Prvi koraci ka uspostavljanju ekološke mreže u Srbiji

Ekološka mreža koja je u Evropi u funkciji na preko milion kvadratnih kilometara moraće se uspostaviti i u Srbiji ukoliko želi postati deo te zajednice zemalja. Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja Srbije je početkom oktobra stavila na javni uvid Nacrt Uredbe o ekološkoj mreži. Srbija naravno nema alternativu u vezi donošenja ovakvih strateških dokumenata koji će – osim što su potreba vremena u kojem živimo – da uokvire naše korake prema EU.

Ali omaške se moraju ispraviti, to je i cilj stavljanja na javni uvid, jer više očiju vidi više.

I ovlaš čitanje bez duboke analize ovog strateškog dokumenta otkriva ozbiljne probleme. Naročito ako se paralelno čita sa izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode jasno se vide napori vlade Srbije na minimalizaciji obaveza prema ovom zahtevu EU. Pristup naših organa vlasti prema subjektu prirode nećemo da karakterišemo, ali ćemo se kritički osvrnuti na priloženu mapu predložene (preliminarne?) ekološke mreže. Mapa mora biti nezvanična, neka vrsta analize stanja, obzirom da sama uredba definiše zadatke na uspostavljanju mreže sa opsegom od dve godine a i u samom nazivu nosi “centralna područja” što će reći kostur.

Iako preliminarna, ova mapa govori sama za sebe: ucrtana mreža ne samo da deluje nedovoljno ako je vizuelno usporedimo sa zemljama u okruženju (priložene šematske mape), već i nije mreža u pravom smislu te reči. Postoje ogromni nepovezani delovi, primer čega smo obradili na Vojvodini (pošto smo mi iz Vojvodine).

Delove koji nisu povezani prikazali smo strelama. Delove koji u ovakvom vidu izolovanosti nemogu dugoročno opstati u pogledu konzervacije biodiverziteta obeležili smo krugovima. Kako ovde izgleda najviše će trpeti Bačka (gde ja živim) a "žrtvovan" je i velik deo Banata. Ne bih rekao da naše droplje (ove prelepe stepske ptice iz klase najugroženijih) imaju velike šanse za širenje areala sa severa prema jugu Banata – trebale bi da prelete reke i velike gradove, jer koridora nema!

A šta je sa stotinama kvadratnih kilometara koje su ovom mrežom “otpisane” (gde možda živite vi)?!
1) I tamo žive ljudi, a neko je odlučio ne pitajući ih
2) Natura2000 nije samo obaveza za priključenje već ujedno i strateški projekat pokrenut idejom da je priroda potrebna čoveku, a ne obratno. Priroda nije nekakav dodatak ljudskoj civilizaciji i sprega ljudskog napretka! Natura područja nisu samo još jedan od "problema" i zahteva koje treba ispuniti, već – svidelo se to nekome ili ne – predstavljaju pitanje kome treba pristupiti sa punom ozbiljnošću.
3) Kako stoji u prezentaciji Ministarstva „Zaštita prirode u Srbiji i Natura 2000“ uključivanje određenih područja u Natura 2000 mrežu „trebalo bi da predstavlja izvor ponosa za lokalno stanovništvo” koje u njima živi, a ipak, čini se, postoji subtilno isključivanje velikog dela Srbije i insistiranje i dalje na minimumu!

Onaj koji je za Srbiju uradio predlog mreže u ovoj fazi i dalje razmišlja u kontekstu međusobno udaljenih velikih celina i naziva to "mreža" – da li je moguće da država nema ništa novo i originalno da doda Nacionalnim parkovima i IBA područjima, ili je to odraz nebrige i nezalaganja? I prilog 1, Ekološki značajna područja republike Srbije, prikazuje da se bez dodatnih ulaganja u istraživanje samo kopira šema razrađena u IBA, Emerald i još nekoliko projekata. Ipak, kaže se u tekstu da i Zavodi povremeno dodaju nova područja za zaštitu i kontinualno rade na monitoringu stanja i reviziji zaštite. U narednom periodu i grupe NVO će predlagati još nekoliko novih područja (tzv. Shadow liste). Vojvodina je primer za koji se kaže da u njoj nije moguće povećati područja pod zaštitom i pronaći nove ekološke koridore. Kako je to moguće izjaviti u pokrajini koja sa postotkom pošumljenosti od ispod 6 % spada u najopustošenija područja Evrope?! Stalno se govori o neminovnoj potrebi pošumljavanja a šume i poljozaštitni pojasevi su ujedno i koridori prve klase! Gde je takvo strateško planiranje u Uredbi? Šta je nadalje sa poljoprivredno bezvrednim slatinama od kojih je zaštićen tek neznatan deo? Šta je sa preko 2000 malih stajaćih voda samo u Vojvodini? Šta je sa preko 200 javnih pozajmišta gline, peska, šljunka sa površinom od nekoliko hektara u skoro svakoj opštini a koji uglavnom služe kao ilegalna deponija? Šta je sa mrtvajama i delimično plavnim područjima bez planova i rešenja melioracije a svake godine nastanjena su masom ptica? A verovatno još nismo iscrpili i pomenuli sve ekološke potencijale!

Na primeru Poljske (izvor CEEweb) prikazali smo koliko se predlog vlade i ujedinjene NVO može u znatnoj meri razlikovati, a tu je i ekspertska analiza od strane EU, tako da će se situacija sigurno dinamično menjati. Tek smo na početku priče. Pregovori oko zaštite mogu postati diplomacijsko pitanje za Srbiju, iako je među prioritetima Strategije o priključenju tek na 600 i nekoj strani! Unatoč činjenici da bi ova zemlja imala mnogo toga da zaštiti i uprkos tome da Srbija ima čime da se ponosi pred međunarodnom zajednicom – i sačuvani predeli i dobra ekološka tradicija. Za sada su ti predeli sačuvani, ali imamo razloga za zabrinutost.

Gledajući mapu pada u oči da za "užu" Srbiju postoji znatan broj tačkastih lokacija, dok za područje Vojvodine nema nijedne. Da li je to odraz neusaglašenosti dva Zavoda ili samo drugačijeg metodološkog pristupa dvemu različitom biogeografskom regionu?

Samo jedna od neprimećenih opaski: u obrazloženju Uredbe stoji da je Srbija započela IPA projekat - botanički značajna područja - 2001. (?) dok ga je Velika Britanija započela tek 2005. a mnoge zemlje u okruženju (uključujući Mađarsku, Rusiju, Italiju, Irsku) zaključno sa 2010. ga nije još završila (informacije od Plantlife International). Ni Srbija nije završila projekat, a ipak se koristi kao osnova za mrežu!

Uredbom (član 13) se Zavodi za zaštitu prirode restriktuju u definisanju mreže Natura 2000, što je opet, iz pogleda civilnog društva neprihvatljivo jer je EU u slučaju svake do sada zemlje u priključenju insistiralo na učešću NVO u procesu. Osim toga odluka o sudbini prirodnih resursa koje će Srbija ultimativno zaštiti po ulasku u EU je od nacionalnog interesa i tiče se svih građana zemlje – u ovaj proces treba uključiti sve subjekte društva i njemu pristupiti multidisciplinarno i multisferalno. Npr. energetski i rudarski sektor će tražiti svoj deo kolača površine Srbije, a ulaskom u EU otvaramo se ka ulagačima iz cele Evrope koji će zemlju gradnjom fabrika i destruktivne infrastrukture dodatno opustošiti! Upravo to je i cilj mreže Natura 2000, da se takav uticaj priključivanja i ulaska u zonu slobodne trgovine i slobodnih investicija blagovremeno kompenzuje.

Prema tome krajnji rezultat za koji su predviđene ambiciozne 2 godine može biti samo predlog za preliminarnu ekološku mrežu Srbije za koju će imati svoju reč kompletno društvo sa naučnim institucijama, nezavisnim ekspertima, udruženjima građana, pa u krajnju ruku i lokalne samouprave. Regioni koji će ostati zapostavljeni jer na njihovim područjima ne bude Natura 2000 područja biće izložene destruktivnim investicijama po prirodu njihovog kraja. Treba jasno razgraničiti da mi kao zemlja u svako doba možemo raditi na nekoj svojoj nezavisnoj mreži, ali napominjemo da revizija granica Natura 2000 nakon uspostavljanja i usvajanja od strane EU više neće biti moguća! U Hrvatskoj, koja je nekoliko koraka ispred Srbije u procesu integracije za odabir potencijalnih područja već je pokrenut proces javnih konsultacija. A štednje na prikupljanju terenskih podataka ne može da bude jer literaturnih nema dovoljno, o tome smo pisali u prethodnom postu.

Prema tome, može se zaključiti da će predlog državnih organa biti mreža područja od nacionalnog interesa i država će politički taktizirati da sigurno ne pređu 15 % teritorije (sa trenutnim 11 %). Smatram da građanstvo u ovom momentu nema sliku o važnosti odluka koje im se donose iznad glava. (Jedino se izjašnjavaju u vezi NATO članstva, a i to nije sporno iako se priča o referendumu.) Velika je uloga NVO u lobiranju i informisanju javnosti o Naturi. Biće to cenjkanje i povuci-potegni na relaciji država-narod-EU, a rezultat će biti na račun prirode i time svih nas! Da li će EU tražiti od Srbije još područja od internacionalnog interesa ne može se znati, ali je sigurno da ukoliko građanstvo, a unutar njega stručne organizacije na vreme ne uvide značaj njihove uloge u pripremi lista od lokalnog značaja, mnoga potencijalna područja se neće naći pod zaštitom, jer za njih neće postojati okvir finansiranja koji omogućuje EU. A mnogi krajevi će se dodatno osiromašivati od prirodnih vrednosti.

Ujedinjene Primedbe koje je grupa NVO (pri Natura 2000 Resursnom Centru Srbije) do predviđenog roka predala predlagaču Uredbe sadrže sledeće glavne elemente:
1) pitanje da li se predložena mreža nakon stupanja na snagu može menjati/dopunjavati
2) ne postoji logičan redosled u donošenju regulativa i one nisu međusobno usklađene
3) donosilac (država) nije definisao svoju ulogu sufinansiranja održivosti mreže za koju donosi uredbu – predložena je izmena definicije na "ovom uredbom se utvrđuje ekološka mreža... način upravljanja ekološkom mrežom i finansiranje ekološke mreže"
4) nije definisana uloga u finansiranju mreže od strane fizičkih i pravnih lica, javnih preduzeća i samouprava koji budu zaduženi za očuvanje i unapređenje poverenog im dela mreže
5) nejasno definisane mere upravljanja delovima ekološke mreže
6) opisu ekološki značajnih područja predloženo je da se dodaju "ekološki značajna područja Evropske unije NATURA 2000" kao posebna područja za očuvanje staništa i vrsta
7) predloženo je da se izraz "linearni" zameni sa "predeoni" elementi vezano za dodatna područja koja mogu poslužiti kao ekološki koridori. Izvrsna primedba, jer svako ko se bavi zaštitom prirode zna da linearni elementi ne mogu dugoročno da se zaštite zbog efekta ruba. (U takvom pogledu čak i Fruška gora predstavlja problem!)
8) nije svaki deo priloga uredbe dostavljen na uvid javnosti
9) Natura 2000 područja nisu stavljena u ispravan kontekst, jer se govori o njihovom "uspostavljanju" a ne "identifikaciji" do pristupanja Srbije EU. Obzirom na trenutni trend praktične i finansijske (ne)angažovanosti države na području zaštite prirode nerealno je očekivati da u skorijoj budućnosti kvalitet svih predloženih područja bude na "eukonform" nivou. Za sada smo sretni ako uklonimo samo divlje deponije sa horizonta, trenutno nepostoji nijedan upravljač zaštićenog dobra koji se na polju aktivne zaštite može hvaliti velikim rezultatima. Da podsetimo Natura 2000 zahteva FCS (favourable conservation status) predloženih staništa, što znači da populaciona dinamika organizama unutar njih treba da bude u stabilnom statusu ili rastu prirodnog potencijala i da specifična struktura i funkcije tog dobra budu kontinualno uspostavljene, merljivo bez znakova degradacije...

Ista grupa od 47 NVO nešto ranije predala je i svoje komentare i sugestije na Nacrt Strategije za biološku raznovrsnost Srbije, u kome se najviše kritikuje neusaglašenost terminologije, odsustvo jačanja kapaciteta lokalnih samouprava, upravljača zaštićenim dobrima i NVO i odsustvo uloge civilnog društva u pripremi Strategije i u generalnom odlučivanju, a izrazilo se zadovoljstvo na korišćenju trostepenog režima zaštite (po članu 35. aktuelnog Zakona o zaštiti prirode), uprkos najnovijim naporima na izmenama i dopunama Zakona.