Peter Skoberne je stručnjak za Natura 2000 pri slovenskom Ministarstvu životne sredine i prostornog planiranja. Sudjelovao je u procesu pripreme mreže uoči ulaska Slovenije u Europsku uniju, te je nastavio raditi na nadopunjavanju prvog prijedloga koji će uskoro predati slovenskoj vladi i Europskoj komisiji.
Stručnjaci Sloveniju ističu kao dobar primjer zemljama koje su kandidati a koje se pripremaju za Natura 2000. Kada se vratite unatrag, kako su tekle pripreme u Sloveniji?
- Jedan dio posla napravi se prije ulaska u EU, no pravi posao tek dolazi kada zemlja postane članicom. Na neki način čini se da implementacija Natura 2000 nikada ne završi. Dakle, Natura se uspostavlja ulaskom u EU, a sama implementacija radi se nakon toga. Što se tiče uspostavljanja mreže, mi smo 2004. godine imali vrlo žustru diskusiju i tada su neka područja, koja su bila u stručnom prijedlogu, ispala jer je tadašnji ministar vodio logičnu politiku čiji je cilj bio jednostavan – usvojiti prijedlog za Natura 2000. Sve što je bilo problematično i ono za što su bile potrebne debate jednostavno smo izbacili iz prijedloga. Tako je vlada usvojila prijedlog kao cjelinu.
Jeste li imali dovoljno vremena za sve pripreme?
- Nikad nema dovoljno vremena, to je izuzetno kompleksna stvar! Naš je projekt imao dvije grane – stručni dio projekta i komunikaciju. Sa komunikacijom nismo mogli početi sve dok nismo imali sadržaj koji nam je stručni dio projekta trebao dati. Tako nismo imali vremena sve iskomunicirati pa je na kraju ispalo da smo na onim područjima gdje nije bilo komunikacije imali najviše problema. Natura 2000 nije pitanje demokracije, to je stručni pristup u kojemu se nikoga ne pita želi li to ili ne. Upravo zbog toga komunikacija je neophodna.
Kako je to izgledalo nakon 2004., kada ste postali članicom?
- Tada je politička potpora za Naturu dosta pala jer je ona i tako bila vezana uz ulazak u EU, odnosno, Natura je bila „dio paketa“. Bilo je dakako pozitivnih stvari, ali je na površinu isplivalo i mnogo problema, i to uglavnom vezanih uz konflikte koje smo potom morali rješavati na dva biogeografska seminara. Imali smo i nekih tehničkih grešaka, poput slučaja s mahovinama koje su nam ispale iz podataka iako smo ih imali na područjima, što nam je snizilo i postotak. Sada, sedam godina nakon ulaska, mi još nismo promijenili Naturu, iako imamo dosta novih podataka.
Nije li zakon takav da morate promijeniti prijedlog u roku od šest godina?
- Nakon šest godina imali smo debatu s Komisijom. Pripremljen je stručni prijedlog za promjene, a imamo i prekršaj u Direktivi o pticama koji moramo rješavati. No, kako bismo akt otvarali samo jedanput, odlučili smo za to pričekati kraj godine kako bismo izbjegli lokalne izbore i moguću politizaciju cijele priče, što bi opet bilo jako loše za Naturu. Naravno, ne očekujemo da ćemo završiti s implementacijom, 100% se čini nerealnim, ali očekujemo visoki postotak.
Kakva je bila uloga nevladinih organizacija u cijelom procesu?
- Kada smo počeli ozbiljnije raditi na Naturi, uključili smo sve potencijale: struku, stručnjake i NVO-e. Tada su me iz SeeWeba pitali, kada su tražili organizaciju koja bi zastupala NVO-e na biogeografskim seminarima, koga im mogu preporučiti, bio sam u problemu jer nisam mogao istaknuti neku organizaciju koja nije radila s nama u pripremi. Tako sam im dao spisak NVO-a i rekao neka sami traže. Pronašli su jednog eksperta koji nije direktno radio na prijedlogu i jako su se dobro organizirali.
Što je sada s onim problematičnim područjima koja ste morali maknuti iz prvog prijedloga Natura 2000?
- Imamo ih i u novom prijedlogu. I naravno, neka su i dalje vrlo sporna, poput Donje Save. Tu su energetičari s velikim projektima i takve su teme uvijek vrlo osjetljive.
*Koji je vaš savjet za zemlje koje se tek sada upoznaju s Natura 2000?
- Natura 2000 ima drukčiju filozofiju od onoga što smo mi tradicionalno radili u zaštiti prirode i zbog toga se to mora prije svega razumjeti te jako dobro iskomunicirati. Mi volimo svoje male vrtove, no sada te vrtove treba povezati kako bi Natura 2000 bila ne samo mreža područja, nego i mreža ljudi. Zbog toga NVO-i trebaju također razumjeti o čemu je riječ, pa utjecati na institucije da i one budu dovoljno svjesne ozbiljnosti i da djelatnici u ministarstvima budu obučeni za Naturu. Nevladine su organizacije uvijek spremne na biogeografskim seminarima, dok se to baš ne može reći za vladine organizacije.
Stalno naglašavate komunikaciju. Jeste li razvili ključ najbolje komunikacije za Natura 2000?
- Projekt kojim smo pripremali Naturu bio je vrlo efikasan, a razvijali smo ga uz pomoć IUNC-a. Bio je tako organiziran da su u njemu sudjelovale i službe koje izlaze na teren i nevladine organizacije. Bili su tu i šumari, i poljoprivreda, i zaštita prirode, te regionalni zavodi. Imali smo seminare na temu kako komunicirati, a pritom su se i lokalni predstavnici obučavali za svoja područja. Komunikacija je za vrijeme projekta bila jako dobra, ali nažalost, nije opstala nakon projekta. A što se tiče ključa – najvažnije je da znaš što komuniciraš, jer ako ne znaš, uzalud trud.
Petra Boić Petrač,
WWF Mediteranski program
Nema komentara:
Objavi komentar