Administrativni kapaciteti neophodni za provedbu Natura 2000

Dvije glavne direktive na području zaštite europskih divljih vrsta su Direktiva o pticama (79/409/EEZ) i Direktiva o staništima (92/43/EEZ). Te dvije direktive predstavljaju najambiciozniji pothvat očuvanja europskog biodiverziteta i srce su ekološke mreže Natura 2000.
Ciljevi dvaju direktiva
Direktive su usmjerene na zaštitu vrsta i na određivanje dragocjenih staništa za te vrste. Predviđaju brojne ciljeve poput određivanja područja posebne zaštite SAC (Direktiva o staništima) i područja posebne zaštite za očuvanje staništa određenih vrsta ptica SPA (Direktiva o pticama) te odabir područja od posebnog značaja za zajednicu pod nazivom Natura 2000.
Ustanovljavanje potrebnih mjera za očuvanje tih područja i praćenje stanja očuvanosti staništa i vrsta još je jedan od ciljeva Direktiva, kao i poduzimanje potrebnih koraka kako bi se izbjeglo propadanje prirodnih staništa i staništa vrsta. Među ciljevima Direktiva još su: određivanje vrsta kojima se može trgovati i vrsta čije iskorištavanje može biti predmetom mjera upravljanja; stvaranje sustava za praćenje slučajnog zadržavanja ili ubijanja pojedinih vrsta te zabranjivanje pojedinih metoda njihova zadržavanja, ubijanja ili pak transporta. Tu su i posebne sheme za vrste koje se legalno smije ubijati, zadržati ili njima trgovati.
Uspostavljanje odgovarajuće administrativne strukture
Svoj prijedlog za provedbu ekološke mreže Natura 2000 mora imati svaka zemlja koja želi postati članicom Europske unije. Međutim, kako bi se mogli provesti razni pravni propisi koje članstvo u EU sa sobom nosi, država mora na odgovarajućim razinama (nacionalna, regionalna i lokalna) odrediti nadležna tijela. Drugim riječima, država kandidat ili država pristupnica već mora imati odgovarajuću administrativnu strukturu. To znači da odgovornosti za različite aktivnosti među raznim tijelima moraju biti jasno definirane. Na primjeru planiranja to bi podrazumijevalo: uspostavljanje politika i smjernica, označavanje područja za poboljšanu zaštitu, provođenje mjera za zaštitu vrsta, osiguravanje provođenja planova i politika, praćenje stanja (monitoring), prikupljanje podataka te izvještavanje.
Kako postići ciljeve Direktiva
Suradnja i komunikacija između različitih odjela je neophodna. Ne smiju se preklapati stručnosti između pojedinaca ili pak između ministarstava, agencija ili stupnjeva administracije i mora se znati tko je za što nadležan. Administrativni sustav mora imati posebnu stručnost/ekspertizu za očuvanje prirode (vrsta i staništa) usklađenu sa zahtjevima dviju Direktiva. Dakle, nadležno ministarstvo, odgovorno za administrativne i stručne zadatke koje uključuje planiranje, izvještavanje, davanje dozvola te nadzor/inspekciju, i nacionalna stručna institucija koja ima popis vrsta i bavi se monitoringom i stručnom analizom (primjerice, Zavod za zaštitu prirode) moraju blisko surađivati. U idealnim uvjetima, države bi trebale imati institucije za zaštićena područja kao i razne institucije na regionalnoj i lokalnoj razini za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na njihovu teritoriju na kojemu su i područja ekoloških mreža.
Kako bi se postigli ciljevi Direktiva, nezavisna regulatorna tijela, primjerice inspekcija za zaštitu prirode, trebala bi osigurati monitoring, nadzor i učinkovitu provedbu. Ne treba zaboraviti da i druge administracije, poput lova, ribolova, poljoprivrede iili šumarstva, trebaju biti usklađene s odredbama njihovih administrativnih procedura za zaštitu prirode.
Slučajevi povreda zakona koje propisuju Direktive usmjereni su na sud.
Andrea Štefan

Jasminka Radović, DZZP Hrvatska: Počnite s pripremama čim prije!

Hrvatska je prije sedam godina krenula s pripremom uvođenja ekološke mreže Natura 2000, odmah po osnivanju Državnog zavoda za zaštitu prirode. O procesu uvođenja, detaljima na koje naročito treba paziti, o mogućim problemima kao i najboljim savjetima razgovarali smo s načelnicom Odjela za ocjenu prihvatljivosti zahvata za prirodu DZZP-a Jasminkom Radović.

Zahvaljujući dragocjenom iskustvu implementacije Natura 2000 u Hrvatskoj, što biste savjetovali susjednim zemljama?
Moj osnovni savjet je: počnite što prije! Natura 2000 je najveća i najzahtjevnija obveza zaštite prirode u procesu pristupa EU te je ključno u tom razdoblju usmjeriti sve snage na pripremu što kvalitetnijeg prijedloga ove ekološke mreže. Pritom je važno objediniti sve znanstvene i stručne kapacitete u zemlji kako bi se prikupili postojeći podaci o ugroženim vrstama i staništima te istraživanjima prikupili novi podaci kao temelj za utvrđivanje područja ekološke mreže. Preporučam od početka uključiti u što većoj mjeri nevladine udruge, budući da će one kasnije, u postupku vrednovanja prijedloga Natura 2000 od strane Europske komisije (EK), ravnopravno sudjelovati u pregovorima.
Kakav je tijek priprema jedne zemlje za provedbu Natura 2000?
Prva faza posla sastoji se u izradi prijedloga mogućih područja Natura 2000, temeljenim na postojećim podacima. Vrlo je važno od samoga početka prijedlog područja raditi na kvalitetnim kartografskim podlogama, uz istovremeno ispunjavanje EU baze NATURA 2000 koja zahtijeva detaljne podatke za svako predloženo područje i koja je obvezni sastavni dio prijedloga Natura 2000 kojega država predaje EK u vrijeme pristupa. Dobra priprema za ovaj posao u zemljama koje nisu članice EU bila je provedba projekta Smaragdna mreža Vijeća Europe kroz koji su i nama susjedne zemlje već stekle osnovna znanja i iskustva za obavljanje tog zadatka. Prilikom pripreme prijedloga Natura 2000, dobro je surađivati sa susjednim zemljama, naročito radi usklađivanja mogućih prekograničnih Natura područja. Čim se priredi prvi prijedlog područja, važno je početi s obavješćivanjem javnosti, započeti konzultacijski proces sa što većim brojem zainteresiranih, a u prvom redu sa sektorima koji su izravno uključeni u ovu problematiku. Primjerice prostorno planiranje koje će prilikom izrade prostorno planske dokumentacije morati uvažavati područja ekološke mreže, zatim sektori koji koriste prirodna dobra (šumarstvo, poljoprivreda, vodno gospodarstvo, ribarstvo, energetika) i na kraju posebno važan sektor turizma koji može pronaći veliki razvojni potencijal u mreži Natura 2000.
Možda najvažnija činjenica koju je potrebno od početka jasno istaknuti jest da je Natura 2000 obveza države a ne sektora zaštite prirode te je osnovni mehanizam njezine provedbe uključivanje potrebnih mjera očuvanja ugroženih vrsta i staništa u sve sektorske planove i programe. Također je važno na samom početku razbiti raširenu zabludu o tome kako Natura 2000 znači strogu zaštitu i ograničenja u razvoju. Brojni primjeri već dobro uobličene prakse u provedbi Natura 2000 u zemljama članicama EU pokazuju da je Natura 2000 jedan novi način suživota čovjeka i prirode koji uzima u obzir i usklađuje potrebe očuvanja prirode i potrebe razvoja tih područja. Postoje EU fondovi iz kojih se mogu osigurati značajni poticaji, primjerice za načine poljoprivrede koji doprinose očuvanju vrsta i staništa u područjima mreže Natura 2000 često su i proizvodi s 'brandom' Natura područja konkurentniji na tržištu.
Još jedan savjet: od samog početka potrebno je raditi na jačanju kapaciteta za kasniju provedbu programa Natura 2000, što se ponajprije odnosi na uspostavljanje upravljanja tim područjima te na mehanizam ocjene prihvatljivosti planova i zahvata na ekološku mrežu. Razdoblje do pristupa EU može se vrlo efikasno iskoristiti za to kroz EU pretpristupne fondove za projekte usmjerene na jačanje kapaciteta. Istovremeno, to je razdoblje kad Natura kao nužni preduvjet za pristup EU ima prioritet na državnoj razini čime zaštita prirode dobiva na važnosti kao nikad ranije.
U Hrvatskoj smo još 2007.godine uspostavili Nacionalnu ekološku mrežu i u zakonodavstvo prenijeli osnovne principe i mehanizme mreže Natura 2000. Iako provedba nije laka, prvenstveno radi nedostatka kapaciteta, mislim da je to bio dobar potez jer nam je omogućio nekoliko godina 'vježbe' i svojevrsni prijelazni period za vrlo zahtjevnu provedbu Natura 2000 koja će uslijediti kad budemo zemlja članica.
U kojoj je fazi implementacija Natura 2000 u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj radimo na pripremi Natura 2000 još od 2003. godine, uz financijsku potporu nadležnog ministarstva te kroz projekte iz fondova EU (LIFE, CARDS, PHARE, IPA, TAIEX). Počeli smo kroz pripremu Smaragdne mreže, pa Nacionalne ekološke mreže i konačno EU mreže Natura 2000, čiji je prvi prijedlog bio gotov 2008.godine. S tim smo prijedlogom ušli u široki konzultacijski proces koji smo proveli kroz projekt PHARE 2005 Provedba Natura 2000 u Hrvatskoj. Prijedlog i dalje mijenjamo, sukladno pristiglim prijedlozima i zajedničkom radu s pojedinim sektorima (npr. prostorno planiranje, šumarstvo) te ugrađujemo nove znanstvene podatke prikupljene kroz istraživanja. U okviru PHARE projekta izrađena je web stranica www.natura2000.hr s aplikacijama za unos podataka o predloženim područjima Natura 2000 i interaktivnom GIS kartom tako da javnost ima uvid u tijek cijeloga postupka. Nastavit ćemo konzultacije i ugrađivanje novih podataka dokle god za to bude vremena, odnosno dok ne bude donesena Uredba Vlade RH o područjima Natura 2000 što se mora učiniti do dana pristupa EU.
Jeste li naišli na kakve probleme tijekom projekta?
Od problema na koje smo naišli mogu navesti u prvom redu teško prihvaćanje koncepta ekološke mreže od strane različitih sektora koji se boje ograničenja u svojem daljnjem djelovanju, no ulažemo dosta truda da kroz izravne kontakte, održavanje skupova te tiskanje promidžbenog materijala razbijemo strahove i približimo što realnije svima ovaj koncept. Dosta radimo na jačanju kapaciteta i mogu reći da smo doista u znatnoj mjeri iskoristili za to pristupačne pretpristupne fondove EU. Pomoću njih smo ostvarili i suradnju sa službama zaštite prirode u zemljama članicama EU, poput Češke, Austrije i Slovenije, prilikom čega smo stekli dragocjena iskustva. Vrlo važna stvar u pripremi i provedbi programa Natura 2000 je pratiti iskustva drugih i praksu koja se stvara jer su EU direktive vrlo zahtjevne, a njihovo tumačenje složeno pa nisu rijetki slučajevi koji završe na Europskom sudu pravde, kad pojedina zemlja tumači neke odredbe na svoj način ili ih se ne pridržava.
Što je najvažnije za provođenje Natura 2000?
Mislim da je za provođenje programa Natura 2000 najvažnija dobra informiranost svih dionika, od vladinih institucija, preko administrativnog aparata nadležnog za provedbu, znanstvenih i stručnih institucija koje prate uspješnost provedbe kroz praćenje stanja očuvanosti vrsta i staništa u područjima mreže Natura 2000, do svih korisnika prostora i stanovnika Natura područja koji u velikoj mjeri mogu i sami utjecati da od njegovog statusa imaju više koristi nego ograničenja.
Zbog čega je Natura 2000 toliko važna u zaštiti prirode?
Koncept ekološke mreže kojega predstavlja Natura 2000 je važna prekretnica u zaštiti prirode koja se ranije temeljila ponajviše na zakonskom zaštićivanju pojedinih vrsta te na zaštićivanju pojedinih područja čiji se odabir nije uvijek temeljio na područjima kritičnima za biološku raznolikost. Kroz ekološku mrežu svaka pojedina ugrožena vrsta i stanišni tip sagledavaju se za sebe te se odabiru za njih najvažnija područja, dovoljno brojna, prostrana i međusobno povezana da se kroz provedbu odgovarajućih mjera očuvanja na njima može dugoročno osigurati njihov opstanak. Dobar odabir takvih područja na prostoru Europe gdje je priroda već u velikoj mjeri izmijenjena i degradirana, zahtijevan je posao, ali vrijedan truda. Dakle, radi se o pomno osmišljenom sustavu jasno usmjerenom na dugoročno očuvanje biološke raznolikosti u suživotu s ljudima.
Zna li se već koliki će postotak Hrvatske biti predložen za Natura 2000?
Budući da na prijedlogu još radimo, konačan postotak još nije poznat –Ono što možemo sa sigurnošću reći je da će biti među najvišima u odnosu na EU članice. U načelu manja zemlja s velikom biološkom raznolikošću, kakva je upravo Hrvatska, neminovno ima i veliki postotak pod ekološkom mrežom Natura 2000.
Petra Boić Petrač