13. 07. 2011.

Član 6(3) i 6(4) Direktive o staništima

Član 6(3) zahteva da je svaki plan ili projekat koji nije direktno povezan ili neophodan za upravljanje Natura 2000 područjem predmet postupka ocene prihvatljivosti. Reč je o planu ili projektu koji će imati značajni uticaj na područje, sam ili u kombinaciji sa drugim planovima i projektima..

Ocena prihvatljivosti je u Zakonu o izmenama i dopunama zakona o zaštiti prirode Srbije definisana kao: postupak kojim se procenjuje da li postoji verovatnoća da sprovođenje planova, osnova, programa, projekata, radova i aktivnosti, koji sami ili u kombinaciji sa drugim planovima, osnovama, programima, projektima, radovima i aktivnostima, mogu imati značajan uticaj na ciljeve očuvanja i celovitost ekološki značajnih područja.

Međutim, prema Članu 6(4) plan ili projekat može biti sproveden uprkos negativnom uticaju koji ima ukoliko se dokaže da je od veoma velikog javnog značaja, uključujući ekonomske ili socijalne razloge.

Transponovano u Zakonu u Srbiji glasi: u slučaju kada se na osnovu ocene prihvatljivosti utvrdi da planovi, osnove, programi, projekti, radovi i aktivnosti mogu imati značajan uticaj na ciljeve očuvanja i celovitost ekološki značajnog područja, nadležni organ će dati saglasnost, samo pod sledećim uslovima:

1) ukoliko ne postoji drugo alternativno rešenje;

2) u odnosu na ekološki značajna područja u kojima se nalazi makar jedan prioritetni tip staništa i/ili prioritetna vrsta, samo ukoliko postoje razlozi preovladavajućeg javnog interesa, koji se odnose na zaštitu zdravlja ljudi i javne sigurnosti, na korisne efekte od primarne važnosti za životnu sredinu; u odnosu na sva ostala ekološki važna područja samo ukoliko postoje drugi razlozi od javnog interesa, uključujući interese socijalne ili ekonomske prirode, koji pretežu u odnosu na interes očuvanja ovih područja;

3) ukoliko je moguće preduzeti kompenzacijske mere, neophodne za očuvanje sveukupne koherentnosti ekološke mreže.

Radi ublažavanja štetnih posledica na prirodu, koje mogu nastati ili su nastale realizacijom planova, osnova, programa, projekata, radova ili aktivnosti na zaštićenom prirodnom dobru ili području ekološke mreže, pravno lice, preduzetnik i fizičko lice, odnosno nosilac projekta, dužno je da sprovede kompenzacijske mere .

Za ekološki značajna područja Evropske unije Natura 2000 jedina kompenzacijska mera jeste uspostavljanje novog lokaliteta.

Proces ocene prihvatljivosti je kompleksan a može biti sproveden kao deo Strateške procene uticaja ili Procene uticaja na životnu sredinu. Učešće javnosti je veoma bitno u ovom procesu.

Takođe, priprema i sprovođenje mera kompenzacije je zahtevna. Iskustva zemalja članica EU sa merama kompenzacije su različita ali je bitno istaći da postoji dosta uspešno sprovedenih kompenzacija.

Za bolje razumevanje Člana 6(3) i 6(4), pogledajte mišljenje EC o projektu izgradnje dela autoputa A 49 u Nemačkoj, koji bi uticao na Natura 2000 područje http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/hessen_en.pdf

Milka Gvozdenović, Mladi istraživači Srbije

Nema komentara:

Objavi komentar