Alberto Arroyo Schnell je u vrijeme uvođenja ekološke mreže Natura 2000 u Španjolskoj radio u regionalnom ministarstvu. Prije pet godina pridružio se WWF-u i postao koordinator za Natura 2000. Danas slovi za jednog od najboljih eksperata po pitanju Nature.
Što biste savjetovali nevladinim organizacijama iz zemalja koje još čekaju na ulazak u Europsku uniju, kako se najbolje pripremiti za Natura 2000?
- Zemljama koje još nisu ni potencijalni kandidati nemam što savjetovati, bio bi to prevelik izazov… A zemljama poput Srbije i Crne Gore, koje su (potencijalni) kandidati, mogu savjetovati da se što prije počnu pripremati za Natura 2000 jer će tako imati znatan utjecaj u stvaranju mreže. Važno je početi puno prije pristupanja u EU, shvatiti postupak i iskoristiti kapacitete nevladinih organizacija. Naravno, zemlje kandidati također moraju početi raditi na prvim koracima, što je u principu identifikacija područja zahvaljujući prikupljanju znanstvenih podataka. Međutim, da bi odredile što će i kada raditi, zemlje moraju biti realne pri razmišljanju o datumu njihova ulaska u EU. To je neophodno zbog postavljanja prioriteta. Jer, financije, primjerice, tek kasnije postaju važne za Naturu, kada se već uvelike približite Uniji. Sada bi zemlje kandidati na sve moguće načine trebale pokušati utjecati na pristupne fondove Europske unije, IPA, i prijaviti se za njih. Svake se godine na nacionalnoj razini raspravlja o prioritetima za fondove, a NVO-i bi trebali utjecati da se na listi prioriteta nađu sredstva za odabir Natura 2000 područja. Tako možete osigurati da novac ne ode na neku drugu stranu.
Kao stručnjak za Natura 2000 koji radi u cijeloj Europi, mislite li da javnost zna dovoljno o Natura 2000? Je li uopće potrebno da „obični ljudi“ znaju za tu ekološku mrežu?
- Postoji istraživanje koje provodi European Environmental Agency među stanovnicima Europske unije o njihovu znanju o biodiverzitetu. Oko 10% Europljana prema tom je istraživanju čulo za Natura 2000. Bugarska se ističe s vrlo visokim postotkom, čak 25, s time da je to neka druga priča, negativnog prizvuka. Oni naime stvarno imaju problema s Naturom. Ne sjećam se točno tko je drugoplasirani, ali znam da je Slovenija izuzetno visoko sa 13%. Dakle, znanje o Natura 2000 je izuzetno slabo! Međutim, Natura 2000 je vrlo tehničko pitanje, to je nešto čime štitimo prirodu, pa ne trebamo očekivati od ljudi da za to znaju. Po mom mišljenju mnogo je važnije da podižemo svijest o očuvanju biološke raznolikosti. Natura 2000 je, naravno, vrlo važna, no teško je o njoj tek tako govoriti. Kao WWF-ov koordinator za Natura 2000 moram reći da bi bilo jako dobro kada bismo imali mnogo projekata, kampanja i instrumenata da pokušamo Naturu učiniti bolje znanom. Bilo bi to korisno za naš rad, no svakako prvi korak mora biti podizanje svijesti o biodiverzitetu.
Postoji li neka zemlja koja je uvođenje Natura 2000 provela besprijekorno te bi mogla poslužiti kao primjer ostalim zemljama?
- Žao mi je što to moram reći, ali ne postoji savršena zemlja. Možemo, dakako, izdvojiti neke zemlje ispred ostalih. U tom je smislu Slovenija dobar primjer. Imaju oko 36%, odabrali su područja više-manje adekvatno, imali su dobru diskusiju, proces je bio pozitivan…. Svakako mogu poslužiti kao primjer zemljama zapadnog Balkana.
Slovenija je odredila 33% pSCI područja i to im još nije dovoljno, dok je Danska sa samo 7% završila proces.
Kako se ustanovljava ta granica kada zemlja može reći da je završila određivanje Natura 2000 područja?
- Granica se postavlja na biogeografskim seminarima. Tamo se diskutira i dogovara jesu li određena područja dovoljna za mrežu ili nisu. Diskusiju vode razni dionici: zemlje članice, članovi Komisije i nevladine organizacije i upravo se tamo dogovara ima li na ponekoj listi dovoljan broj staništa ili vrsta. Danska ima 7%, no to nam govori da zemlja i nema nekih prirodnih vrijednosti. Slovenija pak ima 33% i to joj još uvijek nije dovoljno. Međutim, Slovenci su napravili zaista mnogo više od očekivanog. Naime, imali smo nekih vrlo loših primjera… Rumunjska je bila grozna, nisu čak ni napravili listu. Bugarska je pak imala listu, ali s vrlo nepotpunim postocima…
Jeste li ikada sudjelovali u stvaranju shadow-lista?
- Jesam, sudjelovao sam u stvaranju shadow-lista u Poljskoj i Litvi, a postojali su i pokušaji shadow-lista u Sloveniji i Mađarskoj, gdje sam također sudjelovao. Poljski je primjer daleko najuspješniji. Angažirao se velik broj znanstvenika i nevladinih organizacija, bio je to golem volonterski posao. Ljudi su uložili mnogo truda, da ne kažem srce, i to je bilo nevjerojatno. Zahvaljujući tome cijela je situacija u Poljskoj poboljšana. Volio bih kada bi taj poljski primjer poslužio kao uzor drugim zemljama i njihovim znanstvenicima, da se ujedine i postignu odlične rezultate.
Petra Boić Petrač,
WWF Mediteranski program
Nema komentara:
Objavi komentar