Prikazani su postovi s oznakom Direktiva o staništima. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Direktiva o staništima. Prikaži sve postove

10. 09. 2010.

Administrativni kapaciteti neophodni za provedbu Natura 2000

Dvije glavne direktive na području zaštite europskih divljih vrsta su Direktiva o pticama (79/409/EEZ) i Direktiva o staništima (92/43/EEZ). Te dvije direktive predstavljaju najambiciozniji pothvat očuvanja europskog biodiverziteta i srce su ekološke mreže Natura 2000.
Ciljevi dvaju direktiva
Direktive su usmjerene na zaštitu vrsta i na određivanje dragocjenih staništa za te vrste. Predviđaju brojne ciljeve poput određivanja područja posebne zaštite SAC (Direktiva o staništima) i područja posebne zaštite za očuvanje staništa određenih vrsta ptica SPA (Direktiva o pticama) te odabir područja od posebnog značaja za zajednicu pod nazivom Natura 2000.
Ustanovljavanje potrebnih mjera za očuvanje tih područja i praćenje stanja očuvanosti staništa i vrsta još je jedan od ciljeva Direktiva, kao i poduzimanje potrebnih koraka kako bi se izbjeglo propadanje prirodnih staništa i staništa vrsta. Među ciljevima Direktiva još su: određivanje vrsta kojima se može trgovati i vrsta čije iskorištavanje može biti predmetom mjera upravljanja; stvaranje sustava za praćenje slučajnog zadržavanja ili ubijanja pojedinih vrsta te zabranjivanje pojedinih metoda njihova zadržavanja, ubijanja ili pak transporta. Tu su i posebne sheme za vrste koje se legalno smije ubijati, zadržati ili njima trgovati.
Uspostavljanje odgovarajuće administrativne strukture
Svoj prijedlog za provedbu ekološke mreže Natura 2000 mora imati svaka zemlja koja želi postati članicom Europske unije. Međutim, kako bi se mogli provesti razni pravni propisi koje članstvo u EU sa sobom nosi, država mora na odgovarajućim razinama (nacionalna, regionalna i lokalna) odrediti nadležna tijela. Drugim riječima, država kandidat ili država pristupnica već mora imati odgovarajuću administrativnu strukturu. To znači da odgovornosti za različite aktivnosti među raznim tijelima moraju biti jasno definirane. Na primjeru planiranja to bi podrazumijevalo: uspostavljanje politika i smjernica, označavanje područja za poboljšanu zaštitu, provođenje mjera za zaštitu vrsta, osiguravanje provođenja planova i politika, praćenje stanja (monitoring), prikupljanje podataka te izvještavanje.
Kako postići ciljeve Direktiva
Suradnja i komunikacija između različitih odjela je neophodna. Ne smiju se preklapati stručnosti između pojedinaca ili pak između ministarstava, agencija ili stupnjeva administracije i mora se znati tko je za što nadležan. Administrativni sustav mora imati posebnu stručnost/ekspertizu za očuvanje prirode (vrsta i staništa) usklađenu sa zahtjevima dviju Direktiva. Dakle, nadležno ministarstvo, odgovorno za administrativne i stručne zadatke koje uključuje planiranje, izvještavanje, davanje dozvola te nadzor/inspekciju, i nacionalna stručna institucija koja ima popis vrsta i bavi se monitoringom i stručnom analizom (primjerice, Zavod za zaštitu prirode) moraju blisko surađivati. U idealnim uvjetima, države bi trebale imati institucije za zaštićena područja kao i razne institucije na regionalnoj i lokalnoj razini za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na njihovu teritoriju na kojemu su i područja ekoloških mreža.
Kako bi se postigli ciljevi Direktiva, nezavisna regulatorna tijela, primjerice inspekcija za zaštitu prirode, trebala bi osigurati monitoring, nadzor i učinkovitu provedbu. Ne treba zaboraviti da i druge administracije, poput lova, ribolova, poljoprivrede iili šumarstva, trebaju biti usklađene s odredbama njihovih administrativnih procedura za zaštitu prirode.
Slučajevi povreda zakona koje propisuju Direktive usmjereni su na sud.
Andrea Štefan

09. 09. 2010.

Važnost člana 6 Direktive o staništima

‘’Upravljanje područjima u okviru mreže Natura 2000 je neophodno za njihovo očuvanje. Međutim, da bi bili uspešni, na prvom mestu je potrebno učešće ljudi koji žive u ovim područjima, i zavise od njih. Mere za upravljanje područjima u okviru mreže Natura 2000, date su u članu 6 Direktive o staništima. Međutim, kako je to jedan koncizan pravni tekst, mnoge od ključnih pojmova nije lako razumeti. Smatram da je važno da imamo jasno i dostupno razumevanje ovih ključnih odredbi Direktive, obzirom da će to pružiti osnovu za njenu jednaku primenu u celoj EU.’’
Margot Wallström, bivša Komisionarka za životnu sredinu EU



Imajući u vidu složenost i veoma važnu ulogu koju član 6. Direktive o staništima ima, u tekstu koji sledi biće predstavljen opšti okvir. U narednim izdanjima newslettera pokušaćemo, kroz analizu i primere iz prakse, da detaljnije pojasnimo odredbe ovog člana i njihovu primenu.

Ključna uloga u upravljanju područjima Natura 2000
Član 6. Direktive o staništima (92/43/EEC) je bitan za primenu principa integracije, jer podstiče zemlje članice da upravljaju područjima mreže Natura 2000 na održiv način i određuje granice aktivnosti koje mogu negativno uticati na ta područja. Istovremeno on daje mogućnost za određena odstupanja u specifičnim okolnostima.
Ključni deo Direktive o staništima
Član 6. se odnosi na zaštitu prirodnih staništa i staništa vrsta. On definiše okvir za očuvanje i zaštitu područja Natura 2000, i uključuje proaktivne, preventivne i proceduralne zahteve. Odnosi se na područja posebne zaštite za očuvanje staništa određenih vrsta ptica (SPA) definisane Direktivom 79/409/EEC kao i na područja od važnosti za EU (SCI) koja se zasnivaju na Direktivi 92/43/EEC.
Sadrži odredbe koje osiguravaju uspostavljanje potrebnih mera za očuvanje
Član 6 fokusiran je na pozitivne i proaktivne intervencije. U članu 6 stavlja se i naglasak na sprečavanje: „Države članice poduzimaju odgovarajuće korake kako bi se u posebnim područjima očuvanja izbeglo pogoršanje prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanje vrsta za koje su ta područja određena”. Potom, u članu 6 definiše se serija mera zaštite kojima se regulišu planovi i projekti za koje postoji mogućnost da će prouzrokovati značajne uticaje na neko od područja u okviru mreže Natura 2000
Daje povoljan status očuvanja
Član 6. usmjeren je na očuvanje i poboljšanje biodiverziteta putem obnavljanja ili održavanja određenih staništa i vrsta u „povoljnom stanju očuvanja“, unutar područja Natura 2000, istovremeno uzimajući u obzir ekonomske, društvene, kulturne i regionalne zahteve, kao način za postizanje održivog razvoja.

Mnoga pitanja o značaju ovog člana postavljena su od strane zemalja članica EU. Na prvi pogled čini se da je širok i da nije dobro definisan, no analiza i njegovo povezivanje sa drugim članovima Direktive, čine ga razumljivim i provedivim.
U cilju razumevanja i pravilne primene člana 6. Direktive o staništima, Evropska komisija je izradila brojne vodiče i ‘’tumače’’ sa metodologijom za odredbe člana 6.
Na primer:
Managing Natura 2000 sites: The provisions of Article 6 of the 'Habitats' Directive 92/43/EEC;
Assessment of plans and projects significantly affecting Natura 2000 sites;
Guidance document on Article 6(4) of the Habitats Directive 92/43/EEC.
Komisija je trenutno u procesu pripreme vodiča za određene sektore za primenu člana 6. Jedan od vodiča je dostupan na sajtu EC: Non-energy mineral extraction and Natura 2000.

Milka Gvozdenović