Projekti u "postupku zaštite"?

U Srbiji je u proteklih nekoliko godina za zaštitu predloženo preko pedeset prirodnih dobara, kao što su Radan, Suva planina, Zlatibor, Jerma, Jarešnik, Kukavica, Uzdinske šume, Somborski salaši,... koja čekaju na usvajanje predloga.^[1] Nešto je krenulo, mogao se zapaziti službeni entuzijazam vezano za ekološke koridore i primenu evropskih normi u Srbiji. Na raznim ekološkim manifestacijama, tribinama i radionicama osećala se euforija slična onoj kada počne fudbalska utakmica i naš tim u prvoj minuti da gol. Ali daleko je još da se slavi, jer predstoji i drugo poluvreme...

Čekajući zaštitu – Titelski breg
[photo credit: Geza Farkaš]

Sada kada je u Srbiji formirana nova demokratska vlada, valjalo bi krenuti sa radom. Analizirajući stanje možemo reći da nije znala ni prethodna vlast tačno u kom pravcu treba ići, pitanje je hoće li nova znati? Jer, kao zadnja država u regiji koja "teži Evropskoj Uniji" već godinama smo mogli biti svedoci naporima zemalja iz okruženja da ispune zahteve potrebne za Eurointegraciju. Jedva su u tome uspevali a i dalje se muče da naprave sledeće korake – otplata dugova, ulazak u Eurozonu itd. Prelazak iz ranijih sistema i saniranje dugotrajnih razaranja istih (mentalna i ekonomska) a ujedno prihvatanje novih problema sa zapada uopšte nije lak zadatak. Kod nas još uvek vlada običaj oplakivanja starog i bojazan od svega novog...

Podeljenost je sve veća, a neodlučnost ima svoju cenu. Tu cenu najviše vidimo mi ekolozi, jer nju plaćamo gubljenjem biodiverziteta. Sve više se postavlja samo jedno pitanje: koliko je Srbija zaista opredeljena za ulazak u EU? Koliko smo ozbiljni u ispunjavanju obaveza za koje smo tako brzo ponudili garancije?^[2] A jedna od garancija se odnosi na usklađivanje zakonodavstva, procesa i sistema u zaštiti prirode – toliko pominjana Natura 2000. Naši političari neće biti prvi od početka ideje proširenja EU kojima će ovaj aspekt da zada glavobolju. Ali zašto bi, kad Srbija ima divnu prirodu koja se sama nudi za konzervaciju? Već prvi nacionalni park na svetu, američki Jelouston (daleke 1872) je zaštićen jer je na svim nivoima shvaćeno da predstavlja "neprocenjivo blago" i da ovakvu divljinu treba štiti od "vandala" jer je nasleđe čitavog čovečanstva.^[3] Tako bi trebalo da bude.

Jedno od najznačajnijih slanih jezera Evrope,
Okanj bara još uvek nije zaštićeno [photo credit: Ekapija]

Nije u redu da čovek sve "uredi" – nešto bi jednostavno trebalo da ostane kako jeste i kako stoji od zadnje glacijacije. Zar već nisu ljudske intervencije krive za sve globalne ekološke probleme počev od klimatskih promena i ozonskog omotača do izumiranja vrsta? Kaže se da je planeta već u takvom stanju da u stvari simbolično rečeno živimo na groblju. Gotovo svakodnevno gubimo po jednu vrstu organizama...

Tako da je pitanje veoma aktuelno: hoće li u sadašnjoj rati globalnog propadanja biodiverziteta dosada zaštićenih 6 posto površine Srbije^[4] biti "preko glave" dovoljno – kako čujem i od nekih odgovornih – da "udovolji" Evropsku komisiju u kojoj zasedaju zemlje koje su dale i više od 20% svoje teritorije za to opšte dobro? Na glupa i namerno sarkastična pitanja ne treba odgovarati, tu su samo da nas podsete na problem.

Na mapi koju je publikovao Pokrajinski Zavod za zaštitu prirode i koja je dostupna na linku Zavoda očituje se desetak žutih površina i tačaka – iz legende se vidi "Područja u postupku zaštite". Ista su uneta i u generalni prostorni plan Autonomne Pokrajine o kojem smo već pisali ranije. Među njima ima vrlo ozbiljnih predloga poput Titelskog brega, Okanj i Beljanske bare^[5], ipak se sa njima odugovlači i strategiše možda i više nego što je uobičajeno. Zna se šta kaže zakon^[6], ali je sasvim verovatno da moraju da prođu i političko-ekonomski filtar tipa "Ma pusti ti te vrste – čekaj, možda ipak tamo može da se iskopa neka sirovina ili izgradi neka fabrika, ili napravi gradska deponija?!". Zaštita sama po sebi u oku političara nemože biti prioritetna, barem dok se svi ostali aspekti mogućnosti korišćanja ne iscrpe.

(Klikni na sliku za malo veću verziju)

Proces zaštite obično traje 4-5 godina kažu iskusniji ekolozi. Međutim, neka područja za to vreme izgube niz vrsta. Ako se proces još više razvlači, kao u aktuelnom slučaju, šteta je srazmerno veća. U nekima već zapažamo ilegalno (i nekažnjeno) preoravanje staništa i sadnju kukuruza... Dobro, šta reći kad propadaju i već zaštićena dobra, jer staraoci nemaju potrebna sredstva, ali sve to ne sme tako da ostane. Koliko puta smo čuli da su zakoni dobri – problem je u doslednosti i sprovođenju. Ako smo zaštitili, neka i bude zaštićeno. A naknadno skidanje ili revizija zaštite je bolan proces, koji je teško opravdati, to znaju i političari, možda i zato ne daju baš tako lako zeleno svetlo za "društveno korisne" ideje tipa "park prirode" ili "ekološka staza". Kao da je u sada naveliko proklinjanim (a od strane rastućeg broja stanovništva naprotiv oplakanim) krutim prošlim sistemima to išlo lakše nego sada u demokratiji. Kao da smo u borbi za progres i prosperitet izgubili na moralu.

Zaista ima područja o kojima se vodi sve jača debata – npr. šta će toliko područje kao rezervat droplje kad imamo svega grupicu ptica? Opravdanost i postupci zaštite su složen proces. Evaluira se mnoštvo faktora. U slučaju navedenog severobanatskog područja jedan od faktora je i neplodnost zemljišta. Zašto da ne bude zaštićeno "za droplje" kad nije pogodno nizašta drugo?! Izbetonirati te slatine ili od njih napraviti fudbalske terene ili parkinge je preskupo, a skijališta se tu ne mogu napraviti jer je teren previše ravan ;-)

Šalu na stranu, kada Zavod radi nešto to radi iz opravdanih, naučno i moralno opravdanih razloga. Nije istina da su nadležnosti Zavoda ograničene.^[7] Važno je raščistiti, jer u nekim NGO krugovima sve više vlada mišljenje da je Zavod samo formalna ustanova bez ikakve moći da utiče na odlučivanje – ali reći to bi bilo kao reći da policija samo prima platu a ne radi ništa u borbi protiv kriminala, ili još gore: uzalid zvati vatrogasce kad se nešto zapali, jer su oni samo zakonski formalna služba! Ako imamo zakon, treba ga primenjivati, ako je zakon loš treba ga ukinuti. Mnogi smatraju da društvo nije zasnovano na crno-belim već sivim principima. Ja se – iako nisam pravnik – protivim tom mišljenju, bez obzira što praksa pokazuje da su ti liberalisti često u pravu. U teoriji smo jaki, ali večiti problem ostaje primena.

Jer zakon daje nadležnosti i nalaže obaveze. A nadležnosti Zavoda su na papiru jake i dovoljne, ali je istina i da su – kao uostalom svakoj službi u zemlji – organizacijama za zaštitu prirode "ruke vezane" za politiku. I to politiku koja možda nema dovoljno stručnosti da sama odlučuje o zaštiti prirode ili još gore – o pitanjima Eurointegracija. Na svu sreću su ti političari položili zakletvu da će služiti opšte dobro, pa nam ostaje samo da apelujemo na savesnost naše nove demokratski izabrane vlade.

Već su skoro sve zemlje u okruženju unutra ili na pragu EU, a sada su i nama vrata odškrinjena. Hoćemo li kroz ta vrata ući, ili ćemo ih zalupiti po kozna koji put? Da li ćemo ih zalupiti baš neispunjavanjem obaveze da čuvamo svoju-svojcatu prirodnu baštinu?

---

^[1] Novi predlozi za zaštićena dobra i arhivirani sajt Zaštićena prirodna dobra u Vojvodini
^[2] (Upitnik priključivanja)
^[3] Yellowstone - Wikipedia
^[4] Precizno 5,91% – sa linka Zavoda za zaštitu prirode
^[5] Područja u postupku zaštite
^[6] Prema članu 42. zakona o Zaštiti prirode "organizacija za zaštitu prirode" (misli se na Zavod) donosi nacrt akta o zaštiti prirodnog dobra koji se predlaže i javno objavljuje predlog zajedno sa Studijom zaštite. I samo vrednovanje prirodnih dobara (po članu 44 i 45) vrši ta ista organizacija u saradnji sa Ministarstvom i u skladu sa zakonskim aktima koji su na snazi i koji regulišu postupak.
^[7] Prema članu 46 istog zakona, ako državna ili nezavisna organizacija vrši radove koji drastično narušavaju izgled predela i mesta "za koje se pretpostavlja da ima svojstva prirodnog spomenika" Zavod postupa kao izvršni organ i po službenom postupku ima pravo da te radnje zaustavi (moja interpretacija zakonske odredbe)

Parkovi Dinarskog luka - novi projekt koji se bavi zaštićenim područjima u regiji

WWF je početkom 2012. započeo projekt “Parkovi Dinarskog luka” kojim želi stvoriti savez parkova prirode i nacionalnih parkova na području Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Kosova*, Makedonije, Slovenije i Srbije. Projekt u trajanju tri godine financiraju Ministarstvo vanjskih poslova Norveške i MAVA Foundation.

 „Uspješna i dugoročna suradnja na Zapadnom Balkanu uistinu je moguća", istaknula je na konferenciji za novinare održanoj potkraj maja u Crnoj Gori Nina Jensen, direktorica WWF Norveška. Tom su prigodom predstavljeni rezultati projekta "Jačanje kapaciteta javnog i civilnog sektora u Srbiji i u Crnoj Gori za primjenu EU propisa za zaštitu prirode" te je predstavljen projekt "Parkovi Dinarskog luka". "Zapadni Balkan ima čudesan biodiverzitet koji WWF želi sačuvati za buduće generacije. Ljudi trebaju i mogu živjeti u harmoniji s prirodom, a zapadni Balkan bi trebao služiti kao primjer drugima. Sretni smo što smo uključeni u očuvanje biodiverziteta te što smo pomogli u prikupljanju sredstva za ove projekte.“

Više o Parkovima Dinarskog luka doznajte na http://dinaricarcparks.blogspot.com/2012/03/blog-o-projektu-parkovi-dinarskog-luka.html

Ako želite primati newsletter o Parkovima Dinarskog luka, pošaljite e-mail Petri.

Petra Boić Petrač, WWF Mediterranean Programme



* Imenovanje je bez predrasuda na poziciju ili status te u skladu s UNSCR 1244/99 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o Deklaraciji o nezavisnosti Kosova.

Andrea Štefan: Transnational cooperation has been phenomenal

Andrea Štefan

In the end of June, a project with which WWF and its partners NGO Green Home, Young Researchers of Serbia and Institute of Applied Ecology - Daphne, laid the foundation for the implementation of Natura 2000 in Montenegro and Serbia, came to an end.  We have talked about the results with the project leader Andrea Štefan, Advisor for Regional Cooperation and European Integration of the WWF Mediterranean programme.

Did Serbia and Montenegro provide the foundation for the implementation of Natura 2000?

- Both countries have begun work on the harmonization of legislation and the technical aspects necessary for the establishment of Natura 2000 network under the project “Strengthening the capacity of governments and civil sector in Serbia and in Montenegro to adapt to EU nature protection aquis“

The main idea of the project was to build capacity in governmental institutions and also to strengthen civil society involvement in nature conservation in Serbia and in Montenegro. In your opinion, who has shown more interest and activity, government or the civil sector?

- The capacity of governmental institutions and civil society to comply with EU requirements is relatively low, so we have decided to simultaneously strengthen both target groups that have a different role in the pre-accession process. Flexibility and receptivity is traditionally better in the civilian sector, but when you once start a process in state institutions, that process can bring major changes that may have a greater impact.

At the beginning of the project the same interest was showed, but the NGO scene was quickly formed and organized platform of NGOs in each country that support the Natura 2000 process - 37 NGOs in Montenegro and 55 NGOs in Serbia.

The idea was to initiate dialogue and cooperation between the civil and governmental sectors and I believe that this was the right move.

Which of the methods implemented during the project have showed the best results in the purpose of carrying out your goals, a few methods that you would definitely repeat in the execution of the next similar project?

- It's hard to pick just one method because it should always start from something - we started with modules that we have adapted to the needs, interests and previous knowledge of the participants and that gave a good foundation for future activities. Personally, my favourite method is expert exchange- regardless of whether they are experts from state institutions or nongovernmental organizations. In addition, I am a big fan of concrete actions in which personal involvement of each of us is becoming recognized.

How would you assess the cooperation of different countries in one project?

- In one word - awesome! Despite the fact that there was no cooperation for the last 20 years, cooperation between the countries was beyond all expectations, it still lasts and brings the new results, new projects. Well, it's easy with "naturalists".

Have you encountered some significant problems during the project in its implementation? If so, can you name them and what you should do next time to avoid them?

- There were some troubles occurred, but as well, there was the will for solving the problems along the way. Everybody was fast adapting to the new situations. In three years of the project, many ministries were changed (three in Montenegro, and two in Serbia), change of staff, laws ... but we have had worked and finally we had the results.

We could choose the way in which, for example, we did a whole job, had great results that we have set up at the beginning of the project or the way in which knowledge remains in the countries where the project is implemented with all the changes and adjusting the final results of the project - we chose the second option, and we would repeat it again.

The two most important lessons that you have learned on this project?

- We have learned that it is easy to work on trainings and education, but if you want to work on the sustainability in the institutions, this is time-consuming, require an effort and great personal commitment.

Martina Šubašić, WWF Mediterranean Programme

Andrea Štefan: Međudržavna suradnja bila je fenomenalna

Andrea Štefan

Krajem lipnja završio je projekt kojim je WWF sa svojim partnerima, nevladinim organizacijama Green Home i Mladi istraživačima Srbije te Institutom za primjenjenu biologiju Daphne, postavio temelje za implementaciju Natura 2000 u Crnoj Gori i u Srbiji. O rezultatima popričali smo s projektnom voditeljicom Andreom Štefan, savjetnicom za regionalnu suradnju i europske integracije Mediteranskog programa WWF-a.

Jesu li i Srbija i Crna Gora osigurale temelje za implementaciju Natura 2000?

- Obje zemlje su počele raditi na usklađivanju legislative i na tehničkim aspektima potrebnim za uspostavu ekološke mreže Natura 2000 u okviru projekta „Jačanje kapaciteta javnog i civilnog sektora u Srbiji i u Crnoj Gori za primjenu EU propisa za zaštitu prirode“.

Glavna zamisao projekta bila je izgraditi kapacitete u vladinim institucijama te istovremeno ojačati angažman civilnog sektora u zaštiti prirode u Srbiji i Crnoj Gori. Po vašoj procjeni, na koga ste „bolje“, odnosno više utjecali po tom pitanju? Tko je pokazao više interesa i djelovanja, vladine institucije ili civilni sektor?

- Kapaciteti državnih institucija i civilnog sektora za usklađivanje sa zahtjevima Europske unije su relativno niski, stoga smo se odlučili za istovremeno jačanje obje ciljne skupine koje ustvari imaju različitu ulogu u predpristupnom procesu. Fleksibilnost i prijemljivost je tradicionalno bolja kod civilnog sektora no kad se jednom pokrenu tijela državnih institucija taj proces može donijeti i veće promjene odnosno može imati veći utjecaj. Na početku projekta pokazan je podjednak interes, no NVO scena se brže organizirala i formirala u svakoj zemlji platformu NVO-a koja podržava Natura 2000 proces – u Crnoj Gori 37 i u Srbiji 55 NVO-a.

Ideja je bila da iniciramo dijalog i suradnju civilnog i vladinog sektora i smatram da je tu napravljen pravi pomak.

Koje od primijenjenih metoda tijekom projekta su pokazale najbolje rezultate u svrsi provođenja vaših ciljeva; nekoliko metoda koje bi svakako ponovili u provođenju sljedećeg sličnog projekta?

- Teško je izdvojiti samo jednu metodu jer uvijek treba početi od nečega – mi smo počeli s modulima koje smo prilagodili potrebama, interesima i prethodnom znanju sudionika i to je dalo dobru podlogu za buduće aktivnosti. Osobno, meni je najdraže kad se stečeno iskustvo prenosi kolegama – bez obzira radi li se o stručnjacima iz državnih institucija, ili nevladinih organizacija i naravno konkretne akcije u kojima do izražaja dolazi osobni angažman svakog od nas.

Kako biste ocijenili suradnju različitih država na jednom projektu?

- Jednom riječju – fenomenalno! Unatoč činjenici da suradnje nije bilo zadnjih 20 godina, suradnja između država bila je iznad svakog očekivanja, traje i dalje i nosi nove rezultate, nove projekte. Eto, s „prirodnjacima“ je to lako.

Jeste li tijekom projekta naišli na neke značajnije probleme u njegovoj provedbi? Ako da, koji su to i što bi sljedeći put učinili da ih izbjegnete?

- Problema je bilo, ali je bilo i volje da se poteškoće riješe u hodu, svi su se brzo prilagođavali novim situacijama. U tri godine projekta mijenjala su se ministarstva (tri u Crnoj Gori i dva u Srbiji), mijenjali su se ljudi, zakoni…a mi smo radili i na kraju imamo rezultate.

Mogli smo izabrati put u kojem bi primjerice mi odradili posao, imali sjajne rezultate koje smo zacrtali na samom početku ili put u kojem znanje ostaje u zemljama u kojima se projekt provodio uz promjene i prilagođavanje krajnjih rezultata projekta – izabrali smo drugu opciju, i ponovili bi to.


Dvije najvažnije lekcije koje ste naučili nakon ovog projekta? 

- Naučili smo da je lako raditi treninge i edukaciju, ali ako želimo raditi na održivosti u Institucijama, za to je potreban dugotrajan napor i velik angažman.

Martina Šubašić, WWF Mediteranski program

Dinaric Arc Parks - new project dealing with protected areas in the region

WWF started the project Dinaric Arc Parks in early 2012, with the aim to create an association of nature and national parks in the territory of Albania, Bosnia and Herzegovina, Croatia, Kosovo*, Macedonia, Montenegro, Serbia and Slovenia. This three-year project is funded by the Norwegian Ministry of Foreign Affairs and the MAVA Foundation.

„Efficient and long-term cooperation in the Western Balkans is indeed possible,” said Nina Jensen, the CEO of the WWF Norway on the press conference representing results of the project "Strengthening the capacity of public and civil sector in Serbia and Montenegro for the application of EU legislation on nature protection" in Montenegro in May 2012. „Montenegro and Western Balkans have a marvelous biodiversity that WWF wants to preserve for future generations. People need and can live in harmony with nature, and the Western Balkans should serve as an example to others. We are happy that we were involved in the conservation of biodiversity, and that we assisted in raising the funds for this project,” she concluded announcing that completion of that project does not mean that Norway will stop investing in Montenegro. "Actually WWF already started a new project earlier this year – Dinaric Arc Parks, through which a network of more than 80 parks from the Dinaric Arc will be formed."


More about Dinaric Arc Parks:  http://dinaricarcparks.blogspot.com/2012/07/dinaric-arc-parks-project.html 

If you want to receive a newsletter for Dinaric Arc Parks project, send an e-mail to Petra.

Petra Boić Petrač, WWF Mediterranean Programme