to recommend somebody. It was a problem for me because I couldn’t point out an organization that hasn’t collaborated with us in preparations. So I gave them a list of NGOs to search for somebody. At the end they found an expert who was not directly involved in the proposal and they were very well organized.

What happened with those problematic sites you had to remove from the first proposal of Natura 2000?

- We included them in the new proposal. And of course, some are still very controversial, like the Sava Lower Basin. There are energy experts from major projects and these topics are still very sensitive.

What is your advice for countries that are just now getting familiar with the Natura 2000?

- Natura 2000 has quite a different philosophy than the nature protection we have traditionally worked on. Therefore it must be very well understood and communicated. We love our little gardens, but these gardens should all be connected now. This way Natura 2000 wouldn’t only be a network of sites, but also a network of people. Therefore, NGOs should also understand what this is about, and influence the institutions to be sufficiently aware of the seriousness and their staff to be trained for Natura. Non-governmental organizations are always ready for biogeographical seminars. I can’t say the same for government organizations.

You are highlighting communications all the time. Have you developed the key to the best communications for Natura 2000?

- We had a very efficient project for the preparation of Natura 2000. It was developed with the help of IUCN. It included many NGOs, experts and scientists from forestry, agriculture, nature protection and regional institutes. We had seminars on how to communicate, while the local representatives were trained for their sites. Communications during the project was very good, but unfortunately it did not continue after the project. As for the key – the most important thing is that you build a good knowlage of Natura 2000 issues to be able to communicate well on it, otherwise your effort is useless.

Petra Boic Petrac,
WWF Mediterranean Programme

First paragraph of Article 6

In the last issue of “Natura 2000 in the Western Balkans” newsletter we explained the importance of Habitats Directive (92/43/EEC) Article 6. It encourages Member States to manage Natura 2000 sites in a sustainable way and designates activities that can affect Natura 2000 sites negatively, providing opportunities for certain exceptions in specific circumstances. As promised, in this issue, we will explain the importance of the first paragraph of Article 6

Article 6 (1): ‘For special areas of conservation, Member States shall establish the necessary conservation measures involving, if need be, appropriate management plans specifically designed for the sites or integrated into other development plans, and appropriate statutory, administrative or contractual measures which correspond to the ecological requirements of the natural habitat types in Annex I and the species in Annex II present on the sites’.

The conservation measures can take at least two forms: the form of ‘appropriate statutory, administrative or contractual measures…’ and ‘if need be’, the form of ‘appropriate management plans’.

The words "if need be," indicate that management plans are not always required. If a member state chooses to adopt management plans in most cases it is best if they are established before the conclusion of the other measures mentioned in Art. 6 (1), especially contractual measures. Contractual measures often include the relationship between the competent authorities and individual landowners, so they will be limited to individual holdings, which are usually smaller than the protected area. In such circumstances, a management plan that focuses on the protected area will provide a wider framework, and its contents will provide a useful starting point for specific details of the contract measures.

The phrase ‘if need be’ refers only to the management plans and not to the statutory, administrative or contractual measures. Thus, even if a Member State considers that a management plan is unnecessary, it will nonetheless have to take such measures.

Different measures may be considered appropriate to achieve the objective of the directive. In general, it includes measures that have a positive effect, but in some exceptional cases, may include measures that do not require any action. Among the measures that include positive effects, agro-environmental measures are a good example to illustrate how socio-economic requirements can be taken into account. For example, for a semi-natural habitat made by man, which are listed in Annex I (meadows and pastures) and species listed in Annex II that live in these habitats, agreements need to be made with farmers in accordance with the Regulation on rural development. In most cases, this will be sufficient contractual obligation, which aims to maintain a favorable conservation status of habitats and species.

Article 6 (1) is not applicable to Special Protected Areas (SPA), in contrast to Article 6 (2), (3) and (4). But the legislator has envisaged a regime that establishes a special protection measures for special protection areas (SPA), which are classified in accordance with the Birds Directive, on the basis of its Article 4 (1) and (2). A regime that defines the extent of protection for Special Areas of Conservation (SAC) is designated under the Habitats Directive, under its Article 6 (1).

For a better understanding of how this looks in practice, we recommend some interesting links:
Guidance document: Managing Natura 2000 sites (2000)
Good Practices in Managing Natura 2000 Sites
Participation of stakeholders in developing management plans for Natura 2000 sites in Poland

Milka Gvozdenovic,
Young Researchers of Serbia

The importance of biodiversity

Most people have only a vague idea that their well-being is somehow linked to the environment, but few understand just how important these connections are. Many of our health challenges relate directly to the environment and to the profound impact we are having on the planet. The major threat to biodiversity is not just the direct exploitation of species by humans but also the alteration and destruction of habitats that result from the growth of the human population and from human activities that damage the environment.

Around 80% of people in the developing countries rely on traditional medicines, mostly from plants. More than half of the most commonly-prescribed drugs in the developed world such as aspirin come from natural sources. Human health also depends on well-functioning ecosystems. We cannot live without the goods and functions that nature provides to purify our air and fresh water, to maintain soil fertility, to pollinate plants, to break down waste, to provide food and fuel, and to keep disease in check.

The threats to biodiversity

In the Balkan Peninsula, the components of biological diversity are in better condition than those of the more developed European countries. This should be a challenge to be more deliberate in implementing activities focused on biodiversity conservation in its entirety. Considering the wealth of its flora, this region is potentially one of the global centers of plant diversity. According to recent research, in the area of the Balkan Peninsula, the presence of 2600 endemic plant species is evident.

The threats to biodiversity are omnipresent. The most important threats include:

• Habitat loss, fragmentation, and degradation;

• Population decline in wild species;

• Pollution / Contamination;

• Invasive and non-native species; and

• Climate change.

Different stakeholders have much in common and must join forces in working towards shared goals. Politicians and decision makers should pay greater attention to environmental issues. There are many links between well-being and environment. Although these links are emerging as one of the most powerful arguments for conservation, we need to do much more to communicate them to decision makers and the public.

Natural habitats are being carved up and destroyed by rapidly expanding urban areas, the extension of transport networks and the clearing of land to make way for agriculture. Pollution from multiple sources is degrading ecosystems. Our increasing need for the goods and services provided by nature is threatening species. The introduction of alien invasive plants and animals are having devastating impacts on native species. And then there is climate change, which is already affecting species and ecosystems and will continue to do so in the decades to come – with unpredictable and potentially devastating consequences.

By 2020 biodiversity should be conserved

Nature and people are indivisible. Everything is linked. To save the species, we must save their habitats that are, again, embedded in a broader environment. Therefore, we must tackle climate change, pollution, and the impacts of human development. It means that businesses should be active partners in nature conservation.

We are at a turning point right now, just starting to recognize the economic value of nature’s assets. The TEEB study (The Economics of Ecosystem and Biodiversity, see more on: www.teebweb.org), elaborated by a group of experts led by Pavan Sukhdev, is demonstrating the importance of valuing and putting the right price tag on natural capital. Only by doing this we can make sure that investments are directed at maintaining and enhancing rather than exploiting and destroying natural capital.

In October in Nagoya during the COP 10 CBD a new global strategic plan of the UN Convention on Biological Diversity was adopted. This plan should ensure that by 2020, biodiversity is conserved, used sustainably and that the benefits arising out of the use of genetic resources are shared fairly and equitably.

Actions are taken at the regional level too. The European Union started marking the beginning of the International Year of Biodiversity earlier this year by adopting a new EU biodiversity target for 2020. Its target recognises that we need restore biodiversity and ecosystems to the furthest extent possible. Ecosystem restoration and the conservation and sustainable use of biodiversity will be a vital part of EU biodiversity strategy to direct Europe's economy onto a more resource-efficient path..

Nature conservation is essential

For species conservation the important step is assessing and categorizing threats according to internationally recognized standards such as Red Lists, the most comprehensive world inventory of plants and animals protection status. For biodiversity conservation it is also essential to implement “the ecosystem approach” as a strategy for integrated management of land, water and living resources that promotes conservation and sustainable use of these resources in inequitable way – UNEP/CBD.

The ultimate goal is to ensure that wildland diversity and ecosystems are maintained and will survive as biologically intact and functional as possible for generations to come. An ecosystem approach broadly evaluates how people’s use of an ecosystem affects its functioning and productivity.

We as humans do not have a choice in whether or not to protect natural world. We must do so, because our health and our lives depend on it.

Duska Dimovic,

WWF Danube-Carpathian Programme

Law, Strategy, Regulation – is there any public participation in decisions related to the Protection of Nature?

During the last three months members of the “Natura 2000 Resource Center of Serbia” have experienced what it means to lobby for changes in laws. They found out how interesting it is to strategically plan biodiversity conservation and how they need to participate in the various processes that are taking place in Serbia, and are associated with the nature protection.

Intensive work began in September, after understanding that draft version of the Law Amending the Law on Nature Protection is at least inadequate! The common position of members of the Network was that such way to prepare any amendment to the law, as well as disregarding the opinion of professional institutions and organizations, can’t be good. The fundamental problem with a possible revision of the law represented Article13, which is related to protected natural resources. By these changes it becomes "an act directed towards satisfying enormous needs of business-sector on (usually unacceptably small) part of Serbian territory that includes the best preserved natural values and which is protected by the law " and Article 4 and Article 55 relating to the transposition of the Habitats Directive and Birds Directive in the Act. Articles 4 and 55 were also a problem – they refer to the transposition of the Habitats Directive and Birds Directive in the Law.

As the Government of the Republic of Serbia, at the time of our reactions, has already adopted a draft law (which then becomes a proposal), the only institution we were able to turn to was the Assembly of the Republic of Serbia - the Committee for Environmental Protection. We sent a letter to the Committee with our proposals for changes and additions. A lot of phone calls and meetings followed, including the one in the National Assembly.

The result: Minister Dulic explained in the Parliament the needs and the reasons for the adoption of the proposed set of laws, among others, the draft Law Amending the Law on Nature Protection. The Minister said, "that the Law should be returned to the Committee on Environment of the Assembly of Serbia in order to find a compromise between Article 13 of the Proposal, and Article 35 of the valid Law."

And then everything was settled in the traditional way: people sat down together and reached an agreement! On the website of the Ministry of Environment a new version of the Draft Law on Amendments to Law on Protection of Nature has appeared, which is different to the one that the Serbian parliament adopted on 23 November 23 2010.

A compromise was reached to some extent. However, the general dissatisfaction with the process, as well as non-involvement of the public, remains.

In the meantime, NGOs were invited to submit their comments on a draft Strategy for biodiversity in Serbia. Comments of the network members were unified and sent to the Ministry. Unfortunately, most of the suggestions of NGOs were not taken into account. Regardless, we hope that we had a great influence on decision makers.

Then we made suggestions for the improvement of the Regulation on ecological networks. We received hearty appreciation for this participation in commenting and submitting suggestions to this document by the Ministry. We are still waiting for the final version of the Regulation.

It is not easy to participate in the decision making process. Not at all! Though young, the network “Natura 2000 Resource Center of Serbia” has shown that it has sufficient knowledge, will and motivation to be a participant in those important processes. As stated at the beginning of the text, we have learned that we “must''. For how it should be, what is the best for all and how it works in other social environments, unfortunately can’t be applied in Serbia.

Milka Gvozdenovic,
Young Researchers of Serbia

NGOs communicate on Natura 2000

A three-day training course was held in Podgorica for 20 environmental NGOs from Serbia and Montenegro to learn how to communicate on biodiversity conservation in a better way with different stakeholders.

For the team of the project Partnership actions for biodiversity protection in Western Balkans the first days of December were devoted to communications in Natura 2000. A three-day training workshop was held in Podgorica, and representatives of NGOs from Montenegro and Serbia attended it. The training was organized by NGO Green Home, in cooperation with Young Researches from Serbia, and it was facilitated by WWF experts Christoph Stein and Petra Boic Petrac.

Mr Stein started the training with a session on advocacy. In order to create links with the training course on advocacy and lobbying, which was held in June this year in Belgrade, Mr Stein facilitated the session on advocacy through an excellent exercise on the definition of advocacy and searching for articles from local newspapers on this issue. He followed with a new session on the development of political messages. Petra Boic Petrac ended the first day of the training speaking about Earth Hour. Showing examples from WWF’s global campaign, Petra described to the participants that substantial results can be reached by successful communications even in a short period of time. She presented the successes of Earth Hour in the whole region of the Western Balkans, and Natasa Kovacevic from Green Home presented the success of Earth Hour in Montenegro in the last two years.

The second day of the course concentrated on Natura 2000. Boic Petrac conducted a session on communicating efficiently about the ecological network. In this session the NGOs were divided into three groups: stakeholders directly or indirectly concerned with Natura 2000 (farmers, landowners, tourist workers, foresters, hunters, fishermen), local and state governments (those whose laws affect Natura 2000) and the general public emphasizing how best to communicate with each group. A session with guest journalists showed the participants how to more efficiently write a press release. There followed a session on advocacy strategy and communications and building coalition. Tanja Petrovic and Milka Gvozdenovi from Young Researchers of Serbia presented the results achieved so far on a project and announced the contest for small grants. Within this IPA project the funds for 15 small grants were envisaged (5 in Montenegro and 10 in Serbia).

The final day of the training was dedicated to small grants. The project team enabled to the participants of the training reflection on their projects and its presentation. They presented their ideas and the most common topics were the education of children on Natura 2000 in elementary school.

Participants and the project team were very pleased with the training course, and the very good collaboration during all three days in more than rainy Podgorica.

Petra

Activities within the project “Strenghtening the capacity of governments and civil sector..."

Snap-shot of some activities within the Project “STRENGTHENING THE CAPACITY OF GOVERNMENTS AND CIVIL SECTOR IN SERBIA AND IN MONTENEGRO TO ADAPT TO EU NATURE PROTECTION AQUIS”:
- Two-days regional workshop “NATURA 2000 - agriculture and forestry” was held in Belgrade (2 -3 November 2010) where 29 participans from Montenegrin and Serbian public institutions, protected areas and NGOs took part and had vivid discusions on relationship between nature protection new mechanism (Natura 2000) and agriculture and forestry practice.
- Two workshops ''NATURA 2000 and protected areas'' took place in both, Montenegro (Podgorica, 11-12 October 2010) and in Serbia (Novi Sad, 21-22 October 2010), with total participation of 57 participant and 11 lecturers from various institutions.

Andrea Stefan;
WWF Mediterranean programme

'Historic deal' to save nature reached in Nagoya

Environment ministers from almost 200 countries adopted historic targets to half the loss of natural habitats and dramatically increase nature reserves to 17 percent of the world’s land area by 2020 from less than 10 percent today.

By endorsing the United Nation’s strategy, the ministers pledged to draw up national biodiversity plans within two years.

More: http://www.cbd.int/doc/press/2010/pr-2010-10-29-cop-10-en.pdf

Radionice Tvining projekta o mreži Natura 2000

U okviru Tvining projekta „Jačanje administrativnih kapaciteta za zaštićena područja u Srbiji (NATURA 2000)“ tokom novembra su održane tri radionice o mreži NATURA 2000 za predstavnike relevatnih sektora.

Sektorske radionice su deo trening programa za izgradnju kapaciteta za pripremu mreže NATURA 2000 koji je izrađen u okviru Tvining projekta, a obuhvata radionice, seminare i studijske posete. Tokom trajanja projekta predviđeno je održavanje pet sektorskih radionica s ciljem informisanja ključnih zainteresovanih strana o konceptu NATURA 2000, kao i radi njihovog uključivanja u sam proces pripeme mreže NATURA 2000 u Srbiji.

Dve su radionice – za sektor zaštite prirode i za predstavnike sektora šumarstva– održane u Palati Srbije u Beogradu, dok je radionica za zainteresovane strane iz sektora poljoprivrede održana u Pokrajinskom zavodu za zaštitu prirode Vojvodiine u Novom Sadu.

Mreža NATURA 2000 i odnos sa relevantnim sektorima kao tema radionica se pokazala voema interesantnom za svaki od pomenutih sektora, sudeći po velikom odzivu za učešće. U radionicama su učestvovali predstavnici svih relevantnih institucija iz pomenutih sektora, od Ministarstava, preko zavoda, instituta, fakulteta, do nevladinih organizacija.

Radna atmosfera na održanim sektorskim radionicama je bila pozitivna i konstruktivna, prikupljeno je više od 50 pitanja o NATURA 2000, od opštih pitanja do specifičnih, vezanih za date sektore. Na jedan deo pitanja, eksperti sa Tvining projekta su dali odgovore na licu mesta, dok će ostatak pitanja biti deo odeljka ’Pitanja i odgovori’ na veb-stranici Tvining projekta. Takođe, više od 100 komentara i predloga u vezi sa mogućnostima, prednostima, izazovima, ograničenjima, te sugestijama za buduću međusektorsku saradnju, su rezultati interaktivnog rada u grupama. Na osnovu rezultata evaluacije radionica, opšte mišljenje učesnika o radinicama je krajnje pozitvno.

Sledeće dve sektorske radionice, za predstavnike sektora infrastrukture, prostornog planiranja, energetike, vodoprivrede, turizma, te lovstva i ribarstva će biti održane u februaru 2011. godine.

Organizatori radionica su Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja i tim Tvining projekta „Jačanje administrativnih kapaciteta za zaštićena područja u Srbiji (NATURA 2000)“. Cilj Tvining projekta je razvoj sistema za zaštitu prirode u Republici Srbiji u skladu sa pravnim tekovinama Evropske Unije.

Katarina Vukšić,

Tvining projekat

Natura 2000 – izazov ili šansa za šumska područja

Više od polovine lokaliteta koji čine mrežu Natura 2000 su šumska područja. Kako je proces ustanovljavanja mreže zastičenih područja Natura 2000 najambiciozniji u evropskoj istoriji, on ne može biti kompletiran bez razumijevanja, saradnje i doprinosa šumarskog sektora u svakoj zemlji. Tako je učešće svih zainteresovanih strana (vlasnika šuma, seoskih zajednica, koncesionara i ekoloških nevladinih organizacija itd.) u upravljanju Natura 2000 područjima od posebnog značaja.

Ukupno 59 vrsta šumskih staništa koji su rijetki ili ugroženi, pobrojani su na Dodatku I Direktive o staništima i mogu se svrstati u šest kategorija: Šume borealnih evropskih područja, Šume umjerenih evropskih područja, Sredozemne listopadne šume, Sredozemne tvrdolisne šume, Alpske i podalpske crnogorične, i Sredozemne planinske crnogorične šume. Uz šumska staništa, Direktiva takođe utvrđuje oko 200 životinjskih i više od 500 biljnih vrsta od interesa za EU, za koje je potrebno obezbijediti povoljno stanje očuvanja i koje su povezane sa šumskim staništima (vrste koje trajno ili povremeno borave, hrane se, reprodukuju i obavljaju druge životne procese). Isto važi i za Direktivu o pticama koja propisuje zaštitu za oko 180 vrsta ptica.

Neophodne mjere

Strategija šumarstva EU iz 1998 godine u dijelu “Očuvanje šumskog biodiverziteta” poziva upravljače šumskim područjima da sprovedu sljedeće mjere: da prihvate mehanizme očuvanja zdravlja i vitalnosti šumskih staništa,te da pošumljavanje obave na način koji neće negativno uticati na vrste i habitate (npr. pošumljavanje lokalnim vrstama). Isti dokument predlaže i mjere za očuvanje tradicionalnog načina upravljanja (npr. sistem ispaše) gdje bi usled nestanka ovih aktivnosti došlo do gubitka biodiverziteta.

Osnovni uvjet za dobru funkcionalnost šuma koje pripadaju Natura 2000 jest angažovanost vlasnika šuma i stručnjaka. Naime, ne postoji namjera da se blokiraju sve ekonomske funkcije šuma, no najviši prioriteti u njihovom komercijalnom iskorištavanju moraće se prilagoditi zahtjevima ekološke funkcije i očuvanja biološke raznovrsnosti u najvećem broju šumskih lokaliteta. Ovo može zahtijevati promjene u postojećoj praksi upravljanja, bilo pronalaženjem novih i dodatnih izvora prihoda i zadržavanjem tradicionalnog oblika upravljanja (čija profitabilnost je u opadanju) ili povećanjem subvencija za korištenje drvnih i nedrvnih šumskih proizvoda dobijenih na održiv način.

Područja Natura 2000 nude prednost u visokom ekološkom i kulturnom kvalitetu roba i usluga. Za ovo je potreban poseban pristup upravljanju šumama s ciljem da se ujedine ekonomske, ekološke i socijalne naknade. To takođe podrazumijeva bolju komunikaciju s javnošću i kontinuirani rad sa šumarima i udruženjima vlasnika šuma. Tako će se ispuniti obaveze u pogledu očuvanja biološke raznovrsnosti, odnosno dokazat će se da je moguće proizvesti kvalitenu robu i usluge bazirane na održivim metodama.

Potrebna bolja informisanost

Direktiva o staništima osigurava jasne kriterijume za komponentu očuvanja šumskog biodiverziteta i zahtjeva koji moraju biti uzeti u obzir tokom planiranja gazdovanja šumama. Stroge procedure su predviđene i za monitoring i izvještavanje o stanju očuvanosti šuma, gdje posebnu ulogu imaju i nevladine organizacije. Njeno sprovođenje poboljšava znanje svih učesnika o šumskim resursima, šumskom biodiverzitetu, njihovom očuvanju te poboljšava komunikaciju između institucija zaštite prirode, šumarskog sektora, vlasnika šuma, naučnih zajednica, nevladinih organizacija i ostalih zainteresovanih strana.

S druge strane, sprovođenje direktiva zavisi od pouzdanih podataka o rasprostranjenju vrsta i staništa sa dodataka direktiva, i u mnogim zemljama oni nedostaju. Tu je i nedostatak znanja zainteresovanih strana, prije svega među šumarima, o vrstama i njihovim ekološkim zahtjevima, kao i o stvarnim prijetnjama za ove vrste i staništa. Standarde za monitoring statusa očuvanja vrsta nerijetko je teško dogovoriti.

Obzirom da je utvrđivanje Natura 2000 lokaliteta, prema Direktivi o staništima, čisto naučni proces, vlasnici i korisnici šuma su nerijetko naknadno informisani da njihove šume pripadaju Natura 2000 mreži, te da će morati poštovati dodatne planove upravljanja. Ovo izaziva njihove reakcije kroz zahtjeve za kompezatorskim mjerama koje je, ukoliko postoji sistem kompezacije u zemlji, često teško odrediti ili ih izračunati. Iz tog razloga mora se obezbijediti pravovremena i kvalitetna saradnja između svih učesnika u procesu. Primjeri pozitivne prakse iz okruženja i zemalja EU na ustanovljavanju i upravljanju šumskim Natura 2000 lokalitetima svakako mogu koristiti svim stranama.

Nataša Kovačević,
Green Home

Alberto Arroyo Schnell: Slovenija vam treba poslužiti kao uzor

Alberto Arroyo Schnell je u vrijeme uvođenja ekološke mreže Natura 2000 u Španjolskoj radio u regionalnom ministarstvu. Prije pet godina pridružio se WWF-u i postao koordinator za Natura 2000. Danas slovi za jednog od najboljih eksperata po pitanju Nature.

Što biste savjetovali nevladinim organizacijama iz zemalja koje još čekaju na ulazak u Europsku uniju, kako se najbolje pripremiti za Natura 2000?

- Zemljama koje još nisu ni potencijalni kandidati nemam što savjetovati, bio bi to prevelik izazov… A zemljama poput Srbije i Crne Gore, koje su (potencijalni) kandidati, mogu savjetovati da se što prije počnu pripremati za Natura 2000 jer će tako imati znatan utjecaj u stvaranju mreže. Važno je početi puno prije pristupanja u EU, shvatiti postupak i iskoristiti kapacitete nevladinih organizacija. Naravno, zemlje kandidati također moraju početi raditi na prvim koracima, što je u principu identifikacija područja zahvaljujući prikupljanju znanstvenih podataka. Međutim, da bi odredile što će i kada raditi, zemlje moraju biti realne pri razmišljanju o datumu njihova ulaska u EU. To je neophodno zbog postavljanja prioriteta. Jer, financije, primjerice, tek kasnije postaju važne za Naturu, kada se već uvelike približite Uniji. Sada bi zemlje kandidati na sve moguće načine trebale pokušati utjecati na pristupne fondove Europske unije, IPA, i prijaviti se za njih. Svake se godine na nacionalnoj razini raspravlja o prioritetima za fondove, a NVO-i bi trebali utjecati da se na listi prioriteta nađu sredstva za odabir Natura 2000 područja. Tako možete osigurati da novac ne ode na neku drugu stranu.

Kao stručnjak za Natura 2000 koji radi u cijeloj Europi, mislite li da javnost zna dovoljno o Natura 2000? Je li uopće potrebno da „obični ljudi“ znaju za tu ekološku mrežu?

- Postoji istraživanje koje provodi European Environmental Agency među stanovnicima Europske unije o njihovu znanju o biodiverzitetu. Oko 10% Europljana prema tom je istraživanju čulo za Natura 2000. Bugarska se ističe s vrlo visokim postotkom, čak 25, s time da je to neka druga priča, negativnog prizvuka. Oni naime stvarno imaju problema s Naturom. Ne sjećam se točno tko je drugoplasirani, ali znam da je Slovenija izuzetno visoko sa 13%. Dakle, znanje o Natura 2000 je izuzetno slabo! Međutim, Natura 2000 je vrlo tehničko pitanje, to je nešto čime štitimo prirodu, pa ne trebamo očekivati od ljudi da za to znaju. Po mom mišljenju mnogo je važnije da podižemo svijest o očuvanju biološke raznolikosti. Natura 2000 je, naravno, vrlo važna, no teško je o njoj tek tako govoriti. Kao WWF-ov koordinator za Natura 2000 moram reći da bi bilo jako dobro kada bismo imali mnogo projekata, kampanja i instrumenata da pokušamo Naturu učiniti bolje znanom. Bilo bi to korisno za naš rad, no svakako prvi korak mora biti podizanje svijesti o biodiverzitetu.

Postoji li neka zemlja koja je uvođenje Natura 2000 provela besprijekorno te bi mogla poslužiti kao primjer ostalim zemljama?

- Žao mi je što to moram reći, ali ne postoji savršena zemlja. Možemo, dakako, izdvojiti neke zemlje ispred ostalih. U tom je smislu Slovenija dobar primjer. Imaju oko 36%, odabrali su područja više-manje adekvatno, imali su dobru diskusiju, proces je bio pozitivan…. Svakako mogu poslužiti kao primjer zemljama zapadnog Balkana.

Slovenija je odredila 33% pSCI područja i to im još nije dovoljno, dok je Danska sa samo 7% završila proces.

Kako se ustanovljava ta granica kada zemlja može reći da je završila određivanje Natura 2000 područja?

- Granica se postavlja na biogeografskim seminarima. Tamo se diskutira i dogovara jesu li određena područja dovoljna za mrežu ili nisu. Diskusiju vode razni dionici: zemlje članice, članovi Komisije i nevladine organizacije i upravo se tamo dogovara ima li na ponekoj listi dovoljan broj staništa ili vrsta. Danska ima 7%, no to nam govori da zemlja i nema nekih prirodnih vrijednosti. Slovenija pak ima 33% i to joj još uvijek nije dovoljno. Međutim, Slovenci su napravili zaista mnogo više od očekivanog. Naime, imali smo nekih vrlo loših primjera… Rumunjska je bila grozna, nisu čak ni napravili listu. Bugarska je pak imala listu, ali s vrlo nepotpunim postocima…

Jeste li ikada sudjelovali u stvaranju shadow-lista?

- Jesam, sudjelovao sam u stvaranju shadow-lista u Poljskoj i Litvi, a postojali su i pokušaji shadow-lista u Sloveniji i Mađarskoj, gdje sam također sudjelovao. Poljski je primjer daleko najuspješniji. Angažirao se velik broj znanstvenika i nevladinih organizacija, bio je to golem volonterski posao. Ljudi su uložili mnogo truda, da ne kažem srce, i to je bilo nevjerojatno. Zahvaljujući tome cijela je situacija u Poljskoj poboljšana. Volio bih kada bi taj poljski primjer poslužio kao uzor drugim zemljama i njihovim znanstvenicima, da se ujedine i postignu odlične rezultate.

Petra Boić Petrač,

WWF Mediteranski program

Zakon, Strategija, Uredba – postoji li učešće javnosti u donošenju odluka vezanih za zaštitu prirode Srbije?!

U poslednja tri meseca članice mreže Natura 2000 Resursni centar Srbije iskusile su šta znači lobirati za promene zakona, kako je zanimljivo strateški planirati očuvanje biodiverziteta i na koji način moramo da učestvujemo u brojnim procesima koji se dešavaju u Srbiji, a povezani su sa zaštitom prirode.

Intenzivan rad krenuo je u septembru, nakon uviđanja da je nacrt Zakona o izmenama i dopunama zakona o zaštiti prirode najblaže rečeno neadekvatan! Zajednički stav članova Mreže bio je da takav način pripreme izmena i dopuna zakona, kao i neuvažavanje mišljenja stručnih institucija i organizacija, ne vodi na dobro. Suštinski problem sa Predlogom izmena zakona predstavljao je član.13 koji se odnosi na zaštićena prirodna dobra i koji ovim izmenama postaje “akt usmeren ka zadovoljavanju megalomanskih potreba biznis-sektora na (inače neprihvatljivo malom) delu teritorije Srbije na kome se nalaze najočuvanije prirodne vrednosti i koji uživa zakonsku zaštitu” kao i član 4 i član 55 koji se odnose na transponovanje Direktive o staništima i Direktive o pticama u Zakon.

Kako je Vlada Republika Srbije, u trenutku naše reakcije, već usvojila Nacrt zakona (koji potom postaje Predlog), jedina institucija kojoj smo mogli da se obratimo je Skupština Republike Srbije - Odbor za zaštitu životne sredine. Poslali smo dopis Odboru sa našim predlogom izmena i dopuna.

Nakon toga, obavljeno je mnogo telefonskih razgovora i sastanaka, uključujući i jedan u Skupštini Srbije.

Rezultat: Ministar Dulić je za skupštinskom govornicom obrazlagao u "načelnom pretresu-raspravi" potrebe i razloge za donošenje predloženog seta zakona, između ostalih i Predloga zakona o imenama i dopunama Zakona o zaštiti priode. Tom prilikom, Ministar je rekao "da predlaže da se ovaj Zakon vrati Odboru za životnu sredinu Skupštine Srbije ne bi li se našao kompromis između člana 13. Predloga i člana 35. važeceg zakona".

A potom je sve sređeno na tradicionalan način: seli tamo neki ljudi i dogovorili se! Na sajtu Ministarstva životne sredine pojavila se nova verzija Nacrta zakona o izmenama i dopunama zakona o zaštiti prirode, koja se razlikuje od one koju je Skupština Srbije usvojila 23. novembra 2010. godine.

Kompromis je donekle postignut, ali generalno nezadovoljstvo procesom i načinom (ne)uključivanja javnosti ostaje.

U međuvremenu su nevladine organizacije dobile poziv da pošalju svoje komentare na nacrt Strategije za biološku raznovrsnost Srbije. Komentari članova mreže su objedinjeni i poslati Ministratstvu. Na žalost, većina sugestija nevladinih organizacija nije uzeta u obzir. Bez obzira na to, nadamo da smo imali veliki uticaj na donosioce odluka!

Potom smo, opet organizovano, uputili sugestije za unapređivanje Uredbe o ekološkim mrežama. Usledila je srdačna zahvalnost za učešće u komentarisanju i slanju sugestija na ovaj dokument od strane Ministrstva. Konačnu verziju Uredbe čekamo.

Nije lako, ni najmanje, učestvovati u procesu donošenja odluka. Iako mlada, mreža Natura 2000 Resursni centar Srbije je pokazala da ima dovoljno znanja, volje i motivacije da bude učesnik ovih važnih procesa. Takođe, kao što je rečeno na početku teksta, naučili smo kako ‘’moramo’’. Jer to kako bi trebalo, šta je najbolje za sve i kako se to radi u drugim društvenim okruženjima, ne može da se primeni, na žalost, u Srbiji.

Milka Gvozdenović,

Mladi istraživači Srbije

Stav 1 Člana 6 Direktive o staništima

Član 6. je ključni deo poglavlja Direktive 92/43/EEC pod nazivom „Zaštita prirodnih staništa i staništa vrsta“. U prošlom izdanju newslettera dali smo opšti prikaz Člana 6. a sada ćemo se fokusirati na stav 1 ovog člana.

Stav 1 Člana 6 glasi: ‘’Za posebna područja zaštite, zemlje članice uspostavljaju potrebne mere zaštite, a ukoliko se za to ukaže potreba, planove upravljanja koji su specifično namenjeni za područja posebne zaštite ili su integrisani u druge razvojne planove, kao i odgovarajuće ustavne, upravne ili ugovorne mere koje odgovaraju ekološkim zahtevima tipova prirodnih staništa iz Aneksa I i vrsta iz Aneksa II koje su prisutne na ovim područjima“.

Mere zaštite mogu biti u najmanje dva oblika: u obliku odgovarajućih ustavnih, upravnih i ugovornih mera, a „ukoliko se za to ukaže potreba“, mogu biti i u obliku „odgovarajućih planova upravljanja“.

Reči „ukoliko se za to ukaže potreba“ ukazuju da planovi upravljanja nisu uvek potrebni. Ukoliko zemlja članica odabere planove upravljanja, u većini slučajeva je najbolje da se oni uspostave pre zaključivanja drugih mera spomenutih u članu 6(1), posebno ugovornih mera. Ugovorne mere često obuhvataju odnos između nadležnih organa vlasti i pojedinačnih vlasnika zemljišta, pa će biti ograničene na pojedinačna imanja koja su obično manja od zaštićenog područja. U takvim okolnostima, plan upravljanja koji je fokusiran na zaštićeno područje će pružiti širi okvir, i njegov sadržaj će pružiti korisnu polaznu tačku za specifične detalje ugovornih mera.

Fraza „ukoliko se za to ukaže potreba“ odnosi se na planove upravljanja, a ne na ustavne, upravne ili ugovorne mere. Zato će zemlja članica, čak i ako smatra da plan upravljanja nije potreban, ipak morati da poduzme gore navedene mere.

Različite mere mogu se smatrati odgovarajućim da bi se postigao cilj direktive. U principu, to uključuje mere koje imaju pozitivan efekat, ali, u nekim izuzetnim slučajevima, može da uključi mere koje ne zahtevaju bilo kakve aktivnosti. Među merama koje uključuju pozitivno delovanje, agro-ekološke mere su dobar primer za ilustraciju kako društveno-ekonomski zahtevi mogu biti uzeti u obzir. Na primer, za neka polu-prirodna staništa koja je napravio čovek, a koja su navedena u Aneksu I (livade i pašnjaci) i vrste iz Aneksa II koje žive u ovim staništima, sklapaju se sporazumi sa poljopriverdinicima u skladu sa Uredbom o ruralnom razvoju. Ovo će, u većini slučajeva, biti dovoljna ugovorna obaveza koja ima za cilj održavanje povoljnog stanja očuvanosti staništa i vrsta.

Član 6(1) nije primenjiv na područja posebne zaštite (SPA), za razliku od člana 6(2), (3) i (4). Ali, zakonodavac je predvideo režim kojim se uspostavljaju posebne mere zaštite za područja posebne zaštite (SPA) koja su klasifikovana u skladu sa Direktivom o pticama, i to na osnovu njenog člana 4(1) i (2) a režim kojim se definišu mere zaštite za posebna područja zaštite (SAC) koja su određena u skladu sa Direktivom o staništima, na osnovu njenog člana 6(1).

Za bolje razumevanje kako ovo izgleda u praksi, preporučujemo vam nekoliko interesantnih linkova i prikaza situacija:

Vodič za upravljanje Natura 2000 područjima

Primeri dobre prakse u upravljanju Natura 2000 područjima

Učešće zainteresovanih strana u razvijanju planova upravljanja Natura 2000 područjima u Poljskoj

Milka Gvozdenović,
Mladi istraživači Srbije

Peter Skoberne: Za uspjeh Natura 2000 izuzetno je važna komunikacija

Peter Skoberne je stručnjak za Natura 2000 pri slovenskom Ministarstvu životne sredine i prostornog planiranja. Sudjelovao je u procesu pripreme mreže uoči ulaska Slovenije u Europsku uniju, te je nastavio raditi na nadopunjavanju prvog prijedloga koji će uskoro predati slovenskoj vladi i Europskoj komisiji.

Stručnjaci Sloveniju ističu kao dobar primjer zemljama koje su kandidati a koje se pripremaju za Natura 2000. Kada se vratite unatrag, kako su tekle pripreme u Sloveniji?

- Jedan dio posla napravi se prije ulaska u EU, no pravi posao tek dolazi kada zemlja postane članicom. Na neki način čini se da implementacija Natura 2000 nikada ne završi. Dakle, Natura se uspostavlja ulaskom u EU, a sama implementacija radi se nakon toga. Što se tiče uspostavljanja mreže, mi smo 2004. godine imali vrlo žustru diskusiju i tada su neka područja, koja su bila u stručnom prijedlogu, ispala jer je tadašnji ministar vodio logičnu politiku čiji je cilj bio jednostavan – usvojiti prijedlog za Natura 2000. Sve što je bilo problematično i ono za što su bile potrebne debate jednostavno smo izbacili iz prijedloga. Tako je vlada usvojila prijedlog kao cjelinu.

Jeste li imali dovoljno vremena za sve pripreme?

- Nikad nema dovoljno vremena, to je izuzetno kompleksna stvar! Naš je projekt imao dvije grane – stručni dio projekta i komunikaciju. Sa komunikacijom nismo mogli početi sve dok nismo imali sadržaj koji nam je stručni dio projekta trebao dati. Tako nismo imali vremena sve iskomunicirati pa je na kraju ispalo da smo na onim područjima gdje nije bilo komunikacije imali najviše problema. Natura 2000 nije pitanje demokracije, to je stručni pristup u kojemu se nikoga ne pita želi li to ili ne. Upravo zbog toga komunikacija je neophodna.

Kako je to izgledalo nakon 2004., kada ste postali članicom?

- Tada je politička potpora za Naturu dosta pala jer je ona i tako bila vezana uz ulazak u EU, odnosno, Natura je bila „dio paketa“. Bilo je dakako pozitivnih stvari, ali je na površinu isplivalo i mnogo problema, i to uglavnom vezanih uz konflikte koje smo potom morali rješavati na dva biogeografska seminara. Imali smo i nekih tehničkih grešaka, poput slučaja s mahovinama koje su nam ispale iz podataka iako smo ih imali na područjima, što nam je snizilo i postotak. Sada, sedam godina nakon ulaska, mi još nismo promijenili Naturu, iako imamo dosta novih podataka.

Nije li zakon takav da morate promijeniti prijedlog u roku od šest godina?

- Nakon šest godina imali smo debatu s Komisijom. Pripremljen je stručni prijedlog za promjene, a imamo i prekršaj u Direktivi o pticama koji moramo rješavati. No, kako bismo akt otvarali samo jedanput, odlučili smo za to pričekati kraj godine kako bismo izbjegli lokalne izbore i moguću politizaciju cijele priče, što bi opet bilo jako loše za Naturu. Naravno, ne očekujemo da ćemo završiti s implementacijom, 100% se čini nerealnim, ali očekujemo visoki postotak.

Kakva je bila uloga nevladinih organizacija u cijelom procesu?

- Kada smo počeli ozbiljnije raditi na Naturi, uključili smo sve potencijale: struku, stručnjake i NVO-e. Tada su me iz SeeWeba pitali, kada su tražili organizaciju koja bi zastupala NVO-e na biogeografskim seminarima, koga im mogu preporučiti, bio sam u problemu jer nisam mogao istaknuti neku organizaciju koja nije radila s nama u pripremi. Tako sam im dao spisak NVO-a i rekao neka sami traže. Pronašli su jednog eksperta koji nije direktno radio na prijedlogu i jako su se dobro organizirali.

Što je sada s onim problematičnim područjima koja ste morali maknuti iz prvog prijedloga Natura 2000?

- Imamo ih i u novom prijedlogu. I naravno, neka su i dalje vrlo sporna, poput Donje Save. Tu su energetičari s velikim projektima i takve su teme uvijek vrlo osjetljive.

*Koji je vaš savjet za zemlje koje se tek sada upoznaju s Natura 2000?

- Natura 2000 ima drukčiju filozofiju od onoga što smo mi tradicionalno radili u zaštiti prirode i zbog toga se to mora prije svega razumjeti te jako dobro iskomunicirati. Mi volimo svoje male vrtove, no sada te vrtove treba povezati kako bi Natura 2000 bila ne samo mreža područja, nego i mreža ljudi. Zbog toga NVO-i trebaju također razumjeti o čemu je riječ, pa utjecati na institucije da i one budu dovoljno svjesne ozbiljnosti i da djelatnici u ministarstvima budu obučeni za Naturu. Nevladine su organizacije uvijek spremne na biogeografskim seminarima, dok se to baš ne može reći za vladine organizacije.

Stalno naglašavate komunikaciju. Jeste li razvili ključ najbolje komunikacije za Natura 2000?

- Projekt kojim smo pripremali Naturu bio je vrlo efikasan, a razvijali smo ga uz pomoć IUNC-a. Bio je tako organiziran da su u njemu sudjelovale i službe koje izlaze na teren i nevladine organizacije. Bili su tu i šumari, i poljoprivreda, i zaštita prirode, te regionalni zavodi. Imali smo seminare na temu kako komunicirati, a pritom su se i lokalni predstavnici obučavali za svoja područja. Komunikacija je za vrijeme projekta bila jako dobra, ali nažalost, nije opstala nakon projekta. A što se tiče ključa – najvažnije je da znaš što komuniciraš, jer ako ne znaš, uzalud trud.

Petra Boić Petrač,

WWF Mediteranski program

Povijesni dogovor iz Nagoye

Ministri zaštite okoliša iz gotovo 200 zemalja usvojili su povijesni dogovor oko smanjenja gubitka prirodnih staništa i značajnog povećanja prirodnih rezervata na 17% svjetskog teritorija do 2020, u odnosu na manje od današnjih 10%.

Potpisujući UN-ovu strategiju, ministri su se obvezali donijeti nacionalne planove za biološku raznolikost unutra dvije godine.

Više na:

http://www.cbd.int/doc/press/2010/pr-2010-10-29-cop-10-en.pdf

Novi atlas biodiverziteta

Mapa biodiverziteta zemljišta koja je nedavno objavljena od strane ZIC –a (Zajedničkog Istraživačkog Centra) i istraživačkog tijela Evropske komisije sačinjena je od pokazatelja potencijalnih pretnji po biodiverzitet zemljišta, s ciljem da političarima bude pomoć u zaštiti ovog izuzetno bitnog resursa time što se posebni akcenat stavlja na biodiverzitet zemljišta, jedan od važnih resursa u razvoju poljoprivrede. Evropski atlas biodiverziteta zemljišta sadrži prvu mapu ugroženosti biodiverziteta zemljišta koja pokriva većinu država članica EU.

Mapa ne pokazuje stvarni nivo biodiverziteta zemljišta već potencijalne rizike za njegovo smanjenje, iz čega se naglašava da je biodiverzitet zemljišta najmanji u područjima velike gustine naseljenosti i/ili poljoprivredne aktivnosti.

Jedan od nezaobilaznih razloga degradacije zemljišta je i upotreba vještačkih đubriva. U prilogu ovome stoji i nedavno urađena istaraživanja grupe naučnika (Univerziteta u Ilinoj u SAD-u, čije je istaraživanje objavljeno u časopisu „Journal of Environmental Quality“) koji dovodi u sumnju dosadašnje verovanje da sintetički azot (iz mineralnog đubriva) povećava sadržaj ugljenika u zemljištu, tačnije, situacija je zapravo obrnuta - sintetički azot smanjuje količinu organske materije u zemljištu.

Prema tim istraživanjima, sintetičko azotno đubrivo, korišćeno kroz duži vremenski period ima štetan uticaj na plodnost i zdravlje zemljišta. Odnosno sintetičko azotno đubrivo podstiče razvoj mikroba koji se hrane organskom materijom i na taj način dovode do smanjenja organske materije u zemljištu što za posledicu dovodi do pojave stvrdnjavanja zemljišta, čime se ograničava rast korena biljaka a što uzrokuje smanjenje biodiverziteta.

Pored đubriva značajna prijetnja biodiverzitetu zemljišta je i porast broja stanovnika koji uzrokuje povećane potrebe za hranom, a to vodi intenzivnijem iskorišćavanju zemljišta što sveukupno degradira postojeće resurse.

Poljoprivredna proizvodnja koja odgovara potrebama stanovništva za hranom može takođe imati presudan (pozitivan ili negativan) uticaj na razvoj određene agrobiocenoze. Sa ciljem stvaranja dovoljne količine hrane konvencionalna poljoprivreda koristi veliki broj agrohemikalija i na taj način remeti harmoničan život u zemljištu i kvari njegovu poroznu strukturu. Proizvodnja, biljna i stočarska, zasnovana isključivo na kvantitetu i maksimalnoj eksploataciji prirodnih resursa, značajno doprinosi destrukciji prirodne sredine.

Međutim, poslednje decenije dvadesetog vijeka obeležili su značajni napori za očuvanje i unapređenje prilično degradirane životne sredine. Osmišljeni su mnogi projekti i strategije, istraživanja u svim oblastima čovjekovih aktivnosti, pa i u poljoprivredi, koji će pomoći da se zagađivanje životne sredine i očuvanje biodiverziteta zemljišta svede na granicu normale. Jedan od načina da se doprinese očuvanju prirodnog okuženja je i ekološki sistem proizvodnje hrane, odnosno organska poljoprivreda.

Prema atlasu biodiverziteta zemljišta najugroženiji regioni u Evropi nalaze se u Ujedinjenom Kraljevstvu (nekoliko dijelova osim onih najsevernijih), zemljama Beneluksa i Severnoj Francuskoj.

Za rešavanje svih navedenih problema, veliku ulogu imaju političke odluke pojedinih zemalja, kao i regulative Evropske Unije.

Dragana Vukićević

Strategija proširenja EU i Izvješće i napretku

Europska Komisija objavila je 9. studenog 2010 godišnje izvješće o napredku Hrvatske, Turske, Makedonije, Srbija, Albanije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine te Kosova, za članstvo u EU.

Trenutno stanje:

Hrvatska: stalan napredak

Makedonija: “problem imena” koči napredak

Crna Gora: Korupcija rasprostranjena u mnogim područjima

Albanija: institucije još uvijek nastabilne

Bosna i Hercegovina: potrebna je “vizija”

Srbija: važni koraci prema pomirbi

Kosovo: još uvijek u neslaganju sa srpskom manjinom

Turska: pozviv na usvajanje novog građanskog ustava

Island: pokrenut proces pristupa Europskoj uniji

Više o svemu čitajte na: http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/key_documents/2010/package/strategy_paper_2010_en.pdf

Ili kraće na sljedećem linku:

http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/key_documents/2010/package/citizens_summary_2010_en.pdf

Javnost Srbije se priprema za učešće u zaštiti voda

Čak 80 predstavnika relevantnih organizacija iz oblasti voda učestvovalo je na sastancima u Beogradu i Novom Sadu u okviru projekta „Priprema javnosti u Srbiji za učešće na zaštiti voda“. Sagledane su aktivnosti na polju zaštite voda u Srbiji i inicirano je povezivanje aktera u ovoj oblasti, sa posebnim fokusom na dijalog između civilnog društva, državnih institucija i privatnog sektora, bitan za proces evropskih integracija.

Cilj ovog projekta je jačanje saradnje svih zainteresovanih strana i razvoj kapaciteta NVO u Srbiji koje se bave zaštitom životne sredine. Želja nam je da se NVO aktivno uključe u praćenje donošenja i primene zakonodavstva EU iz oblasti voda u Srbiji, sa posebnim akcentom na Okvirnu direktivu o vodama. Okvirna direktiva o vodama EU (Water Framework Directive EU WFD – 200/60/EC) je najviši i najsveobuhvatniji zakonski instrument Evropske unije (EU) u oblasti voda, a njen cilj je postizanja najmanje “dobrog statusa” do 2015. godine. Učešće javnosti u sprovođenju i praćenju sprovođenja Okvirne direktive o vodama podrazumeva da se javnosti, zainteresovanim stranama i nevladinim organizacijama omogući da se uključe u pripremu integralnih planova upravljanja rečnim slivovima. Učešće javnosti ostvaruje se putem konsultacionih mehanizama, koje državni organi koriste kako bi, koristeći znanja i iskustva građana, pronašli najbolja rešenja za dati problem.

Projekat realizuju Mladi istraživači Srbije u partnerstvu sa Inženjerima životne sredine i WWF Dunavsko-Karpatskim programom i u saradnji sa Sekretarijatom za zaštitu životne sredine grada Beograda, Pokrajinskim sekretarijatom za zaštitu životne sredine i održivi razvoj i Stalnom konferencijom gradova i opština u Srbiji.

Krajem novembra održan je i trening za predstavnika 10 NVO u Valjevu. Trening je bio intenzivan, i sa učesnicima su pet dana radili iskusni treneri iz oblasti voda: Esther Koopmanschap (Wageningen UR), Irma Popović Dujmović (Zelena akcija) i Duška Dimović (WWF DCP). Prezentacije, kao i aktivne diskusije učesnicima su omogućili predavači: Dragana Milovanović (Republicka direkcija za vode), Miodrag Milovanović (Institut za vodoprivredu “Jaroslav Černi”), Nataša Milić (JVP “Srbijavode”), Irene Lucius i Camelia Ionescu (WWF DCP), Momir Paunović (Institut za biološka istraživanja “Siniša Stanković”) i Milica Stefanović (The Coca Cola Company).

Duška Dimović

WWF Dunavsko-karpatski program

Važnost biodiverziteta

Ljudi imaju tek maglovitu ideju o tome koliko je životna sredina povezana sa njihovom dobrobiti. Retki, međutim, razumeju važnost tih veza. Naše je zdravlje često povezano sa životnom sredinom i ima dubok uticaj na ekološki otisak koji ostavljamo na planeti. Glavna pretnja biodiverzitetu nije samo eksploatacija vrsta nego i promene i uništavanje staništa koje su rezultat rasta ljudske populacije, odnosno ljudskih aktivnosti koje štete životnoj sredini.

Oko 80% stanovništva u zemljama u razvoju oslanja se na tradicionalnu medicinu, uglavnom na onu koja nastaje od raznih biljaka. Više od polovine često korišćenih lekova u razvijenom svetu, poput aspirina, dobija se iz prirodnih izvora. Ljudsko zdravlje često zavisi o dobrom funkcionisanju ekosistema. Resursi koje osigurava priroda omogućavaju nam da udišemo čist vazduh i pijemo pitku vodu. Zahvaljujući prirodnim resursima imamo plodno tlo, biljke se oprašuju, otpad se razgrađuje, a osigurani su nam i hrana i goriva…

Ugrožavanje biodiverziteta

Na Balkanskom poluotoku biodiverzitet je u mnogo boljem stanju nego u razvijenijim evropskim zemljama. Upravo zato trebali bismo sprovoditi razne aktivnosti usmerene na očuvanje biodiverziteta u celini. S obzirom na bogatstvo flore, ovo je područje jedan od globalnih centara biodiverziteta. Prema nedavnom istraživanju, na području Balkanskog poluostrva evidentirano je 2600 endemskih biljnih vrsta.

Sve prisutne su pretnje biodiverzitetu, a najvažnije se odnose na:

- Gubitak, fragmentaciju i degradaciju staništa ;

- Smanjenje populacije pojedinih vrsta

- Zagađenje i kontaminaciju;

- Invazivne i strane invazivne vrste;

- Klimatske promene.

Razni akteri imaju puno zajedničkoga i moraju se udružiti kako bi ostvarivali zajedničke ciljeve. Političari i donosioci odluka trebalo bi da više pažnje posvete problemima zaštite prirode. Postoje mnoge veze između dobrobiti i životne sredine. Iako se te veze ističu kao najmoćniji argumenti za zaštitu prirode, moramo učiniti puno više kako bismo to dokazali donosiocima odluka i javnosti. Odgovornost za zaštitu biodiverziteta je zajednička, sa posebnim fokusom na dijalog između civilnog društva, državnih institucija i privatnog sektora. Širenje urbanih područja, proširenje transportnih mreža i krčenje zemljišta kako bi se napravilo mesta za poljoprivredu, uništavaju prirodna staništa. Zagađenje iz više izvora narušava funkcionalnost ekosistema. Naša rastuća potreba za dobrima i uslugama koje osigurava priroda ugrožava vrste. Uvoženje stranih invazivnih biljaka i životinja ima poražavajuće posledica za domaće vrste. Tu su i klimatske promene na koje WWF već godinama upozorava i koje već utiču na vrste i ekosisteme. Njihov uticaj će se nastaviti i u narednim decenijama, a njihove su posledice nepredvidive i potencijalno opasne.

Biodiverzitet bi trebalo očuvati do 2020. godine

Priroda i ljudi su nerazdvojni, sve je povezano. Da bi spasili vrste, moramo zaštiti njihova staništa koja su smeštena u širem okruženju. Stoga se moramo boriti s klimatskim promenama, zagađenjem i uticajima ljudskog razvoja. To znači da bi korporacije morale biti aktivni partneri u zaštiti prirode.

Upravo smo na prekretnici, počeli smo prepoznavati ekonomske vrednosti prirodnih dobara. Studija TEEB-a (The Economics of Ecosystem and Biodiversity, pogledajte više na: www.teebweb.org), koju je pripremila grupa stručnjaka predvođena Pavanom Sukhdevim, objašnjava važnost vrednovanja i stavljanja prave cene na prirodne kapitale. Samo tako možemo biti sigurni da su ulaganja usmerena na održavanje i poboljšavanje, a ne na iskorišćavanje i uništavanje prirodnog kapitala.

U oktobru je u Nagoji, tokom 10. konferencije potpisnica Konvencije o biodiverzitetu, usvojen novi globalni strateški plan. Njime bi do 2020. godine biodiverzitet trebao biti očuvan i održivo korišćen, a dobiti koje proizlaze iz korišćenja genetskih resursa morale bi biti podeljene pošteno i pravedno.

I na regionalnom nivou se preduzimaju aktivnosti za zaštitu biodiverziteta. Nakon što su UN 2010. godinu, proglasile Međunarodnom godinom biodiverziteta i u EU su pokrenuti mnogi procesi, pre svega rad na novoj strategiji i novim ciljevima za očuvanje EU biodiverziteta do 2020. godine Potrebno je očuvati biodiverzitet i obnoviti ekosisteme u najvećoj mogućoj meri. Obnova ekosistema, zaštita prirode i održivo korišćenje bioidverziteta su vitalni deo strategije biodiverziteta Europske unije da svoju ekonomiju usmeri na što put efikasnije i pre svega održive upotrebe prirodnih resursa.

Zaštita prirode je neophodna

Poslednji podaci IUCN – Međunarodne unije za zaštitu prirode iz Crvene liste ugroženih vrsta (IUCN Red List of Threatened Species™) koja daje detaljan pregled stanja vrsta na planeti, nažalost, nisu nimalo ohrabrujući. Crvena lista predstavlja najobuhvatniji svetski inventar statusa zaštite biljaka i životinja, koja koristeći niz postavljenih kriterijuma procenjuje rizik od nestanka velikog broja vrsta na planeti. To su jedinstveni kriterijumi koji se podjednako primenjuju na sve vrste i u svim regionima u svetu. Za zaštitu biodiverziteta takođe je važno primeniti „ekosistemski pristup“ kao strategiju za integralno upravljanje zemljom, vodom i biljnim i životinjskim resursima, koja promoviše zaštitu i održivu upotrebu prirodnih resursa. Takvim se pristupom procenjuje kako ljudska korišćenje ekosistema uteče na njihovu funkcionalnost i produktivnost. Krajnji cilj je osigurati da biodiverzitet i ekosistemi zadrže sposobnost samoregulacijei da ostanu što više očuvani za generacije koje dolaze.

Mi, ljudi, nemamo izbora hoćemo li ili ne zaštiti biodiverzitet. Moramo to učiniti, naše zdravlje i naši životi zavise od prirode.

Duška Dimović,

WWF Dunavsko-karpatski program