WWF u Hrvatskoj uvodi nove metode vrednovanja ekosustava u zaštićenim područjima

WWF uvodi novi pristup financiranju zaštićenih područja. Metodologija je prikazana na radionici “Doprinos ekosustava NP Sjeverni Velebit i PP Velebit ekonomskom razvoju i pravednoj raspodjeli” održanoj 5. svibnja 2011. u prostorijama Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, u Krasnom

Klasičan pristup poslovanju zaštićenih područja temelji se na privlačenju što većeg broja posjetitelja, a financiranje uključuje dio iz državnog proračuna koji pokriva osnovne potrebe funkcioniranja određene javne ustanove, prihod od ulaznica (u parkovima gdje je moguće kontrolirati prilaze), te od raznih usluga kao što su iznajmljivanje opreme, obilazak s vodičem, team building događaji i slično.

Novi pristup temelji se na preraspodjeli prihoda kojeg ostvaruju korisnici ekosustavnih usluga iz okruženja zaštićenog područja, a to su turizam, poljprivreda, vodno gospodarstvo i mnogi drugi. WWF izrađuje studiju “Doprinos ekosustava NP Sjeverni Velebit i PP Velebit ekonomskom razvoju i pravednoj raspodjeli”, kao dio globalnog projekta „Zaštićena područja za živući planet – ekoregija dinarskog luka“, čiji se dovršetak očekuje krajem lipnja 2011.

Na Velebitu su ključni ekosustavi šume, pašnjaci, vode, kamenjar i podzemni svijet međupovezanih špilja, jama, procijepa i ponornica.

zmimo primjer šuma. Šume nisu samo izvor drvne mase čija vrijednost se da mjeriti cijenom drvnih proizvoda na tržištu. Sljedeća funkcija šuma je pružanje staništa oprašivačima, kukcima koji oprašuju okolne poljoprivredne usjeve, a među kojima su najvažnije šumske pčele. 500 solitarnih šumskih pčela po učinkovitosti zamjenjuje 60.000 radilica iz košnica. Ličko-senjska županija četvrti je po veličini proizvođač šljiva u Hrvatskoj. Ukupan prošlogodišnji neto prihod od uroda šljiva bio je 1.098.205 EURa. U slučaju smanjenog oprašivanja za 50% prihod bi bio 495.254 EURa (vrijednost oprašivanja dalo bi se također izračunati i iz nedavnog podbačaja uroda kukuruza u Sloveniji do kojeg je došlo zbog odumiranja šumskih pčela u okolnim šumama). Iduća funkcija šume je spremnik i filtracija vode. Voda koja ulazi u turbinu HE Senj je posve čista i gotovo pitka, te nije potreban predtretman pročišćavanja vode kao ni česti radovi čišćenja odnosno održavnja postrojenja od mulja, pijeska i sličnog. Usporedba s hidroelektranom približnog proizvodnog kapaciteta u blizini Bogote, gdje su uzvodno šume posječene, pokazuje da je godišnji trošak ukljanjanja mulja iz vode koja ulazi u turbinu 5.898.750 EURa godišnje. S obzirom na ograničen prostor, ovdje se ne navode ostale funkcije šuma i krajnji korisnici.

Po pitanju uloge zaštićenog područja kao spremnika i pročišćivača pitke vode, prilikom prikupljanja podataka za izradu studije uočeno je proturječje, a to je da zaštićena područja u Hrvatskoj plaćaju visoke vodne pristojbe koje se mjere desecima tisuća kuna mjesečno. Konkretno, NP Sjeverni Velebit izdvaja 35% vlastitog godišnjeg prihoda za vodne naknade 'Hrvatskim vodama'. U razvijenim zemljama vodno gospodarstvo plaća naknadu zaštićenim područjima jer im ista osiguravaju i količinu i kakvoću vode.

Ovo je samo primjer dijela usluga od velebitske prirode koje su uzete u obzir u izradi studije “Doprinos ekosustava NP Sjeverni Velebit i PP Velebit ekonomskom razvoju i pravednoj raspodjeli”. Studija će biti dovršena krajem lipnja ove godine i trebala bi poslužiti tijelima nadležnim za zaštitu prirode kao alat u financijski argumentiranom dijalogu sa sektorima koji koriste prirodna dobra i usluge, kojim se demonstrira zbog čega ulaganje u zaštićena područja donosi sveopću finacijsku korist: zdrav ekosustav povećava uslugu - veća usluga povećava dobit korisniku – korisnik može povećati zapošljavanje – država ubire veći porez od korisnika. Stoga ovu preraspodjelu sektori ne bi trebali vidjeti kao namet već je trebaju prepoznati kao ulaganje u osiguranje vlastitih prihoda koje im omogućavaju zdravi prirodni ekosustavi.

Studija neće ulaziti u ekonomske mehanizme kojima se provodi preraspodjela. Njihovo razvijanje i primjena stvar je stručnjaka i vlasti u Hrvatskoj. Uloga WWF-a je širiti nova znanja i dobre prakse u svijetu, bez zauzimanja stajališta bilo koje od političkih opcija.

WWF i druge organizacije (ponajviše UNDP), razvile su ekonomske odnosno finacijske mehanizme za unaprijeđenje zaštićenih podučja koji se primjenjuju u nizu zemalja (Costa Rica je jedna od zemalja koja prednjači u uspješnoj primjeni). Slična ali regionalna studija dovršena je u veljači 2011: “Važnost biološke raznolikosti i ekosustava za ekonomski rast i pravednu raspodjelu dobiti u Latinskoj Americi i na Karipskom otočju” (UNDP), u koju su uključene 23 zemlje a koju možete pronaći na http://www.undp.org/latinamerica/biodiversity-superpower/English_Report.htm. Ova studija pokazuje da je ekonomska dobit od dobro upravljanih ekosustava na zaštićenim područjima mnogostruka: povećana proizvodnja (BDP) u odabranim sektorima, više zaposlenja u ruralnim područjima, veći prihod od poreza i općenito veći prihod, osobito u turizmu. Naposljetku, to može imati umnažajući učinak i na prihode ostalih sektora.

Stella Šatalić, WWF