Saradnja NVO-a i vladinog sektora kao osnova za uspostavljanje mreže Natura 2000 u Crnoj Gori

Nakon tri godine - dvije godine realizacije projekta „Partnerske akcije za zaštitu biodiverziteta na zapadnom Balkanu" i tri godine realizacije projekta „Jačanje kapaciteta javnog i civilnog sektora u Crnoj Gori i Srbiji za usvajanje propisa EU u oblasti zaštite prirode” - sretni smo što vidimo da se stvari vezano za zaštitu prirode u Crnoj Gori pomjeraju u pozitivnom pravcu, iako je to veoma sporo. Obzirom na promjene koje su se dešavale proteklih godina u Ministarstvu odgovornom za zaštitu životne sredine (3 Ministarstva u 2 godine projekta) i hronično malog broja ljudi u sektorima zaštite prirode, uspješno je završeno istraživanje literaturnih podataka o vrstama i staništima u Crnoj Gori, urađena je referentna lista za vrste i staništa za Natura 2000 (u skladu s Direktivom o staništima) i pripremljen nacrt Kataloga za staništa u Crnoj Gori, te zaposlen mladi tim stručnjaka ispred Ministarstva održivog razvoja i turizma koji će do kraja projekta raditi na ispunjavanju baze podataka s podacima sa terena i mapiranju podataka za Natura 2000.

NVO mreža Natura 2000 Info Centar vrlo je aktivna

S druge strane imali smo aktivne ekološke NVO, koje su tokom perioda realizacije oba projekta pokazali interesovanje i posvećenost da ojačaju sopstvene kapacitete za učešće i preuzimanje aktivne uloge u pripremi buduće nacionalne ekološke mreže Natura 2000 u Crnoj Gori. Danas imamo mrežu nevladinih organizacija pod imenom Natura 2000 Info Centar, koja broji 35 organizacija obučenih za promociju, komunikaciju, lobiranje i kampanje. Ta mreža može obezbijediti kanale komunikacije sa relevantnim tijelima za očuvanje biodiverziteta u Evropskoj komisiji u Briselu, stručnim međunarodnim nevladinim organizacijama u regionu, te pomoći u organizaciji tematskih aktivnosti za jačanje kapaciteta ili sastanaka za saradnju i umrežavanje različitih sektora (ekologija, šume, vode, poljoprivreda, saobraćaj, turizam i sl.)  posebno za područja visoke vrijednosti za prirodu koja su potencijalno ''konfliktna'' sa različitim razvojnim pristupima.

Iako je još uvijek prerano razgovarati o područjima Natura 2000, preliminarna slika onoga što imamo u Crnoj Gori sada postoji, dok od crnogorskih stručnjaka zavisi kvalitet i detaljna obrada informacija. Crna Gora prepoznaje da je neophodno početi sa pripremama za uspostavljanje ekološke mreže, ali još uvijek postoji objektivna nespremnost državnih institucija za zaštitu prirode da iznesu ovaj zadatak. U tom smislu je potrebno značajno veće razumijevanje EU procesa, priprema tehničkih osnova, kao i spremnost i motivacija dijela akademske zajednice i svih sektora, da učestvuje u ovim veoma značajnim  aktivnostima, te uključivanje šire društvene zajednice.

Nataša Kovačević, Green Home

Essential Principles and Conditions for Habitat Banking

Habitat Banking, as one form of biodiversity offsetting* is a practice that has been around for a number of years in some countries (e.g USA, Australia, Germany) and defined in the Eftec report as “a market for the supply of biodiversity credits and demand for those credits to offset damage to biodiversity (debits). Credits can be produced in advance of, and without ex-ante links to, the debits they compensate for, and stored over time“.
Habitat Banking presents both threats as well as opportunities for biodiversity and is a potentially controversial and divisive issue. The EC has commissioned a consultancy (Eftec) to assess the potential for developing EU policy in this area which implies that the EC is considering a role for habitat banking in a new EU biodiversity policy post 2010. The purpose of this paper is to provide to members of the European Habitats Forum a series of basic principles to be advocated by NGO’s when debating this issue and to allow for a common approach. It does not however present a full and detailed analysis of and position on habitat banking. The draft report by the European Commission’s consultants already provides such an analysis and can be downloaded from: http://ec.europa.eu/environment/enveco/taxation/pdf/Harmful%20Subsidies%20Report.pdf

Opportunities of using habitat banking:
• It becomes more easily possible to compensate for loss of biodiversity.
• Habitat banking can take advantage of economies of scale and markets.
• If effective, it would generate significant funding for habitat restoration and creation and also potentially for enhancing species populations or habitats.
• Achieving set ecological objectives in a more cost-effective way.
• Trading between equivalent habitat types is relatively straightforward.

Threats connected to habitat banking:
• Studies on ecological effectiveness, especially in the long term, are lacking but experience in the USA with wetland mitigation banking has shown that in 99.9% of the cases a permit is delivered while in only 20% of the cases mitigation has been successful .
• Habitat restoration or creation is in most cases extremely expensive compared to protecting biodiversity where it occurs.
• Need for sufficient ‘market activities’ (ie sufficient demand from destructive projects) before delivery of benefits at a sufficient scale.
• Trading between non-equivalent habitat types is less straightforward and requires a value judgment.
• It only works for habitats which develop in a short time period and for species which have high reproductive capacities and dispersal abilities, ie early succession habitats and species. Even in these circumstances, the species composition and quality of habitat offered by habitat banking will not be equivalent to those of the habitat lost and may be of lesser importance to biodiversity.
• It doesn’t work for the most valuable habitat types which take decades or even hundreds of years to develop such as old growth forest or peatlands or for habitats of the most highly threatened species as these should be “no-go” areas for development in the first place.

Basic principles relevant to habitat banking:
Although habitat banking has some important attractions and advantages, implementing it in practice will carry very significant risks. Successful habitat banking therefore requires a number of conditions to be met first:
• First of all it should be part of a legally binding EU policy framework that aims to ensure no-net-loss (NNL) or net positive impact (NPI) on biodiversity to underpin the delivery of a new biodiversity target. In particular, impact assessment and planning processes should be strengthened to consistently require, at a minimum, no net loss through biodiversity compensation and offsets should achieve conservation outcomes that are genuinely additional to what would have occurred without the offset.
• A rigorous application of the mitigation hierarchy (avoid, minimize, restore, offset) as it is for example legally arranged in the EU in Article 6 of the Habitats Directive should be ensured.
• Any potential weakening of the legally binding offset system outlined in Art 6 of the Habitats Directive or national wildlife protection/conservation legislation through the introduction of a wider habitat banking system must be avoided.
• A system should be limited to an exhaustive list of species and habitats whose characteristics (e.g. high dispersal and reproduction rates, early succession habitat types) make them suitable for habitat banking, also taking into consideration previous restoration efforts. Research into which habitats are suitable targets for HB should be carried out first.
• In addition a list of EU Directive species for which offsets are not permitted (because there is doubt that the habitat for the species can be successfully recreated in a reasonable time period) should be defined. Member States should be encouraged to include additional nationally endangered species on such a list where they match the criteria.
• Offsets should be in place and fully functioning before the damaging activities go ahead.
• Compensation activities should be carried out in the same region and be concerned with the same habitat which is able to provide similar functions and services as the habitat lost.
• Sufficient monitoring and data collection by authorities and independent experts need to take place in order to identify baselines, set qualitative and quantitative targets for compensation and to assess the success or failure of the compensation measures.
• Sufficient administrative capacities are necessary to manage the habitat banking schemes, oversee the issuance of debits and credits, trading, auditing, verification, and for enforcement and ensuring long-term compliance.
• Full transparency and openness is needed in the system to allow for public scrutiny.
As a final point it should be stressed that ALL of the above conditions are necessary to be fulfilled in their totality for there to be any chance for habitat banking to be a success.


Final draft from March 30, 2010, prepared by Pieter de Pous, EEB and Helen Byron and Zoltan Waliczky, RSPB.


*offsets are measurable conservation outcomes resulting from actions designed to compensate for significant residual adverse biodiversity impacts arising from project development after appropriate prevention and mitigation measures have been taken. The goal of biodiversity offsets is to achieve no net loss and preferably a net gain of biodiversity on the ground with respect to species composition, habitat structure, ecosystem function and people’s use and cultural values associated with biodiversity. (BBOP definition available from http://bbop.forest-trends.org/)
"From ten Kate, K, Bishop J, & Bayon, R (2004). Biodiversity offsets: Views, experience, and the business case. IUCN, Gland, Switzerland and Cambridge, UK and Insight Investment, London, UK, quoting Julie Sibbing from the National Wildlife Federation.

NATURA 2000 – Protection of European Biodiversity

Nature does not recognize borders. The migratory routes of birds, for instance, often go through several countries. Of the many countries they fly through, if only one tried to protect the breeding grounds of particular species, while the others did not, those birds might not survive in the long term. Many countries have their own protected areas or even ecological networks and special regulations with which they protect single species and their habitats. Even that is not enough for the survival of some species or habitats. It is essential to preserve functional ecosystems.
EU regulations
The European Union has recognised the necessity of protecting biodiversity. Twenty seven EU Member States work together on the same goal – to conserve habitats and species across the whole EU. In 1979 the Birds Directive (Council Directive 79/409/EEC of 2 April 1979 on the conservation of wild birds) was adopted. It protects all wild birds and their habitats of EU interest. There are more than 190 threatened species on the list of protected birds, as well as migratory birds and their natural habitats. Over the years, as new Member States joined the EU, updated information regarding the vulnerability of species has become available, so the list has changed accordingly. The new, unified version of the Birds Directive, entered into force on November 30, 2009. The Directive controls certain practices, such as the keeping or trade of wild birds, and introduces a legal mechanism for regulating other activities, such as hunting, to ensure that they are sustainable.
EU Member States adopted the Habitats Directive (Council Directive 92/43/EEC of 21 May 1992 on the conservation of natural habitats and of wild fauna and flora) in 1992. It is a modern regulation that considers the dynamics of species, habitats and natural processes, and provides financial mechanisms that should help secure their top favourable conservation status (FCS). The Habitats Directive focuses on rare, threatened or endemic plants and animals, over 1,000 species and about 230 habitat types in total. For the first time, certain types of natural and semi-natural habitats are protected in their own right. These are threatened habitats that are characteristic or unique to Europe, such as virgin beech forest, flower-rich mountain hay meadows or underwater reefs. Together, the two Directives represent the most ambitious initiative ever undertaken to conserve European biodiversity.
Thanks to these two Directives, countries are able to plan and coordinate their conservation activities, irrespective of political or administrative borders. By the end of 2007, when two new Member States submitted their proposal for Natura 2000 sites, around 25,000 sites had been included in the network. It keeps on growing and today it has around 30,000 sites. This is why Natura 2000 is the biggest ecological network in the world. Today it covers almost a fifth of European territory – an area bigger than France!
Designation of sites
The individual Natura 2000 sites range in size from less than 1ha to over 5,000km2. The selection of sites is based exclusively on scientific criteria, such as the size and density of populations of target species and the ecological quality and area of target habitat types present in the site. To select and designate Natura 2000 sites countries have to prepare a list of proposed Sites of Community Importance (pSCIs). After a consultation process with the European Commission (EC) and other stakeholders, Special Areas of Conservation - SACs are identified. Once the designation has taken place, the Member State assumes full responsibility for active compliance with the obligation to maintain a favourable conservation status for the species and habitats for which the sites have been designated.
The designation of Special Protected Areas (SPAs) is obligatory under the Birds Directive. SPAs are nominated mainly for the protection of the most rare and endangered bird species at the European level, including migratory bird species. SPAs are directly included in the Natura 2000 network.
Member States are allowed a maximum of six years for the establishment and adjustment of measures and administrative procedures necessary for the protection, monitoring and management of Natura 2000 sites. Candidate Countries, or those who want to become EU candidates like Serbia or Montenegro, have much more time for designation.
Natura 2000 is an obligation of all Member States. Candidate Countries, therefore, need to have their Natura 2000 proposal completed when they join the EU. Before sending it to the EC, the proposal needs to be approved by the country’s own Government.
Activities
Nature conservation is often connected with strict nature reserves where human activities are excluded. Natura 2000 adopts a different approach – nature and people work best in partnership with one another. In other words, people should adjust to the principles of Natura 2000. Sometimes it is enough to postpone mowing meadows for two weeks, for example, and the birds whose eggs are in the meadow will have time enough to hatch.
To achieve such agreements that would make these things possible, communication is needed, as well as management plans that would simplify communication. At every Natura 2000 site management must be carried out in a way that ensures the continued long-term survival of the
species and habitat types for which they are designated.
Since Natura 2000 supports the coexistence of people and nature, many human activities are allowed. The deliberate capture or killing of species, or destruction of habitats is strictly prohibited, of course, but some activities, such as regulated hunting, fishing, forestry or recreation ensure that the area remains sustainable.
Activities such as the construction of new roads are allowed. It is necessary though to make a screening process in order to determine whether the project is likely to have a significant effect on the species and/or habitats of Special Areas of Conservation. This is why Nature Impact Assessments (appropriate assessment under the Habitat Directive) are made. If the agreement cannot be achieved, the decision is made by the EC, or the European Court of Justice. Natura 2000 doesn’t stop economic activities but makes and enforces rules so that rare species and habitats can survive.
Conclusion
Biodiversity has changed more dramatically and rapidly in the last 50 years than in the whole history of the world. Extinction of species is 1000 times faster than it would be under natural circumstances. Fishery endangers some fish species like tuna; 10-30% of mammals, birds and amphibians are globally endangered due to human activities; the number of wetland butterflies has declined by 90% and grassland butterflies by 30%...
Natura 2000 is not limited only to nature protection. It is based on much wider principle of conservation and sustainable use that allows people to live in harmony with nature. As Serbia and Montenegro, along with all Dinaric Arc countries, are extremely rich in biodiversity, the region will contribute significantly to the biggest ecological network in the world.
Petra Boic Petrac

O projektu “Jačanje kapaciteta vladinog i civilnog sektora u Srbiji i u Crnoj Gori za preuzimanje pravne stečevine EU iz područja zaštite prirode“

Projekt “Jačanje kapaciteta vladinog i civilnog sektora u Srbiji i u Crnoj Gori za preuzimanje pravne stečevine EU iz područja zaštite prirode“ počeo je 2009. godine a završit će krajem 2011. Ministarstvo vanjskih poslova Norveške financira projekt koji zajedno provode Mediteranski ured WWF-a, Mladi istraživači Srbije i Green Home iz Crne Gore.
Glavni je cilj projekta ojačati kapacitete vladinog sektora, stručnih institucija te NVO-a u Crnoj Gori i u Srbiji, što se radi kroz četiri aktivnosti – tehničku podršku za implementaciju Direktive o staništima u Crnoj Gori; pomaganje NVO-ima da stvore i održe mrežu koja će podržavati aktivnosti Natura 2000 u obje zemlje; pomaganje vladinom sektoru u obje zemlje da razumiju politiku Europske unije o zaštiti prirode; donošenje informacija i znanja iz Bruxellesa u regiju i obratno te širenje informacija o zaštiti prirode unutar same regije. Do sada je projektni tim pomogao u osnivanju dviju NVO mreža koje su već uspiješno aplicirale i dobile sufinanciranje novih projekata u okviru IPA fondova.
Stručnjaci za ekološku mrežu Natura 2000 iz Ministarstava i Zavoda za zaštitu prirode iz Slovenije i Hrvatske,bili su u posjetu i Srbiji i Crnoj Gori te su svoje znanje pokušali prenijeti na partnere projekta kao i na buduće sudionike u procesu implementacije EU standarda u području zaštite prirode i same mreže Natura 2000. Oko 120 ljudi iz različitih sektora, koji će biti uključeni u sam proces implementacije Natura 2000 u bližoj budućnosti, sudjelovalo je u tim razmjenama stručnjaka u kojima im je projektni tim pomogao da razumiju potrebe i obveze koje dolaze u razdoblju pridruživanja EU. Kako Slovenija već ima mrežu Natura 2000, a Hrvatska je prošla pripremnu fazu, iskustva Slovenije i Hrvatske nedvojbeno će doprinijeti njihovim kolegama u Srbiji i u Crnoj Gori, relevantnim ministarstvima, stručnim institucijama te nevladinim udrugama.
Kako doći do vladajućih struktura, zadobiti njihovo povjerenje te postati odgovoran partner jedan je od najvećih izazova koji stoji pred projektnim timom, kao i činjenica da obje zemlje treba pripremiti na brojne poteškoće pred kojima se mogu naći zbog mogućih infrastrukturalnih ili sličnih zahvata na eventualnim Natura 2000 područjima.
U sljedećem periodu radit će se na jačanju kapaciteta ključnih sektora, kao što su vodoprivreda, šumarstvo, poljoprivreda i dr., koji će uz zaštitu prirode biti odgovorni za provedbu Direktive o staništima i Direktive o pricama kroz upravljanje ekološkom mrežom Natura 2000.
Andrea Štefan

Natura 2000 - zaštita europskog biodiverziteta

Priroda ne prepoznaje granice. Uzmimo kao primjer ptice i njihove migratorne putove koji se često protežu kroz nekoliko država. Ako bi se tek jedna od više zemalja kroz koje prolaze potrudila zaštititi područja gniježđenja neke vrste, to bi moglo dovesti u pitanje preživljavanje pojedine vrste. Mnoge zemlje imaju svoja zaštićena područja ili čak ekološke mreže i posebne propise kojima štite pojedine vrste i njihova staništa, no to ipak nije dovoljno za opstanak pojedinih vrsta ili staništa. Potrebno je očuvati funkcionalne ekološke sustave!

Propisi Europske Unije
Europska unija (EU) prepoznala je potrebu za očuvanjem biodiverziteta i zato današnjih 27 zemalja članica EU-a zajedničkim snagama nastoje postići isti cilj - zaštiti staništa i vrste duž cijele EU. Još davne 1979. godine nastalo je Uputstvo Saveta 79/409/EEZ ili kako je neki prevode, Direktiva Vijeća (u daljnjem tekstu Direktiva o pticama), propis kojim se štite divlje vrste ptica koje su od zajedničkog interesa za EU kao i njihova staništa. Na popisu zaštićenih ptica nalazi se više od 190 ugroženih vrsta, kao i ptice selice i njihova prirodna staništa. Tijekom godina, uključivanjem novih zemlja članica EU, saznanjima o statusu ugroženosti vrsta i sl. propis se mijenjao – nova objedinjena verzija Direktive o pticama stupila je na snagu 30. novembra 2009. godine. Direktiva regulira pojedine djelatnosti poput držanja ili prodaje divljih ptica te uvodi zakonske mehanizme za aktivnosti poput lova, da bi se osigurala njihova održivost..
Trinaest godina kasnije, EU članice prihvaćaju Uputstvo Saveta 92/43/EEZ, ili Direktivu Vijeća (u daljnjem tekstu Direktivu o staništima) – moderan propis koji uzima u obzir dinamiku vrsta, staništa i prirodnih procesa i nudi financijske mehanizme koji trebaju pomoći u osiguranju dobrog stanja istih. Ovom Direktivom obuhvaćene su rijetke, ugrožene ili endemične biljke i životinje, ukupno preko tisuću vrsta i oko 230 stanišnih tipova. Prvi se put uvodi zaštita određenih vrsta prirodnih i poluprirodnih staništa, karakterističnih ili jedinstvenih u Europi, poput starih bukovih šuma, brdskih livada košanica ili podmorskih grebena. Ove dvije direktive, koje predstavljaju najambiciozniji pothvat očuvanja europskog biodiverziteta, srce su ekološke mreže Natura 2000.,
Zahvaljujući tim dvjema direktivama, države mogu lakše planirati i provoditi svoje aktivnosti očuvanja prirode bez obzira na političke ili administrativne granice. Do kraja 2007. godine, kada su svoje prijedloge područja Natura 2000 predale i dvije najnovije članice EU-a, u mrežu je uključeno oko 25,000 područja, što je čini najvećom ekološkom mrežom na svijetu. Natura 2000 se nastavlja povećavati te danas obuhvaća oko 30.000 područja i zauzima oko petine područja cijele Europe, a uspoređujemo li je s državama, veća je od Francuske!
Odabir područja
Veličina Natura 2000 područja varira - neka su manja od jednoga hektara, a neka su veća od pet tisuća kilometara. Odabir područja zasniva se isključivo na znanstvenim kriterijima, kao što su veličina i gustoća populacija ciljanih vrsta te ekološka kvaliteta područja na kojem se nalazi ciljani stanišni tip. Zemlje članice, kao i zemlje kandidati, najprije pripremaju svoj nacionlni prijedlog područja Natura 2000 od važnosti za EU (eng. Sites of Community Importance - pSCIs), a nakon konzultacijskog procesa s Europskom komisijom i ostalim stakeholderima, proglašavaju se Posebna područja zaštite (eng. Special Areas Of Conservation - SACs). Kada je proglašenje obavljeno, zemlja članica preuzima punu odgovornost održavanja povoljnog statusa zaštite vrsta i staništa radi kojih su područja proglašena dijelovima mreže Natura 2000. Direktiva o pticama predviđa Područja posebne zaštite (eng. Special Protection Areas - SPAs), koja se proglašavaju zbog zaštite najrjeđih i najugroženijih vrsta ptica na europskoj razini, uključujući i ptice selice. Ta se područja izravno uključuju u mrežu Natura 2000.
Dok je zemljama članicama dano maksimalno šest godina za osnivanje i prilagodbu mjera i administrativnih procedura nužnih za zaštitu, praćenje i upravljanje područjima ekološke mreže Natura 2000, zemlje kandidati, ili pak zemlje koje k tome tek streme, poput Srbije ili Crne Gore, imaju znatno više vremena. Natura 2000 je, naime, obaveza svih zemalja članica, pa tako zemlje kandidati u trenutku ulaska u EU trebaju imati gotov prijedlog Natura 2000 područja koji, prije slanja u Europsku komisiju, mora odobriti njihova Vlada.
Aktivnosti
Zaštita prirode često se povezuje s prirodnim rezervatima koji ograničavaju ljudske aktivnosti. Natura 2000 pak uvažava činjenicu da priroda i čovjek najbolje funkcioniraju – zajedno. Drugim riječima, čovjek bi se samo trebao prilagoditi načelima Natura 2000.
Primjerice, pomicanje košnje neke livade za samo 15 dana omogućilo bi izlijeganje ptičica čija su jaja na toj livadi. Da bi se postigli dogovori koji bi omogućili takve prilagodbe, potrebni su prije svega razgovori, ali i planovi upravljanja koji bi te razgovore trebali pojednostavniti. Upravljanje bi trebalo biti provedeno tako da osigura dugoročni opstanak vrsta i staništa zbog kojih su određena područja uključena u mrežu.
Kako Natura 2000 podržava suživot čovjeka i prirode, dozvoljava, dakako, i brojne ljudske aktivnosti. Namjerno hvatanje ili ubijanje životinja, uništavanje staništa strogo je zabranjeno. Međutim, aktivnosti poput lova, ribolova, šumarstva ili rekreacije dozvoljene su ako se vodi računa o održivosti.
Mnogi su poljoprivrednici uvjerenja da dolaskom Natura 2000 neće biti u prilici obavljati svoje svakodnevne poslove. Međutim, većina područja unutar mreže Natura 2000 vrijedna su baš zbog načina na koji se njima dosad upravljalo. Tako će se mnogi postojeći načini korištenja zemljišta nastaviti kao i prije ukoliko je to u skladu s očuvanjem postojećih staništa i vrsta.
Aktivnosti poput gradnje nove prometnice moguće su nakon što se ustanovi kakav utjecaj će imati taj zahvat za vrste i/ili staništa i da time neće biti ugrožene ili uništene vrste ili staništa od zajedničkog interesa za EU. Zbog toga se radi ocjena prihvatljivosti planova, programa i zahvata, a ukoliko se ne postigne dogovor unutar države, odluku donosi Europska komisija, odnosno u krajnjem slučaju Europski sud. Natura 2000 ne zaustavlja ekonomske djelatnosti, nego ustanovljava pravila prema kojima se one mogu odvijati, a da pritom očuvamo rijetke vrste i staništa.

Zaključak
U posljednjih je 50 godina, zbog ljudskog faktora, biodiverzitet promijenjen više nego tijekom čitave povijesti. Vrste izumiru tisuću puta brže nego što bi izumirale u prirodnim okolnostima. Ribolov ugrožava neke vrste riba poput tune; 10-30% sisavaca, ptica i vodozemaca ugrožene su zbog ljudskih aktivnosti; broj močvarnih leptira smanjio se za 90%, a onih koji žive na travnjacima za 30%...
Natura 2000 nije ograničena samo na zaštitu područja, nego se zasniva na puno širem načelu
očuvanja i održivoga korištenja koji ljudima omogućuje skladan život s prirodom. Kako su i Srbija i Crna Gora prema biodiverzitetu, baš kao sve zemlje Dinarskog luka, izuzetno bogate zemlje, naša će regija uvelike doprinijeti najvećoj svjetskoj ekološkoj mreži.
Petra Boić Petrač