Predlaganje za zaštićeno područje na primeru Ludaškog jezera

Tekom procesa usklađivanja propisa naše zemlje sa propisima Evropske Unije doneta je Uredba i set zakona koji definišu izradu nacionalne mreže ekoloških koridora. Neophodno je da pre priključenja država u priključenju izradi i svoju samostalnu mrežu. Sa jedne strane, preduslov toga je ili je bar poželjno da postoji što više zaštićenih područja – ili tačkastih lokacija bilo koje veličine – koji se mogu povezati u funkcionalnu celinu.

Ne samo da je bitno da se nešto što je vredno prepozna na lokali, nego je i važno da se isto institucionalno prijavi, jer je uzaludno očekivati da će Zavod za zaštitu prirode ili druga državna ustanova imati kapaciteta i ljude da sve odradi i zaštiti za nas.

Predlaganje je lako. Želim to da argumentujem na doduše starom, ali klasičnom primeru. Šema je uvek slična, jer su motivi plemeniti i ciljevi identični: da se deo prirode sačuva za buduća pokoljenja. Ne treba da budemo sebični. Svako voli svoju decu. Želim svojoj deci barem toliko sreće u životu, koliko sam ja iskusio. Ako ne i više od onoga lepog što sam ja proživeo, doživeo. A deo toga je boravak u netaknutoj prirodi. Voleo bih da može da se odmara u senci onog starog drveta ispod kojeg sam i ja gledao oblake. Zvuči emotivno i poetično ali i realno. "Ne lomite mi bagrenje..." i ostala klasika.

Cilj mi je da ukažem na šemu koja je isto tako primenljiva kao i u zakonskom okviru od pre skoro 6 decenija i pre gotovo jedne cele generacije, na primeru SRP Ludaško jezero. Procenite sami koliku ulogu su imali lokalni ljudi u postupku predlaganja i zaštite!

Hronologija događaja

Prvi dokument o inicijativi da se zaštiti Ludaško jezero je iz 1954. godine, i to je pismo Podružnice Srpskog biološkog društva iz Subotice dr Simi Grozdaniću, direktoru Zavoda za zaštitu prirode NR Srbije. Potpisnici pisma su bili biolozi Aleksandar Rafajlović i Đula Seleši, i u njemu (između ostalog) navode da je "Ludaško jezero bogato naseljeno pticama", ali da su "ptice od mnogobrojnih lovaca uznemiravane" i to u tolikoj meri "da se neke vrste više ne gnezde." Lokalni biolozi su dodali "Molimo vas da nas uputite na koji bi se način mogla izvršiti zaštita ovog jezera."

Kao reakcija dolazi odgovor Zavoda u kome stoji "Ukoliko su podaci o bogatstvu i raznolikosti faune i flore ovoga jezera, i o njegovom uništenju tačni, ovaj će Zavod preduzeti potrebne mere da se ono stavi pod zaštitu i obezbedi od uništavanja", sa napomenom da je potrebno prethodno "utvrditi vrednost područja".[1,2]

Taj drugi korak nije bilo teško učiniti, jer je ovaj dragulj prirode čuvao mnoga bogatstva, međutim posao je potrajao, tako da je prvi celovit prikaz o vrednostima Ludaškog jezera (u kontekstu zaštite) dat tek tri godine kasnije, u časopisu Zavoda. [3] Ali, da se odmah krenulo na posao dokazuje rešenje Zavoda pod brojem 172 od 14. juna 1955. godine, kojim je jezero stavljeno pod zaštitu države, a uz Rešenje doneto je i Uputstvo o merama potrebnim za sprovođenje zaštite. Time je Ludaš nakon Obedske bare (a u isto vreme sa Carskom barom) postao naš najstariji rezervat prirode.

U međuvremenu (i nadalje) ptičji svet jezera proučavali su ornitolozi, o čemu postoje pismeni izveštaji. Rihard Čornai je bio prvi koji je Zavodu prosledio molbu za posetu jezeru, jula 1956. godine. Tražio je da sa nemačkim ornitologom Lothar Goetzom dobije dozvolu za posetu Ludašu i Carskoj bari, što je takođe završilo kao članak u Zaštiti prirode, i to godinu dana ranije od već pomenute opšte studije. [4] Prvi nalaz prstenovane ptice sa Ludoša bila je siva čaplja koju je jula 1959. prstenovao ornitolog Jožef Mikuška, a pronađena je septembra iste godine u Mauritaniji.

Progres statusa od prvog rešenja do danas

1.) U Iranu je 1971. ustanovljena Ramsarska konvencija o vodenim staništima – izvršno veće SAP Vojvodine 1973. (tri godine pre nego što bi vlada SFRJ ratifikovala ovu konvenciju) predlaže da se Ludaško jezero upiše u spisak Ramsarskih područja. Godine 1977. (zajedno sa Obedskom barom) Ludaš postaje deo mreže vodenih staništa od međunarodnog značaja (dok iz nepoznatih razloga Carska bara dobija taj status znatno kasnije).
2.) Ludaš je od 1989 IBA-područje.
3.) Od 1987. godine preko Ekološkog društva Rihard Čornai Srbija se uključuje u Acroproject – međunarodni projekat proučavanja seobe trstenjaka. (Do dan danas) organizuju se akcije prstenovanja u međunarodnim eko-kampovima na Ludašu. Puno su učinili ekolozi-amateri, u prvom redu ornitolozi, zajedno sa stručnjacima-entuzijastima da se jezero nađe u žiži interesovanja javnosti.
4.) Vlada Republike Srbije 1994. donosi konačnu Uredbu o zaštiti Specijalnog rezervata prirode pod brojem 110-3571/30-03.

Na osnovu:
[1] Boris Garovnikov: Hronologija zaštite Ludaškog jezera, Ludaški zapisi 1. Godišnjak za pitanja zaštite životne sredine, Subotica, 1997
[2] Đula Seleši: Voda Ludaškog jezera, Grafoprodukt, Subotica, 2003
[3] Zaštita prirode br 11. str. 34-37. Beograd 1957
[4] Kratak izveštaj o poseti prirodnim rezervatima u Jugoslaviji, Zaštita prirode br 8. str. 35-36. Beograd 1956

Prvi koraci ka uspostavljanju ekološke mreže u Srbiji

Ekološka mreža koja je u Evropi u funkciji na preko milion kvadratnih kilometara moraće se uspostaviti i u Srbiji ukoliko želi postati deo te zajednice zemalja. Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja Srbije je početkom oktobra stavila na javni uvid Nacrt Uredbe o ekološkoj mreži. Srbija naravno nema alternativu u vezi donošenja ovakvih strateških dokumenata koji će – osim što su potreba vremena u kojem živimo – da uokvire naše korake prema EU.

Ali omaške se moraju ispraviti, to je i cilj stavljanja na javni uvid, jer više očiju vidi više.

I ovlaš čitanje bez duboke analize ovog strateškog dokumenta otkriva ozbiljne probleme. Naročito ako se paralelno čita sa izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode jasno se vide napori vlade Srbije na minimalizaciji obaveza prema ovom zahtevu EU. Pristup naših organa vlasti prema subjektu prirode nećemo da karakterišemo, ali ćemo se kritički osvrnuti na priloženu mapu predložene (preliminarne?) ekološke mreže. Mapa mora biti nezvanična, neka vrsta analize stanja, obzirom da sama uredba definiše zadatke na uspostavljanju mreže sa opsegom od dve godine a i u samom nazivu nosi “centralna područja” što će reći kostur.

Iako preliminarna, ova mapa govori sama za sebe: ucrtana mreža ne samo da deluje nedovoljno ako je vizuelno usporedimo sa zemljama u okruženju (priložene šematske mape), već i nije mreža u pravom smislu te reči. Postoje ogromni nepovezani delovi, primer čega smo obradili na Vojvodini (pošto smo mi iz Vojvodine).

Delove koji nisu povezani prikazali smo strelama. Delove koji u ovakvom vidu izolovanosti nemogu dugoročno opstati u pogledu konzervacije biodiverziteta obeležili smo krugovima. Kako ovde izgleda najviše će trpeti Bačka (gde ja živim) a "žrtvovan" je i velik deo Banata. Ne bih rekao da naše droplje (ove prelepe stepske ptice iz klase najugroženijih) imaju velike šanse za širenje areala sa severa prema jugu Banata – trebale bi da prelete reke i velike gradove, jer koridora nema!

A šta je sa stotinama kvadratnih kilometara koje su ovom mrežom “otpisane” (gde možda živite vi)?!
1) I tamo žive ljudi, a neko je odlučio ne pitajući ih
2) Natura2000 nije samo obaveza za priključenje već ujedno i strateški projekat pokrenut idejom da je priroda potrebna čoveku, a ne obratno. Priroda nije nekakav dodatak ljudskoj civilizaciji i sprega ljudskog napretka! Natura područja nisu samo još jedan od "problema" i zahteva koje treba ispuniti, već – svidelo se to nekome ili ne – predstavljaju pitanje kome treba pristupiti sa punom ozbiljnošću.
3) Kako stoji u prezentaciji Ministarstva „Zaštita prirode u Srbiji i Natura 2000“ uključivanje određenih područja u Natura 2000 mrežu „trebalo bi da predstavlja izvor ponosa za lokalno stanovništvo” koje u njima živi, a ipak, čini se, postoji subtilno isključivanje velikog dela Srbije i insistiranje i dalje na minimumu!

Onaj koji je za Srbiju uradio predlog mreže u ovoj fazi i dalje razmišlja u kontekstu međusobno udaljenih velikih celina i naziva to "mreža" – da li je moguće da država nema ništa novo i originalno da doda Nacionalnim parkovima i IBA područjima, ili je to odraz nebrige i nezalaganja? I prilog 1, Ekološki značajna područja republike Srbije, prikazuje da se bez dodatnih ulaganja u istraživanje samo kopira šema razrađena u IBA, Emerald i još nekoliko projekata. Ipak, kaže se u tekstu da i Zavodi povremeno dodaju nova područja za zaštitu i kontinualno rade na monitoringu stanja i reviziji zaštite. U narednom periodu i grupe NVO će predlagati još nekoliko novih područja (tzv. Shadow liste). Vojvodina je primer za koji se kaže da u njoj nije moguće povećati područja pod zaštitom i pronaći nove ekološke koridore. Kako je to moguće izjaviti u pokrajini koja sa postotkom pošumljenosti od ispod 6 % spada u najopustošenija područja Evrope?! Stalno se govori o neminovnoj potrebi pošumljavanja a šume i poljozaštitni pojasevi su ujedno i koridori prve klase! Gde je takvo strateško planiranje u Uredbi? Šta je nadalje sa poljoprivredno bezvrednim slatinama od kojih je zaštićen tek neznatan deo? Šta je sa preko 2000 malih stajaćih voda samo u Vojvodini? Šta je sa preko 200 javnih pozajmišta gline, peska, šljunka sa površinom od nekoliko hektara u skoro svakoj opštini a koji uglavnom služe kao ilegalna deponija? Šta je sa mrtvajama i delimično plavnim područjima bez planova i rešenja melioracije a svake godine nastanjena su masom ptica? A verovatno još nismo iscrpili i pomenuli sve ekološke potencijale!

Na primeru Poljske (izvor CEEweb) prikazali smo koliko se predlog vlade i ujedinjene NVO može u znatnoj meri razlikovati, a tu je i ekspertska analiza od strane EU, tako da će se situacija sigurno dinamično menjati. Tek smo na početku priče. Pregovori oko zaštite mogu postati diplomacijsko pitanje za Srbiju, iako je među prioritetima Strategije o priključenju tek na 600 i nekoj strani! Unatoč činjenici da bi ova zemlja imala mnogo toga da zaštiti i uprkos tome da Srbija ima čime da se ponosi pred međunarodnom zajednicom – i sačuvani predeli i dobra ekološka tradicija. Za sada su ti predeli sačuvani, ali imamo razloga za zabrinutost.

Gledajući mapu pada u oči da za "užu" Srbiju postoji znatan broj tačkastih lokacija, dok za područje Vojvodine nema nijedne. Da li je to odraz neusaglašenosti dva Zavoda ili samo drugačijeg metodološkog pristupa dvemu različitom biogeografskom regionu?

Samo jedna od neprimećenih opaski: u obrazloženju Uredbe stoji da je Srbija započela IPA projekat - botanički značajna područja - 2001. (?) dok ga je Velika Britanija započela tek 2005. a mnoge zemlje u okruženju (uključujući Mađarsku, Rusiju, Italiju, Irsku) zaključno sa 2010. ga nije još završila (informacije od Plantlife International). Ni Srbija nije završila projekat, a ipak se koristi kao osnova za mrežu!

Uredbom (član 13) se Zavodi za zaštitu prirode restriktuju u definisanju mreže Natura 2000, što je opet, iz pogleda civilnog društva neprihvatljivo jer je EU u slučaju svake do sada zemlje u priključenju insistiralo na učešću NVO u procesu. Osim toga odluka o sudbini prirodnih resursa koje će Srbija ultimativno zaštiti po ulasku u EU je od nacionalnog interesa i tiče se svih građana zemlje – u ovaj proces treba uključiti sve subjekte društva i njemu pristupiti multidisciplinarno i multisferalno. Npr. energetski i rudarski sektor će tražiti svoj deo kolača površine Srbije, a ulaskom u EU otvaramo se ka ulagačima iz cele Evrope koji će zemlju gradnjom fabrika i destruktivne infrastrukture dodatno opustošiti! Upravo to je i cilj mreže Natura 2000, da se takav uticaj priključivanja i ulaska u zonu slobodne trgovine i slobodnih investicija blagovremeno kompenzuje.

Prema tome krajnji rezultat za koji su predviđene ambiciozne 2 godine može biti samo predlog za preliminarnu ekološku mrežu Srbije za koju će imati svoju reč kompletno društvo sa naučnim institucijama, nezavisnim ekspertima, udruženjima građana, pa u krajnju ruku i lokalne samouprave. Regioni koji će ostati zapostavljeni jer na njihovim područjima ne bude Natura 2000 područja biće izložene destruktivnim investicijama po prirodu njihovog kraja. Treba jasno razgraničiti da mi kao zemlja u svako doba možemo raditi na nekoj svojoj nezavisnoj mreži, ali napominjemo da revizija granica Natura 2000 nakon uspostavljanja i usvajanja od strane EU više neće biti moguća! U Hrvatskoj, koja je nekoliko koraka ispred Srbije u procesu integracije za odabir potencijalnih područja već je pokrenut proces javnih konsultacija. A štednje na prikupljanju terenskih podataka ne može da bude jer literaturnih nema dovoljno, o tome smo pisali u prethodnom postu.

Prema tome, može se zaključiti da će predlog državnih organa biti mreža područja od nacionalnog interesa i država će politički taktizirati da sigurno ne pređu 15 % teritorije (sa trenutnim 11 %). Smatram da građanstvo u ovom momentu nema sliku o važnosti odluka koje im se donose iznad glava. (Jedino se izjašnjavaju u vezi NATO članstva, a i to nije sporno iako se priča o referendumu.) Velika je uloga NVO u lobiranju i informisanju javnosti o Naturi. Biće to cenjkanje i povuci-potegni na relaciji država-narod-EU, a rezultat će biti na račun prirode i time svih nas! Da li će EU tražiti od Srbije još područja od internacionalnog interesa ne može se znati, ali je sigurno da ukoliko građanstvo, a unutar njega stručne organizacije na vreme ne uvide značaj njihove uloge u pripremi lista od lokalnog značaja, mnoga potencijalna područja se neće naći pod zaštitom, jer za njih neće postojati okvir finansiranja koji omogućuje EU. A mnogi krajevi će se dodatno osiromašivati od prirodnih vrednosti.

Ujedinjene Primedbe koje je grupa NVO (pri Natura 2000 Resursnom Centru Srbije) do predviđenog roka predala predlagaču Uredbe sadrže sledeće glavne elemente:
1) pitanje da li se predložena mreža nakon stupanja na snagu može menjati/dopunjavati
2) ne postoji logičan redosled u donošenju regulativa i one nisu međusobno usklađene
3) donosilac (država) nije definisao svoju ulogu sufinansiranja održivosti mreže za koju donosi uredbu – predložena je izmena definicije na "ovom uredbom se utvrđuje ekološka mreža... način upravljanja ekološkom mrežom i finansiranje ekološke mreže"
4) nije definisana uloga u finansiranju mreže od strane fizičkih i pravnih lica, javnih preduzeća i samouprava koji budu zaduženi za očuvanje i unapređenje poverenog im dela mreže
5) nejasno definisane mere upravljanja delovima ekološke mreže
6) opisu ekološki značajnih područja predloženo je da se dodaju "ekološki značajna područja Evropske unije NATURA 2000" kao posebna područja za očuvanje staništa i vrsta
7) predloženo je da se izraz "linearni" zameni sa "predeoni" elementi vezano za dodatna područja koja mogu poslužiti kao ekološki koridori. Izvrsna primedba, jer svako ko se bavi zaštitom prirode zna da linearni elementi ne mogu dugoročno da se zaštite zbog efekta ruba. (U takvom pogledu čak i Fruška gora predstavlja problem!)
8) nije svaki deo priloga uredbe dostavljen na uvid javnosti
9) Natura 2000 područja nisu stavljena u ispravan kontekst, jer se govori o njihovom "uspostavljanju" a ne "identifikaciji" do pristupanja Srbije EU. Obzirom na trenutni trend praktične i finansijske (ne)angažovanosti države na području zaštite prirode nerealno je očekivati da u skorijoj budućnosti kvalitet svih predloženih područja bude na "eukonform" nivou. Za sada smo sretni ako uklonimo samo divlje deponije sa horizonta, trenutno nepostoji nijedan upravljač zaštićenog dobra koji se na polju aktivne zaštite može hvaliti velikim rezultatima. Da podsetimo Natura 2000 zahteva FCS (favourable conservation status) predloženih staništa, što znači da populaciona dinamika organizama unutar njih treba da bude u stabilnom statusu ili rastu prirodnog potencijala i da specifična struktura i funkcije tog dobra budu kontinualno uspostavljene, merljivo bez znakova degradacije...

Ista grupa od 47 NVO nešto ranije predala je i svoje komentare i sugestije na Nacrt Strategije za biološku raznovrsnost Srbije, u kome se najviše kritikuje neusaglašenost terminologije, odsustvo jačanja kapaciteta lokalnih samouprava, upravljača zaštićenim dobrima i NVO i odsustvo uloge civilnog društva u pripremi Strategije i u generalnom odlučivanju, a izrazilo se zadovoljstvo na korišćenju trostepenog režima zaštite (po članu 35. aktuelnog Zakona o zaštiti prirode), uprkos najnovijim naporima na izmenama i dopunama Zakona.

Jasminka Radović, DZZP Hrvatska: Počnite s pripremama čim prije!

Hrvatska je prije sedam godina krenula s pripremom uvođenja ekološke mreže Natura 2000, odmah po osnivanju Državnog zavoda za zaštitu prirode. O procesu uvođenja, detaljima na koje naročito treba paziti, o mogućim problemima kao i najboljim savjetima razgovarali smo s načelnicom Odjela za ocjenu prihvatljivosti zahvata za prirodu DZZP-a Jasminkom Radović.

Zahvaljujući dragocjenom iskustvu implementacije Natura 2000 u Hrvatskoj, što biste savjetovali susjednim zemljama?
Moj osnovni savjet je: počnite što prije! Natura 2000 je najveća i najzahtjevnija obveza zaštite prirode u procesu pristupa EU te je ključno u tom razdoblju usmjeriti sve snage na pripremu što kvalitetnijeg prijedloga ove ekološke mreže. Pritom je važno objediniti sve znanstvene i stručne kapacitete u zemlji kako bi se prikupili postojeći podaci o ugroženim vrstama i staništima te istraživanjima prikupili novi podaci kao temelj za utvrđivanje područja ekološke mreže. Preporučam od početka uključiti u što većoj mjeri nevladine udruge, budući da će one kasnije, u postupku vrednovanja prijedloga Natura 2000 od strane Europske komisije (EK), ravnopravno sudjelovati u pregovorima.
Kakav je tijek priprema jedne zemlje za provedbu Natura 2000?
Prva faza posla sastoji se u izradi prijedloga mogućih područja Natura 2000, temeljenim na postojećim podacima. Vrlo je važno od samoga početka prijedlog područja raditi na kvalitetnim kartografskim podlogama, uz istovremeno ispunjavanje EU baze NATURA 2000 koja zahtijeva detaljne podatke za svako predloženo područje i koja je obvezni sastavni dio prijedloga Natura 2000 kojega država predaje EK u vrijeme pristupa. Dobra priprema za ovaj posao u zemljama koje nisu članice EU bila je provedba projekta Smaragdna mreža Vijeća Europe kroz koji su i nama susjedne zemlje već stekle osnovna znanja i iskustva za obavljanje tog zadatka. Prilikom pripreme prijedloga Natura 2000, dobro je surađivati sa susjednim zemljama, naročito radi usklađivanja mogućih prekograničnih Natura područja. Čim se priredi prvi prijedlog područja, važno je početi s obavješćivanjem javnosti, započeti konzultacijski proces sa što većim brojem zainteresiranih, a u prvom redu sa sektorima koji su izravno uključeni u ovu problematiku. Primjerice prostorno planiranje koje će prilikom izrade prostorno planske dokumentacije morati uvažavati područja ekološke mreže, zatim sektori koji koriste prirodna dobra (šumarstvo, poljoprivreda, vodno gospodarstvo, ribarstvo, energetika) i na kraju posebno važan sektor turizma koji može pronaći veliki razvojni potencijal u mreži Natura 2000.
Možda najvažnija činjenica koju je potrebno od početka jasno istaknuti jest da je Natura 2000 obveza države a ne sektora zaštite prirode te je osnovni mehanizam njezine provedbe uključivanje potrebnih mjera očuvanja ugroženih vrsta i staništa u sve sektorske planove i programe. Također je važno na samom početku razbiti raširenu zabludu o tome kako Natura 2000 znači strogu zaštitu i ograničenja u razvoju. Brojni primjeri već dobro uobličene prakse u provedbi Natura 2000 u zemljama članicama EU pokazuju da je Natura 2000 jedan novi način suživota čovjeka i prirode koji uzima u obzir i usklađuje potrebe očuvanja prirode i potrebe razvoja tih područja. Postoje EU fondovi iz kojih se mogu osigurati značajni poticaji, primjerice za načine poljoprivrede koji doprinose očuvanju vrsta i staništa u područjima mreže Natura 2000 često su i proizvodi s 'brandom' Natura područja konkurentniji na tržištu.
Još jedan savjet: od samog početka potrebno je raditi na jačanju kapaciteta za kasniju provedbu programa Natura 2000, što se ponajprije odnosi na uspostavljanje upravljanja tim područjima te na mehanizam ocjene prihvatljivosti planova i zahvata na ekološku mrežu. Razdoblje do pristupa EU može se vrlo efikasno iskoristiti za to kroz EU pretpristupne fondove za projekte usmjerene na jačanje kapaciteta. Istovremeno, to je razdoblje kad Natura kao nužni preduvjet za pristup EU ima prioritet na državnoj razini čime zaštita prirode dobiva na važnosti kao nikad ranije.
U Hrvatskoj smo još 2007.godine uspostavili Nacionalnu ekološku mrežu i u zakonodavstvo prenijeli osnovne principe i mehanizme mreže Natura 2000. Iako provedba nije laka, prvenstveno radi nedostatka kapaciteta, mislim da je to bio dobar potez jer nam je omogućio nekoliko godina 'vježbe' i svojevrsni prijelazni period za vrlo zahtjevnu provedbu Natura 2000 koja će uslijediti kad budemo zemlja članica.
U kojoj je fazi implementacija Natura 2000 u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj radimo na pripremi Natura 2000 još od 2003. godine, uz financijsku potporu nadležnog ministarstva te kroz projekte iz fondova EU (LIFE, CARDS, PHARE, IPA, TAIEX). Počeli smo kroz pripremu Smaragdne mreže, pa Nacionalne ekološke mreže i konačno EU mreže Natura 2000, čiji je prvi prijedlog bio gotov 2008.godine. S tim smo prijedlogom ušli u široki konzultacijski proces koji smo proveli kroz projekt PHARE 2005 Provedba Natura 2000 u Hrvatskoj. Prijedlog i dalje mijenjamo, sukladno pristiglim prijedlozima i zajedničkom radu s pojedinim sektorima (npr. prostorno planiranje, šumarstvo) te ugrađujemo nove znanstvene podatke prikupljene kroz istraživanja. U okviru PHARE projekta izrađena je web stranica www.natura2000.hr s aplikacijama za unos podataka o predloženim područjima Natura 2000 i interaktivnom GIS kartom tako da javnost ima uvid u tijek cijeloga postupka. Nastavit ćemo konzultacije i ugrađivanje novih podataka dokle god za to bude vremena, odnosno dok ne bude donesena Uredba Vlade RH o područjima Natura 2000 što se mora učiniti do dana pristupa EU.
Jeste li naišli na kakve probleme tijekom projekta?
Od problema na koje smo naišli mogu navesti u prvom redu teško prihvaćanje koncepta ekološke mreže od strane različitih sektora koji se boje ograničenja u svojem daljnjem djelovanju, no ulažemo dosta truda da kroz izravne kontakte, održavanje skupova te tiskanje promidžbenog materijala razbijemo strahove i približimo što realnije svima ovaj koncept. Dosta radimo na jačanju kapaciteta i mogu reći da smo doista u znatnoj mjeri iskoristili za to pristupačne pretpristupne fondove EU. Pomoću njih smo ostvarili i suradnju sa službama zaštite prirode u zemljama članicama EU, poput Češke, Austrije i Slovenije, prilikom čega smo stekli dragocjena iskustva. Vrlo važna stvar u pripremi i provedbi programa Natura 2000 je pratiti iskustva drugih i praksu koja se stvara jer su EU direktive vrlo zahtjevne, a njihovo tumačenje složeno pa nisu rijetki slučajevi koji završe na Europskom sudu pravde, kad pojedina zemlja tumači neke odredbe na svoj način ili ih se ne pridržava.
Što je najvažnije za provođenje Natura 2000?
Mislim da je za provođenje programa Natura 2000 najvažnija dobra informiranost svih dionika, od vladinih institucija, preko administrativnog aparata nadležnog za provedbu, znanstvenih i stručnih institucija koje prate uspješnost provedbe kroz praćenje stanja očuvanosti vrsta i staništa u područjima mreže Natura 2000, do svih korisnika prostora i stanovnika Natura područja koji u velikoj mjeri mogu i sami utjecati da od njegovog statusa imaju više koristi nego ograničenja.
Zbog čega je Natura 2000 toliko važna u zaštiti prirode?
Koncept ekološke mreže kojega predstavlja Natura 2000 je važna prekretnica u zaštiti prirode koja se ranije temeljila ponajviše na zakonskom zaštićivanju pojedinih vrsta te na zaštićivanju pojedinih područja čiji se odabir nije uvijek temeljio na područjima kritičnima za biološku raznolikost. Kroz ekološku mrežu svaka pojedina ugrožena vrsta i stanišni tip sagledavaju se za sebe te se odabiru za njih najvažnija područja, dovoljno brojna, prostrana i međusobno povezana da se kroz provedbu odgovarajućih mjera očuvanja na njima može dugoročno osigurati njihov opstanak. Dobar odabir takvih područja na prostoru Europe gdje je priroda već u velikoj mjeri izmijenjena i degradirana, zahtijevan je posao, ali vrijedan truda. Dakle, radi se o pomno osmišljenom sustavu jasno usmjerenom na dugoročno očuvanje biološke raznolikosti u suživotu s ljudima.
Zna li se već koliki će postotak Hrvatske biti predložen za Natura 2000?
Budući da na prijedlogu još radimo, konačan postotak još nije poznat –Ono što možemo sa sigurnošću reći je da će biti među najvišima u odnosu na EU članice. U načelu manja zemlja s velikom biološkom raznolikošću, kakva je upravo Hrvatska, neminovno ima i veliki postotak pod ekološkom mrežom Natura 2000.
Petra Boić Petrač