Natura 2000 - zaštita europskog biodiverziteta

Priroda ne prepoznaje granice. Uzmimo kao primjer ptice i njihove migratorne putove koji se često protežu kroz nekoliko država. Ako bi se tek jedna od više zemalja kroz koje prolaze potrudila zaštititi područja gniježđenja neke vrste, to bi moglo dovesti u pitanje preživljavanje pojedine vrste. Mnoge zemlje imaju svoja zaštićena područja ili čak ekološke mreže i posebne propise kojima štite pojedine vrste i njihova staništa, no to ipak nije dovoljno za opstanak pojedinih vrsta ili staništa. Potrebno je očuvati funkcionalne ekološke sustave!

Propisi Europske Unije
Europska unija (EU) prepoznala je potrebu za očuvanjem biodiverziteta i zato današnjih 27 zemalja članica EU-a zajedničkim snagama nastoje postići isti cilj - zaštiti staništa i vrste duž cijele EU. Još davne 1979. godine nastalo je Uputstvo Saveta 79/409/EEZ ili kako je neki prevode, Direktiva Vijeća (u daljnjem tekstu Direktiva o pticama), propis kojim se štite divlje vrste ptica koje su od zajedničkog interesa za EU kao i njihova staništa. Na popisu zaštićenih ptica nalazi se više od 190 ugroženih vrsta, kao i ptice selice i njihova prirodna staništa. Tijekom godina, uključivanjem novih zemlja članica EU, saznanjima o statusu ugroženosti vrsta i sl. propis se mijenjao – nova objedinjena verzija Direktive o pticama stupila je na snagu 30. novembra 2009. godine. Direktiva regulira pojedine djelatnosti poput držanja ili prodaje divljih ptica te uvodi zakonske mehanizme za aktivnosti poput lova, da bi se osigurala njihova održivost..
Trinaest godina kasnije, EU članice prihvaćaju Uputstvo Saveta 92/43/EEZ, ili Direktivu Vijeća (u daljnjem tekstu Direktivu o staništima) – moderan propis koji uzima u obzir dinamiku vrsta, staništa i prirodnih procesa i nudi financijske mehanizme koji trebaju pomoći u osiguranju dobrog stanja istih. Ovom Direktivom obuhvaćene su rijetke, ugrožene ili endemične biljke i životinje, ukupno preko tisuću vrsta i oko 230 stanišnih tipova. Prvi se put uvodi zaštita određenih vrsta prirodnih i poluprirodnih staništa, karakterističnih ili jedinstvenih u Europi, poput starih bukovih šuma, brdskih livada košanica ili podmorskih grebena. Ove dvije direktive, koje predstavljaju najambiciozniji pothvat očuvanja europskog biodiverziteta, srce su ekološke mreže Natura 2000.,
Zahvaljujući tim dvjema direktivama, države mogu lakše planirati i provoditi svoje aktivnosti očuvanja prirode bez obzira na političke ili administrativne granice. Do kraja 2007. godine, kada su svoje prijedloge područja Natura 2000 predale i dvije najnovije članice EU-a, u mrežu je uključeno oko 25,000 područja, što je čini najvećom ekološkom mrežom na svijetu. Natura 2000 se nastavlja povećavati te danas obuhvaća oko 30.000 područja i zauzima oko petine područja cijele Europe, a uspoređujemo li je s državama, veća je od Francuske!
Odabir područja
Veličina Natura 2000 područja varira - neka su manja od jednoga hektara, a neka su veća od pet tisuća kilometara. Odabir područja zasniva se isključivo na znanstvenim kriterijima, kao što su veličina i gustoća populacija ciljanih vrsta te ekološka kvaliteta područja na kojem se nalazi ciljani stanišni tip. Zemlje članice, kao i zemlje kandidati, najprije pripremaju svoj nacionlni prijedlog područja Natura 2000 od važnosti za EU (eng. Sites of Community Importance - pSCIs), a nakon konzultacijskog procesa s Europskom komisijom i ostalim stakeholderima, proglašavaju se Posebna područja zaštite (eng. Special Areas Of Conservation - SACs). Kada je proglašenje obavljeno, zemlja članica preuzima punu odgovornost održavanja povoljnog statusa zaštite vrsta i staništa radi kojih su područja proglašena dijelovima mreže Natura 2000. Direktiva o pticama predviđa Područja posebne zaštite (eng. Special Protection Areas - SPAs), koja se proglašavaju zbog zaštite najrjeđih i najugroženijih vrsta ptica na europskoj razini, uključujući i ptice selice. Ta se područja izravno uključuju u mrežu Natura 2000.
Dok je zemljama članicama dano maksimalno šest godina za osnivanje i prilagodbu mjera i administrativnih procedura nužnih za zaštitu, praćenje i upravljanje područjima ekološke mreže Natura 2000, zemlje kandidati, ili pak zemlje koje k tome tek streme, poput Srbije ili Crne Gore, imaju znatno više vremena. Natura 2000 je, naime, obaveza svih zemalja članica, pa tako zemlje kandidati u trenutku ulaska u EU trebaju imati gotov prijedlog Natura 2000 područja koji, prije slanja u Europsku komisiju, mora odobriti njihova Vlada.
Aktivnosti
Zaštita prirode često se povezuje s prirodnim rezervatima koji ograničavaju ljudske aktivnosti. Natura 2000 pak uvažava činjenicu da priroda i čovjek najbolje funkcioniraju – zajedno. Drugim riječima, čovjek bi se samo trebao prilagoditi načelima Natura 2000.
Primjerice, pomicanje košnje neke livade za samo 15 dana omogućilo bi izlijeganje ptičica čija su jaja na toj livadi. Da bi se postigli dogovori koji bi omogućili takve prilagodbe, potrebni su prije svega razgovori, ali i planovi upravljanja koji bi te razgovore trebali pojednostavniti. Upravljanje bi trebalo biti provedeno tako da osigura dugoročni opstanak vrsta i staništa zbog kojih su određena područja uključena u mrežu.
Kako Natura 2000 podržava suživot čovjeka i prirode, dozvoljava, dakako, i brojne ljudske aktivnosti. Namjerno hvatanje ili ubijanje životinja, uništavanje staništa strogo je zabranjeno. Međutim, aktivnosti poput lova, ribolova, šumarstva ili rekreacije dozvoljene su ako se vodi računa o održivosti.
Mnogi su poljoprivrednici uvjerenja da dolaskom Natura 2000 neće biti u prilici obavljati svoje svakodnevne poslove. Međutim, većina područja unutar mreže Natura 2000 vrijedna su baš zbog načina na koji se njima dosad upravljalo. Tako će se mnogi postojeći načini korištenja zemljišta nastaviti kao i prije ukoliko je to u skladu s očuvanjem postojećih staništa i vrsta.
Aktivnosti poput gradnje nove prometnice moguće su nakon što se ustanovi kakav utjecaj će imati taj zahvat za vrste i/ili staništa i da time neće biti ugrožene ili uništene vrste ili staništa od zajedničkog interesa za EU. Zbog toga se radi ocjena prihvatljivosti planova, programa i zahvata, a ukoliko se ne postigne dogovor unutar države, odluku donosi Europska komisija, odnosno u krajnjem slučaju Europski sud. Natura 2000 ne zaustavlja ekonomske djelatnosti, nego ustanovljava pravila prema kojima se one mogu odvijati, a da pritom očuvamo rijetke vrste i staništa.

Zaključak
U posljednjih je 50 godina, zbog ljudskog faktora, biodiverzitet promijenjen više nego tijekom čitave povijesti. Vrste izumiru tisuću puta brže nego što bi izumirale u prirodnim okolnostima. Ribolov ugrožava neke vrste riba poput tune; 10-30% sisavaca, ptica i vodozemaca ugrožene su zbog ljudskih aktivnosti; broj močvarnih leptira smanjio se za 90%, a onih koji žive na travnjacima za 30%...
Natura 2000 nije ograničena samo na zaštitu područja, nego se zasniva na puno širem načelu
očuvanja i održivoga korištenja koji ljudima omogućuje skladan život s prirodom. Kako su i Srbija i Crna Gora prema biodiverzitetu, baš kao sve zemlje Dinarskog luka, izuzetno bogate zemlje, naša će regija uvelike doprinijeti najvećoj svjetskoj ekološkoj mreži.
Petra Boić Petrač